Učenje djece disciplini jedan je od najizazovnijih zadataka za svakog roditelja, ističe dr. Stephanie Newman za Psychology Today, otkrivajući kako iako je ona psihoterapeut, to ne znači da nije sama neke stvari morala iskusiti na vlastitoj koži.
Pogledajte video o povratku djece u školske klupe:
I dok se nekoć discipliniranje prvenstveno oslanjalo na metode kažnjavanja, danas se ipak prvenstveno prakticira komunikacija s djetetom, a kažnjavanje bi trebalo doći tek kao sankcija.
Prvo i osnovno pravilo - igrajte se s djetetom
Vašem djetetu potrebno je vrijeme koje provodite u igri. Ne morate se igrati satima, stručnjaci tvrde kako je dovoljno i pola sata dnevno, ali to mora biti vrijeme u kojem vas neće prekidati zvonjava mobitela i tijekom kojeg nećete paralelno kuhati ručak. Najbolja je 'floortime' metoda - spustite se s djetetom na pod, igrajte se figuricama, crtajte, napravite cestu i vozite autiće, gađajte se jastucima, škakljajte, vježbajte, pjevajte, plešite, modelirajte... Slijedite dijete i njegove želje i budite sigurni da će takva potpuno predana igra napuniti vašem djetetu baterije, savjetuje Psihoportal.
Poštujte dijete
Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene.
Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.
Vikanje ima kontraefekt
Disciplina nije efikasna kada se radi o ispuštanju vlastite frustracije. Vikanje na dijete: 'Zašto bacaš igračku?! Izluđuješ me!' vjerojatno neće smiriti dijete i zbog vašeg vikanja neće odjednom postati racionalno. Razmislite o tome što zaista želite postići u toj situaciji, razmislite koju lekciju želite da dijete nauči iz tog iskustva.
Kao roditelj, zasigurno želite da se vaše dijete osjeća voljenim i važnim, ali isto tako da ima osjećaj odgovornosti i moralnosti. Želite da se osjećaju sigurno u odnosu koji imate s njima, ali da razumiju da neće uvijek biti po njihovom. Kada razmišljate o svom cilju interakcije, morate poduzeti svjesne i djelotvorne korake kako bi došli do njega.
Učite dijete suosjećanju
Ovo je poznata slika: roditelj 'vuče' dijete na drugu stranu dječjeg igrališta kako bi se ispričalo djetetu kojeg je uzrujalo. 'Pogledaj ga u oči i reci da ti je žao što si mu uzeo igračku bez pitanja.' Dijete ponavlja bezvoljno za roditeljem i zatim se izvuče i otrči otamo što prije može. Iz ovakvih i sličnih situacije dijete ne nauči gotovo ništa. Dijete je prisiljeno izgovarati određene riječi bez da uopće razumije što je zapravo napravilo.
Puno bolja strategija je najprije razgovarati s djetetom i pomoći mu razumjeti što se dogodilo i kako se druga osoba zbog toga osjeća. 'Kako bi tebi bilo da ti netko uzme tvoju igračku bez da te pita?' Time što se dijete poveže sa situacijom, uči ga se empatiji. Nije stvar u tome da napamet izgovara isprazne isprike već je poanta u tome da im pomognemo da steknu pravi osjećaj za emocije, osjećaj za druge ljude.
Vlastiti je primjer najvažniji
Mama i tata su uzori koje dijete želi imitirati i kojima želi sličiti. Razgovarajte s djetetom o moralnosti i o tome da si međusobno pomažete te o važnosti brige za svijet oko sebe. Objasnite mu što znači preuzeti odgovornost za vlastite postupke.
I najvažnije od svega – ne zaboravite se i sami ponašati u skladu s vlastitim riječima te potičite dijete da čini dobro. Jedna od prvih takvih lekcija je ona da ne baca smeće na pod već da ga baci u za to predviđeno mjesto.
Budite dosljedni
Nije uvijek lako, ali je dugoročno jedino isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi kratkoročno riješili neki problem – na primjer, kažete djetetu da mu nećete kupiti neku igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrištanja, plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite.
Srežite takve situacije u startu te čim vidite da će doći do neke konflikte situacije, odmah se upitajte hoćete li na kraju popustiti pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljete poruku da ćete uvijek promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne inzistirajte na stvarima koje vam nisu doista važne.