Dijete koje svako toliko grca u suzama zbog sitnica i po nekoliko puta na dan neki će roditelji nazvati plačljivcem, osobito ako je riječ o djetetu starije dobi od kojeg se ne očekuje takvo ponašanje. Postoje društvena očekivanja vezana uz dob djece, pa se nekako smatra da se sa završetkom vrtića ili početkom osnovne škole djece ne bi trebala tako lako rasplakati. Ako to ipak čine, naziva ih se plačljivcima, piše Lifehacker.
POGLEDAJTE VIDEO: Sve o suzama
No neka djeca jednostavno plaču više od drugih. Možda su jednostavno osjetljivija, snažnije doživljavaju emocije ili još uče kako ih regulirati. Cilj nikad ne bi trebao biti spriječiti ih u plakanju. To je osobito problem kad je riječ o dječacima, jer često sa svih strana dobivaju poruku kako veliki dječaci ne plaču, da je plakanje samo za bebe ili curice, a da plač pokazuje njihovu slabost.
Ipak, odrasli bi trebali biti oprezniji kod izgovaranja takvih riječi, osobito pred djecom koja su sklona suzama.
- Plakanje je normalno, zdravo ponašanje koje ima biološku i društvenu osnovu. Ono može biti način otpuštanja stresa ili emocionalne energije, kao i način komunikacije kada tražimo utjehu ili način da podijelimo svoje emocije - kaže Cheryl Rode, potpredsjednica u San Diego Center for Children te licencirana dječja psihologinja.
Ističe kako su suze često odgovor na intenzivne emocije.
- Mehanizam koji potiče plač povezan je s limbičkim sustavom, dijelom mozga koji kontrolira emocije. Djetinjstvo je vrijeme kada razvijamo kontrolu nad njima - kaže Rode.
Što reći umjesto "prestani plakati"?
Ako se dijete rasplače oko nečega što se vama čini manjim incidentom, osobito ako je riječ o mališanu koji je često u suzama, mnogi će mu pokušati pomoći izgovarajući rečenicu da će sve biti u redu. No za djecu to nije u redu.
Kao kada i vi želite doživjeti podršku jer ste tužni i preplavljuju vas emocije, tako i djeca trebaju nekoga tko će njihove emocije prepoznati i podržati. Ako niste sigurni što reći, savjetodavni blog Cooks Hill Counseling’s blog preporučuje ovih 10 rečenica:
1. U redu je ako si tužan.
2. Znam da ti je teško.
3. Ovdje sam ako me trebaš.
4. Reci mi što te rastužuje.
5. Vidim te i čujem te.
6. Slušam te.
7. Ovdje sam da ti pomognem riješiti problem.
8. Ostat ću u blizini da možeš doći k meni ako me trebaš.
9. To je bila teška situacija.
10. Ispričaj mi što je bilo.
Naučite ih nositi se s emocijama
Ono što nedostaje djeci koja puno plaču nije osjećaj srama nego vještine kojima će se nositi s teškoćama. Izaberite mirno vrijeme za razgovor o teškim osjećajima i djetetu objasnite kako ih svi imaju, osobito kad je riječ o privremenim snažnim emocijama poput ljutnje ili bijesa.
Ako djeca plaču i tijekom nastave ili ih njihovi kolege zbog toga izazivaju, pokušajte pronaći nove načine da se nosite s teškim osjećajima.
Klinička psihologinja Eileen Kennedy-Moore roditeljima poručuje da svoje dijete pokušaju naučiti neku od sljedećih tehnika.
1. Duboko diši
Polagano, sporo disanje je umirujuće, pa pomozite djetetu naučiti kako disati kroz nos i izdisati kroz usta dok se ne smiri.
2. Broji
Brojanje u sebi pomaže. Recite djetetu da broj pločice na podu, recitira brojeve ili u sebi rješava matematičke zadatke. To će mališana odvratiti od teških emocija i pomoći mu da se sabere.
3. Uzmi pauzu
Najbolji način da vratiš samokontrolu je da se udaljiš od situacije. Kažite djetetu da ode na toalet ili popije čašu vode kada ga nešto uzruja.
4. Utješi se
Naučite dijete da prekriži ruke i noge i na taj način samo sebe suptilno zagrli ponavljajući u sebi da će sve biti u redu te da može prebroditi situaciju te da mora izdržati samo dok dođe kući i roditeljima ispriča sve što je proživio.
Također, roditelji mogu razgovarati sa nastavnicima kako bi zajednički poradili na strategijama smirivanja u učionici. Tijekom vremena djeca će bolje kontrolirati suze bez osjećaja srama što su ih uopće prolili.