Tina Lowe prestajala je brojati koliko je testiranja njen sedmogodišnji sinčić Oliver prošao te brojati noći koje su provodili na intenzivnoj skrbi, kao i broj liječnika koji su se bavili njime, a pogotovo to koliko je često bio priključen na kisik da bi ga održali na životu. Oliver ne može govoriti i ima kroničnu bolest pluća, povećan jezik, ograničenje dišnih puteva i autizam te se sporije razvija, no liječnici nemaju ideje što bi tome mogao biti uzrok.
Dječak ne može jesti krutu hranu, mogao bi prestati disati i ugušiti se u bilo kojem trenutku. On je jedno od 6000 djece u Velikoj Britaniji koja su oboljela od nedefiniranog sindroma, koji nema ime ili je toliko rijedak da ne postoje nikakva relevantna istraživanja.
- No, Oliver je jedno od najsretnije djece na našoj planeti - kazala je njegova mama u povodu Dana djece bez dijagnoze, koji su u Britaniji obilježili ovih dana. On je toliko hrabar i snažan da me svaki dan iznova nadahne - kaže Tina te dodaje da Oliver i ne zna za drugačiji život i navikao se na svoje probleme.
I za nju je budućnost nepoznanica, odnosno ne zna koliko dugo će on živjeti, jer je i ovaj tjedan jurila u bolnicu usred noći, nakon što se počeo gušiti.
Oliver svaki dan pije 16 različitih lijekova i ima aparate koji provjeravaju njegovo disanje i razinu kisika, a proteklih je godina obišao niz liječnika različitih specijalizacija, ali nisu otkrili što mu je. Prošao je i genetsko testiranje, ali odgovora za njegovo stanje nema.
- Liječnici nemaju pojma i ne poznajemo nikog tko ima slične probleme. Kada me ljudi pitaju što mu je, pa moram dati čitav popis problema, to zna biti jako bolno - kaže majka kojoj je Oliverovih sedam godina života bilo vrlo teško.
Za nju noću nema sna, jer ga noću hrani i stalno osluškuje kako diše, što je iscrpljujuće i vrlo stresno.Gdje god da s njime ide, stalno ga osluškuje i promatra.
Inače, Oliver je rođen u 33. tjednu trudnoće, nakon što su se razvile komplikacije zbog kojih je bio ugrožen Tinin život. Idućih sedam mjeseci proveo je seleći se iz jedne bolnice u drugu, jer bi svako malo poplavio, a da liječnici nisu mogli otkriti zašto. U moru testova i ispitivanja jedan je pokazao da ima četiri slomljena rebra i rahitis.
Sada ide u školu za djecu s posebnim potrebama i s učiteljima komunicira koristeći kartice sa slikama. Kod kuće ih ne mogu koristiti, pa su pronašli svoje posebne načine komunikacije.
Tina je, s druge strane, pronašla motiv da izdrži radeći u Udruzi roditelja djece bez dijagnoze, u okviru koje pomaže drugim roditeljima koji se suočavaju sa sličnim problemima.
- Tako se ne osjećam usamljeno, odnosno čini mi se da se i Oliver negdje uklapa, jer inače ne spada 'nigdje', zbog njegovih brojnih problema kojima se ne zna uzrok - kaže majka Tina.