Prije nekoliko godina na televiziji je išla reklama za stambene kredite u kojoj je jedan od glumaca (sin), iako debelo prešao dvadeset godina, još spavao između roditelja u njihovu bračnom krevetu. Svi roditelji koji su i sami dopustili mališanima da se ugnijezde u njihovom krevetu nerijetko se pitaju hoće li ih snaći takva sudbina i treba li djecu uopće pustiti da spavaju u roditeljskom krevetu? 

Ne tako davno, odgovor bi bio odlučno - ne! No danas psiholozi i pedijatri upozoravaju da je odvojeno spavanje i soba od prvih mjeseci moderna izmišljotina te da je djeci sasvim prirodno da liježu kraj majke. Kulturološki i povijesno gledano, u mnogim su kulturama djeca spavala zajedno s roditeljima (u Kini i Africi i danas je tako). Iz vrlo praktičnih razloga. Domovi su bili mnogo manji, sa samo jednom prostorijom za spavanje, a i zajedničkim spavanjem su stariji grijali djecu.

 Neki stručnjaci zapadnjački običaj iz 20. stoljeća da dijete što prije odlazi spavati u svoju sobu nazivaju muškom perspektivom. Samostalnost je muški ideal, dok su povezanost i intimnost ženski ideali. Drugi, uglavnom nestručnjaci, majke često upozoravaju da će zajedničkim spavanjem patološki vezati dijete uz sebe i učiniti ga nesamostalnim. No za to nema znanstvenog dokaza. 

Čak posve suprotno, harvardski pedijatar Michael Commons tvrdi da su djeca koja sama spavaju podložnija stresu. Istraživanje antropologa, dr. Jamesa McKenne pokazuje da novorođeni koji spavaju uz mame imaju više imunoloških dobrobiti jer ih majke najčešće i doje tijekom noći. On tvrdi i da su djeca koja spavaju s roditeljima samostalnija od svojih vršnjaka. Postižu bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih tegoba. McKenna tvrdi kako je za dijete vrlo zbunjujuće da ga se grli i mazi tijekom dana, dok ga se istodobno uči kako je isto takvo ponašanje neprihvatljivo tijekom noći. 

- Roditeljima se savjetuje da djecu ostave same i da će zaspati kada se isplaču. No kakvu im tako poruku šalju? Ti plači, a ja ti neću doći pomoći. Takvo dijete gubi povjerenje u svoje roditelje. Teško je očekivati da će ga steći u nekim drugim ljudima, objašnjava znanstvenik. 

U svojoj knjizi o iznenadnoj dojenačkoj smrti (SIDS) pedijatar William Sears tvrdi i da zajedničko spavanje može smanjiti rizik od tragedije. Njegova teorija, utemeljena na McKenninim istraživanjima, tvrdi kako djeca koja spavaju s roditeljima provode manje vremena u tzv. trećem stupnju sna, stanju dubokog sna kad je rizik od apneje povećan. Nadalje, novorođenčad koja spava s roditeljima, preuzima zdrave obrasce ritma disanja od svojih roditelja.

Istraživanja su pokazala da su djeca koja spavaju s roditeljima samostalnija od svojih vršnjaka. Postižu bolje rezultate u školi, više samopouzdanja i manje zdravstvenih tegoba. Za dijete je vrlo zbunjujuće da ga se mazi i grli tijekom dana, dok ga se istodobno uči da je takvo ponašanje neprihvatljivo tijekom noći 

Ipak, sva ta istraživanja rijetko umanjuju strah roditelja da će nesvjesno, u snu naškoditi vlastitom djetetu. Tu se ponajprije misli na gušenje ako se roditelj u snu okrene na njega. No pedijatri ističu kako majke imaju uređen instinkt za zaštitu vlastitog djeteta i da ga čak niti u snu neće ozlijediti (osim pod utjecajem alkohola ili lijekova). Očevi taj instinkt nemaju toliko izražen pa je preporuka da se prvih mjeseci ne stavlja dijete između majke i oca nego s majčine strane.

Ipak, ako niste pobornik zajedničkog spavanja, možete pokušati s tzv. desetominutnom tehnikom Richarda Ferbera. Iako je neki smatraju promašenom, drugi je uzdižu. Trik je u tome da se dijete ostavi u sobi, zatvore se vrata i pusti ga se da plače deset minuta. Po isteku deset minuta djetetova plakanja, roditelji smiju ući u sobu i riječima umiriti dijete, ali ne smiju ostvariti kontakt. Potom se proces ponavlja dok dijete ne zaspe. 

Tako, tvrdi Ferber, dijete se ne osjeti zaboravljenim, izoliranim... nego zna da je roditelj tu, ali i da je vrijeme da zaspe. Ipak, tu teoriju dio psihologa i pedijatara osporava, no mnogi roditelji potvrđuju da su tom tehnikom uspjeli djecu “izbaciti” iz bračnog kreveta i naučili ih da se sami uspavljuju. Osim problema s bolnim leđima, postoji i problem intimnosti s partnerom. 

Najčešći odgovor na to pitanje jest da za seks odaberete drugu prostoriju, što može malo i razbuktati strasti. No pitanje je i kada je pravo vrijeme da dijete preselite u svoju sobu. Na tu su temu psiholozi uglavnom ujednačeni. 

- Između trećega i četvrtog rođendana dijete se, ako je bilo sve u redu do tada, počinje polako separirati od majke. Odnosno ne doživljava sebe kao produžetak majke nego se vidi kao zasebnu osobu. Tijekom te godine možete djetetu objašnjavati prednosti vlastitog kreveta i sobe - objašnjava Tomislav Kuljiš iz Centra Prirodno roditeljstvo. 

Dobra je i taktika kupiti mu posteljinu s omiljenim likovima, a mnoga djeca tražit će i da im ostavite svjetlo (jer se oko četvrte godine stvaraju tzv. noćni strahovi), pa mu nabavite noćnu svjetiljku. No ne trebate se brinuti da nešto nije u redu ako dijete to ne prihvati odmah ili ako tijekom noći dotapka do vas. Prije ili poslije sigurno će vam prepustiti natrag vaš bračni krevet i tada ćete ga jako teško dobiti u bilo kakav zagrljaj.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!