Procjena o tome da su djeca u dobi od 8 do 9 godina danas u odnosu na 1980. godinu viša za oko 11 centimetara čini se problematičnom, jer dosta odskače od očekivanja utemeljenih na antropološkim mjerenjima, upozorilo nas je nekoliko stručnjaka koje smo zamolili za komentar rezultata hrvatskog dijela istraživanja u sklopu Europske inicijative praćenja debljine u djece (CroCosi). No, procjena o tome da su djeca te dobi danas u prosjeku 7,7 kilograma teža većini se čini realnom, pogotovo ako uzmemo u obzir samo činjenicu da treći krug CroCosi istraživanja pokazao da je udio pretile djece među osmogodišnjacima u samo tri godine porastao s 14,8 na 15,4 posto.
POGLEDAJTE VIDEO Sanja Musić Milanović o metodologiji CroCosi istraživanja
To pokazuje da dosad poduzete mjere u Hrvatskoj na ublažavanju tog problema očito nisu dovoljne, kaže dvoje stručnjaka – doc. dr.sc. Nevena Krnić, subspecijalist pedijatrijske endokrinologije i dijabetesa, pročelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju u KBC Zagreb te pedijatar, prof. dr. sc. Milivoj Jovančević – koje smo zamolili za komentar nedavno predstavljenih rezultata istraživanja.Oboje kažu da u ordinacijama već godinama bilježe porast broja djece koja imaju problema zbog debljine, a posebno zabrinjava da se problem javlja kod sve mlađe djece.
Sve više predškolske djece teško pretilo
- Ono što u zadnjih 10-tak godina češće vidimo u kliničkoj praksi je porast broja djece koja već od rane dobi imaju teški stupanj pretilosti koji se iskazuje kao značajno povišen indeks tjelesne mase (>120% iznad 97.centile za dob). Za sada, za razliku od iskustava u SAD-u, djeca u Hrvatskoj ne razvijaju šećernu bolest u ranoj dobi, no od pridruženih komplikacija često imaju povišene masnoće, masnu promjenu jetre, povišen tlak, a djevojčice u pubertetu i poremećaje menstruacijskih ciklusa, što kasnije može dovesti do razvoja sindroma policističnih jajnika i problema s plodnošću, upozorava doc. dr. sc. Krnić.
Dodaje da je nakon razdoblja pandemije COVID-19 i "lock-downa" došlo do globalnog porasta učestalosti pretilosti, što se objašnjava značajno smanjenom tjelesnom aktivnosti uz povećan unos nezdravih obroka, što su i dva ključna uzroka problema. No, nije ih jednostavno riješiti: I samo istraživanje je pokazalo da roditelji često nisu svjesni ozbiljnosti problema pa je tako oko 30 puta više pretile djece nego roditelja koji misle da njihovo dijete ima taj problem.
- Na žalost, kad djeca dođu kod liječnika, onda se najčešće radi o već kasnom prepoznavanju problema. Cilj je spriječiti razvoj pretilosti, a ne liječiti već razvijenu pretilost s komplikacijama, zbog čega su nam nužne edukacije roditelja. Roditelji sadašnje i buduće djece moraju odgojno usmjeravati dijete prema zdravom načinu prehrane, ali i svojim primjerom to pokazivati. Kako bi to provodili, moraju biti svjesni svih zdravstvenih posljedica koju pretilost donosi. No, jedan od problema je i današnji ubrzani način života, u kojem obitelji jednostavno nemaju vremena pripremati kvalitetne obroke, ali i dostupnost hrane koja je bogata kalorijama kao što su slatkiši, pekarski proizvodi, grickalice i sokovi – ističe doc. dr. sc. Nevena Krnić.
- Iako znamo da je najčešći uzrok debljine nepravilna prehrana, bogata grickalicama, prerađenom hranom i sokovima bogatim šećerom te nedostatak kretanja, samo male promjene u prehrani i povećano kretanje ne mogu riješiti problem. Kretanjem možete potrošiti oko 10 posto unijete energije, a to neće spriječiti ili izliječiti debljinu. Danas prekomjernu tjelesnu težinu možemo prepoznati već oko 4. godine djetetova života pa je vrijeme prije toga ključno za edukaciju roditelja, a ovo dob kad treba početi raditi na edukaciji djece, kroz igru, radionice i slične programe. Bitno je raditi na tome da se trajno promijeni stil života te da se on temelji na zdravoj uravnoteženoj prehrani i redovitoj tjelesnoj aktivnosti – ističe prof. dr. sc. Milivoj Jovančević koji kaže kako s nizom kolega različitih profila upravo radi na jednom takvom programu.
Potrebna reakcija cijelog društva
Oboje sugovornika ističu kako to nije 'posao' samo za roditelja, pedijatra, obiteljskog liječnika, ili samo za vrtić ili školu.
- Liječenje pretilosti zahtijeva zajedničku suradnju i trud cijelog tima, koji uključuje medicinsko osoblje – liječnike i medicinske sestre, nutricioniste i psihologe te članove cijele obitelji, uz roditelje i članove šire obitelji. No, fokus bi trebalo usmjeriti i na širu društvenu zajednicu. Na primjer, rekreativni i amaterski sport je nedovoljno dostupan u Hrvatskoj, osobito u manjim mjestima te djeca uglavnom nemaju mogućnost uključivanja u aktivnosti u kasnijoj životnoj dobi (višim razredima osnovne i srednje škole), upozorava doc. dr. sc. Krnić. Dodaje kako se izbor hrane koji je dostupan djeci u školama često svodi na pekarske proizvode i brzu hranu. Sokovi s visokim udjelom šećera i energetska pića široko su dostupni i značajno jeftiniji od zdrave alternative.
- Osim toga, moramo biti svjesni činjenice da tehnološki napredak podrazumijeva da sadašnja djeca imaju manji interes prema aktivnostima na otvorenom te bi trebali pronaći načine kako ih potaknuti na takve aktivnost. Odgoj novih generacija djece s ciljem da izrastu u zdrave odrasle osobe nije posao izolirane skupine ljudi: učitelja, odgajatelja ili zdravstvenih djelatnika. Potrebna je suradnja svih stručnih osoba, cjelokupne obitelji, ali svakako i šire zajednice kako bi doista mogli vidjeti pozitivne pomake u budućnosti – zaključuje.
No, što se dogodilo s visinom djece: Kako to da su sve viša i koliko su, zapravo, viša?
Naime, naš ugledni pedijatar endokrinolog prof. dr. sc. Miroslav Dumić zamolio nas je za provjeru podatka o 11 centimetara prosječnog rasta od 1980. naovamo prije nego ga prokomentira, zbog pretpostavke da je riječ o greški.
Autorica istraživanja, izv. prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović kaže kako se vodila referencama koje su navedne i u infografici koja je podijeljena novinarima: Prebeg Ž. "Variations in growth patterns of school children in Croatia. Coll. Anthropol". 1988:12(2):259-269. Dodaje da i podaci od prof. Jureše iz Hrvatske zdravstvene ankete također jasno ukazuju na trend porasta i u odnosu na 2003. godinu.
- Ali kao što ste i sami istaknuli, ovdje je zapravo visina bila usputan podatak, a mnogo je važnije za istaknuti koliko je porasla tjelesna masa - kaže Musić Milanović.
- Procjena o 11 centimetara rasta djeluje ipak malo pretjerano, pa je možda pitanje jesu li oba uzorka koja se uspoređuju jednako reprezentativna. Uzorak iz istraživanja CroCosi zasigurno jest, jer se provodi po visokim standardima EU, u školama diljem Hrvatske možemo samo pretpostaviti da onaj iz 1980. nije usporediv pa je možda tako došlo do prevelike razlike, komentira dr. sc. Mateja Zajc Petranović, viša znanstvena suradnica na zagrebačkom Institutu za antropologiju, inače koautorica studije u sklopu koje su stručnjaci 2010. godine analizirali promjene kod adolescenata od 1950. godine do tada.
Kaže kako je rast u visinu genetski determiniran i dio je čovjekovog genetskog potencijala, no to koliko ćemo rasti ovisi o velikom broju okolišnih faktora. Iz mjerenja i asocijacijskih studija koje se provode od počeka 19. stoljeća poznato je da je prosječan rast nešto viši u vrijeme gospodarskog rasta, mira i stabilnog razvoja društva, dok se u godinama ratova, oskudice i nekih stresova rast može usporiti.
- U okviru našeg istraživanja zabilježili smo prosječan rast oko jedan centimetar po desetljeću pa bismo slijedom toga ipak mogli pretpostaviti da su djeca od 1980. mogla narasti najviše 5 do 6 centimetara, kaže sugovornica. I ona upućuje na rad dr. Živke Prebeg iz 1988. u kojem se vidi da su djeca u dobi između 8 i 9 godina bila oko 130 cm visoka. Kako su ispitanici iz CroCosi istraživanja u prosjeku visoki 135,37 to bi nas približilo pretpostavci o rastu od očekivanih 5 do 6 centimetara.
No, dodaje kako treba uzeti u obzir da se u zadnjih 30 do 40 godina svijet rapidno mijenja, među ostalim doživljavamo veliki tehnološki razvoj koji značajno utječe i na okoliš. Iako zasad nemamo podataka koji bi ukazali na njihov utjecaj, možemo pretpostaviti da će i činjenica da je sve više organskih pesticida i fitoestrogena u biljkama koje koristimo u prehranu pa i mikroplastike čak i u hrani dodatno utjecati na rast, zaključuje sugovornica.
Trećina u školu ide automobilom, neki se ni ne igraju
Čak 52,7 posto očeva i 24,8 posto majki djece koja su bila uključena u CroCosi istraživanje imaju prekomjernu tjelesnu masu, a 23,8 posto (očevi) i 8,4 posto (majke) je pretilo. Riječ je o obiteljima koje bez problema pokrivaju mjesečne troškove (49,2 posto( ili nemaju većih problema u tome (43 posto(, dok 7,8 posto obitelji ima.
Oko 51 posto djece pješice ide u školu, a 36,6 posto osobnim vozilom. Oko 26 posto djece iskazuje da se nikad ne bave sportom niti plesom. Nešto više od 400 posto djece to čini do 4 sata tjedno, a samo 6,8 posto njih više od sedam sati tjedno.
Oko 2,5 posto djece nikad ne provodi vrijeme u aktivnoj igri, 6,9 posto djece radi to do dva sata dnevno, 21,3 posto do 3, a 22,4 posto do 4 sata. Još 46,9 posto djece igra se aktivno više od 4 sata dnevno.