Svake godine povodom Svjetskog dana šećerne bolesti 14. studenog organiziraju se mnoge javnozdravstvene akcije kojima je cilj podizanje svijesti građana o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i pravodobnog liječenja šećerne bolesti. Povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana šećerne bolesti Međunarodna dijabetička federacija naglasak je stavila na procjenu rizika od nastanka šećerne bolesti i posljedične reakcije, kako bi se šećerna bolest spriječila, odnosno odgodila, te kako bi se pravodobnim otkrivanjem i liječenjem izbjegao nastanak kroničnih komplikacija šećerne bolesti.
POGLEDAJTE VIDEO: Prof. dr. sc. Dario Rahelić o ciljevima nacionalnog programa za brigu o oboljelima od šećerne bolesti koji je u pripremi
Naime, prema procjeni Međunarodne dijabetičke federacije, u svijetu više od 537 milijuna ljudi u dobi od 20 do 79 godina boluje od šećerne bolesti a procjenjuje se da će do 2045. godine biti više od 700 milijuna osoba sa šećernom bolešću, kaže izv. prof. dr. sc. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike "Vuk Vrhovac" KB-a Merkur te predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora. Dodaje kako podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da u Republici Hrvatskoj ima gotovo 400.000 registriranih osoba sa šećernom bolešću, a procjenjuje se da još 250.000 osoba ne zna da ima šećernu bolest, što su vrlo ozbiljne brojke.
Simptomi dijabetesa
Koliko je važno osvijestiti taj rizik i redovito obavljati kontrolu šećera u krvi? Koliko često bismo to morali činiti, postoji li neka preporuka za zdrave ljude, mlađe od 50 godina, odnosno ljude starije od te dobi?
- Šećerna bolest tipa 2 može nastati u bilo kojoj dobnoj skupini. U prošlosti su šećernu bolest tipa 2 nazivali i tzv. staračkim dijabetesom jer se uglavnom dijagnosticirala u osoba starije životne dobi. U novije vrijeme šećerna bolest tipa 2 dijagnosticira se u sve mlađoj populaciji, nerijetko već u djece. Nezdrave životne navike, nepravilna prehrana i neredovita tjelesna aktivnost, uz preuhranjenost i pretilost, glavni su čimbenici rizika za nastanak šećerne bolesti tipa 2.
Osobe koje se pronalaze u prethodnoj rečenici, a imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu za šećernu bolest, trebaju redovito kontrolirati glukozu u plazmi, najmanje jedanput godišnje. Klasični simptomi, poput učestalog žeđanja, mokrenja i gubitka na tjelesnoj masi javljaju se kod bolesnika s visokim koncentracijama glukoze u plazmi, odnosno šećera u krvi. Kod osoba s blaže povišenim vrijednostima šećera u krvi najčešće nema simptoma i nerijetko se bolest otkrije u poodmakloj fazi, kad su već razvijene kronične komplikacije. Kardiovaskularne bolesti najčešći su uzrok smrti osoba sa šećernom bolešću.
Što kad se suočimo povišenim šećerom u krvi? Koliko je važno poraditi na promjeni navika? Što točno možemo, odnosno moramo učiniti za sebe u toj situaciji?
- Kad se otkriju povišene koncentracije glukoze u plazmi, potrebno je promijeniti životne navike. Ako je osoba preuhranjena ili pretila, treba smršavjeti. Također treba promijeniti način života i, umjesto sjedilačkog načina života, provoditi redovitu tjelovježbu u skladu s mogućnostima. Uz to, potrebno je pridržavati se pravilne prehrane, odnosno dijabetičke dijete. A svakako je nužno pridržavati se uputa liječnika i medicinske sestre edukatora te redovito uzimati terapiju ako je propisana.
Pravilna prehrana i tjelovježba
Često ističete da se i kod ljudi s dijagnozom, uz promjene u prehrani i kretanju, može postići da na neko vrijeme odbace lijekove ili inzulin, uz odgađanje komplikacija.
- Tako je. Neke osobe sa šećernom bolešću mogu postići dobru regulaciju glikemije, odnosno vrijednosti šećera u krvi, bez ikakve terapije. Nažalost, većini oboljelih ipak je potrebna farmakološka terapija nerijetko već od otkrića šećerne bolesti. Uzmemo li u obzir da je šećerna bolest kronična i progresivna, jasno je da je intenziviranje terapije nerijetko potrebno i kod osoba koje se pridržavaju pravilne prehrane i tjelovježbe.
S druge strane, osobe koje redovito uzimaju terapiju, kad smršave, i uz pridržavanje ranije navedenih nefarmakoloških mjera, mogu dobiti preporuku da neku terapiju za šećernu bolest više ne trebaju uzimati. Koliko dugo, to će ovisiti o tijeku i uznapredovalosti bolesti, ali i o njihovu pridržavanju pravilne prehrane i tjelovježbe. Zato je edukacija oboljelih iznimno važna.
Prema podacima iz Hrvatskog registra oboljelih od šećerne bolesti, CroDiaba, čini se da pacijenti relativno dobro kontroliraju arterijski tlak, pa čak i masnoće u krvi, što su često pridružene komplikacije dijabetesa, no zastrašujući je podatak da je prosječan ITM viši od 30. Znači li to da pacijenti nisu učinili ono što sami mogu, napor da riješe višak kilograma?
- Prema epidemiološkim podacima, Republika Hrvatska dijeli s Maltom neslavno prvo mjesto po udjelu preuhranjenih i pretilih osoba u Europi. Iako možda nemamo takvu percepciju, epidemiološki podaci govore sami za sebe. U pravu ste kad kažete da sami sebi nerijetko ne želimo ili ne možemo pomoći.
Nije lako promijeniti životne navike u starijoj životnoj dobi. Nije lako početi vježbati ili pridržavati se pravilne prehrane nakon mnogo godina nezdravog života. Zato je važno te životne navike stjecati u najranijoj životnoj dobi, u djetinjstvu, u vrtiću i školi.
Ako je neko dijete pretilo u predškolskoj dobi, ono ima 30 posto šanse da bude pretilo i u odrasloj dobi. Ako je neko dijete pretilo u školskoj dobi, ono ima 50 posto šanse da bude pretilo u odrasloj dobi. To najbolje pokazuje koliko je važno pravodobno reagirati na preuhranjenost ili pretilost i koliko je važno prihvaćanje zdravih životnih navika. Za to su važni roditelji, odgojitelji, učitelji, ali i cijelo društvo. Važno je kakvu poruku šalju mediji. Mediji imaju važnu ulogu u prihvaćanju zdravih (ili nezdravih) životnih navika.
Dijabetes je danas 4. uzročnik smrtnosti u Hrvatskoj. Uzmemo li u obzir velik udio pretile djece, kakve su vaše procjene, hoće li se to mijenjati na lošije? Što bismo trebali učiniti da preokrenemo trendove?
- Pretilost djece u svakom je slučaju velik javnozdravstveni i socioekonomski problem jer dobar dio preuhranjene ili pretile djece jednog će dana postati preuhranjeni ili pretili odrasli ljudi s povećanim rizikom za nastanak šećerne bolesti, arterijske hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, ali i mnogih drugih kroničnih nezaraznih bolesti. Sve to značajno povećava troškove liječenja tih osoba, ali i značajno smanjuje kvalitetu života oboljelih. Promocijom zdravog načina života i prevencijom pretilosti možemo usporiti navedene trendove, dugoročno smanjiti troškove liječenja i, što je najvažnije, poboljšati kvalitetu i produljiti život oboljelim osobama.