CRNA RUPA
U svemiru,
crna rupa
je praznina u prostoru
tolike privlačne snage
da joj ništa,
nikakva tvar,
ne može umaknuti.
U ljudima,
crna rupa
je trošenje energije
na ljubav prema nekome
tko je uzme svu,
a zauzvrat
ne da ni malo.
U današnjem vremenu sve više je zastupljena suvremena poezija, preciznije riječ je o podžanru koji nazivamo insta-poezija. Autori umjesto isključivo tradicionalne metode objavljivanja, koriste medije kao preferirani način distribucije kako bi stekli veću publiku i mlade potaknuli na čitanje.
Jedna od najuspješnijih insta-pjesnika je upravo Nikita Gill, koja na svom Instagram profilu broji preko 559 tisuća sljedbenika. Njezin prvi rad ugledao je svjetlo dana kada je imala tek 12 godina, a danas iza sebe broji sedam napisanih zbirka poezije; Your soul is a river (2016.), Fierce Fairytales (2018.), Great goddnesses (2019.), Your heart is the sea (2019.), Dragonheart (2019.), The girl and the goddess (2020.) i Wild embers (2017.) čiji smo prijevod dobili zahvaljujući izdavačkoj kući Stilus, preciznije urednici Ingrid Divković i prevoditeljici Iri Martinović.
Autorica Gill u svojim pjesmama progovara o vatri unutar svake duše, da se unutar vlastite kože trebamo osjećati kao doma, da trebamo prigrliti sve svoje nesavršenosti i posebnosti s velikom količinom ljubavi i da je iscjeljenje proces koji traje, ali je prijeko potrebno znati da ga zaslužujemo i da nam je potreban za daljnji rast kroz život.
Prijevod ove knjige me neopisivo usrećio. Odavno sam čula za Nikitu Gill; neke pjesme sam pročitala upravo s njezinog profila, a dvije zbirke sam naručila preko Book Depositoryja. Moram priznati da me bilo strah prijevoda jer iako mi je najveći gušt čitati na materinjem, poeziju preferiram čitati na izvornom jeziku jer nerijetko se izgubi taj štih, ta posebnost i zvučnost pjesme. No, ostala sam ugodno iznenađena! Tako da, sinoć sam uz čašu vina Muškat ruža pročitala cijelu zbirku. S nekim sam se pjesmama ponovno susrela i osjećaj je bio poput zagrljaja starog prijatelja, a s nekima sam se tek upoznala i već su mi se uvukle pod kožu i u um.
S LJUBAVLJU, PONOĆ
Kad pogreške dana
postanu pretežak teret,
kad je sve teško
poput uništenja bez povratka,
podsjeti se:
koliko je mistično da se svakoga dana
sat vrati na 00:00
ponoć zovu
vještičjim satom
jer se novi dan rađa
iz pepela staroga,
iskre raspire novi život njegovoj vatri
dajući na priliku da popravimo,
priliku da povratimo
sve što je slomljeno
i sve što smo smatrali izgubljenim.
Zbirka sadrži 124 pjesme. Neke od njih uključuju rekonceptualizaciju bajki i sagledavanje njihovih pouka iz drugog kuta. U njezinoj verziji protagonistkinje nisu djevojke koje čekaju prinčeve i spasitelje koji bi ih zaštitili, već su vlastite junakinje u svojoj priči. Od Trnoružice pa sve do Alise u zemlji čudesa, Nikita Gill stavlja naglasak na nevjerojatnu unutarnju snagu žena i njihovu sposobnost da prežive brojne nedaće i traume.
Osim što koristi bajke kako bi nam predočila snagu, te onu unutarnju i vanjsku ljepotu žene, koristi se i grčkim mitovima – preciznije božicama.
Mislim da bi se Rupi Kaur i Nikita Gill složile u mišljenju oko feminizma i ženstvenosti. Obje se zalažu za to da prije nego li postanemo nečiji, moramo biti svoji. Moramo pripadati sebi i prigrliti sve svoje nesavršenosti jer ako ih mi ne grlimo, zašto očekivati od nekog drugog da to učini?
PROSVJETLJENJE
Nisam znala koliko malo
volim sebe samu
dok nisam shvatila da bih
kad bi nas u sobi
bilo četvero
ja izbrojila samo troje.
Konačno mi je sinulo da u sobi
u kojoj ima drugih
uvijek zaboravim ubrojiti sebe.
Iako mi Nikita Gill nije najdraža među insta-pjesnicima, rado s vremena na vrijeme utonem u njezinu poeziju. Sada moje police krasi i prijevod njezine zbirke pa sam gotovo sigurna da ću češće posezati za njezinim pjesmama. Baš kao što to radim s Rupi Kaur i Atticusom. Stoje mi blizu kreveta, kako bi ponekad prije spavanja opustila dušu, um i tijelo.
Od mene imate zeleno svjetlo. Pjesme su pitke i satkane od emocija koje je, meni osobno, Nikita Gill uspjela prenijeti. Sada sve ovisi o ukusu i tome nalazite li se u ovom književnom žanru. Ipak, nadam se da ćete se okušati u čitanju ove zbirke ako ništa drugo, barem da malo izađete iz svojih okvira. Tko zna, na kraju bi moglo rezultirati time da to postane novi dio vase komforne zone.
Čitamo se uskoro!
Recenzije knjiga Hermine Stefanović možete pratiti i na blogu Dva boema.