Danas, 6.siječnja, se slavi blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljenje i Vodokršće. Sveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon rođenja u Betlehemu. Nazivamo ih Gašpar, Melkior i Baltazar.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kraljeve, mage ili mudrace koji su s Istoka došli pokloniti se novorođenom kralju od svih evanđelista spominje samo Matej, a Luka, Ivan i Marko o njima nisu ostavili ni jedne riječi.
U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća: Origen i Tertulijan, pridonijeli su stvaranju današnje slike o "tri kralja". Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt.
Njihova imena Gašpar, Melkior i Baltazar duboko su ukorijenjena u zapadno kršćanstvo. Vjeruje se da Gašpar dolazi iz Perzije, Melkior iz Indije, a Baltazar s Arapskog poluotoka. Enciklopedija Britannica navodi da se njihova imena prvi put spominju u jednom grčkom dokumentu iz Aleksandrije iz 5. stoljeća, a navodi se da se ta imena ponovno pojavljuju u jednom dokumentu na grčkom jeziku porijeklom iz Irske iz 8. stoljeća.
Sirijski kršćani nazivaju ih Larvandad, Gusnasaph i Hormidas, etiopski kršćani nazivaju i ih Hor, Karsudan i Basanatera, a armenski kršćani znaju ih pod imenima Kagpha, Badadakharida i Badadilm.
Prikaz
Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ "magoi" koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd. Najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti, vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra i kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.
Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu.
Također se ne zna sa sigurnošću koje su životne dobi bila tri kralja. Od srednjega vijeka, uglavnom se prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djeteta pa do starca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.
Biblija navodi da je bilo više kraljeva?
Misteriozni posjetitelji s istoka toliko su tajnoviti da su se od najranijih kršćanskih vremena o njima raspredale različite priče i legende. U različitim zemljama dobivali su različita imena, a njihov je broj varirao od dvojice do dvanaestorice. Tek u srednjem vijeku učvrstilo se vjerovanje da su ih bila trojica i to isključivo zato što su Isusu donijeli tri dara.
Inače i u Biblijskim izvorima o kraljevima u evanđelju po Mateju - ne govori se koliko je bilo kraljeva. Samo se govori da su donijeli tri dara - zlato, tamjan i mirtu. Sveti Jakov govori o 12 kraljeva, sveti Mihael o 11, a Tri kralja - Melkior, Baltazar i Kasper pripadaju različitim tradicijama.
Kada se pažljivo pročitaju Matejeve riječi, tada postaje jasno da ni iz čega ne možemo zaključiti da su oni koji su se došli pokloniti Isusu u Betlehem bili kraljevi. On nam govori da ih je bilo više, no ne definira njihov broj. Ne znamo ni odakle su točno došli, kako su putovali, tko su oni uistinu...
Nije čak jasno koliko je vremena prošlo između Isusova rođenja i poklonstva mudraca s Istoka. Zna se da su ušli u kuću, gdje su našli Mariju i Isusa, ali i to da je kralj Herod nakon njihova odlaska dao ubiti svu djecu mlađu od dvije godine, pa mnogi procjenjuju da je Isus mogao biti u tom trenutku star između nekoliko dana i dvije godine. Bilo je tumačenja da se pohod mudraca dogodio iste zime kad je Isus rođen, pa su dva blagdana smještena blizu jedan drugome.
U Italiji se slavi i blagdan dobre vještice Befane
Posljednji dan blagdana slavi se i Epifania, koja prema legendi još prisutnoj u talijanskoj kulturi sa sobom odnosi sve do sljedeće proslave i to na dan 6. siječnja. Drugo joj je ime Epifania te je ona prema narodnim pričama stara dobra vještica koja na svojoj metli leti i posjećuje djecu u noći na 6. siječnja.
Tada ona puni slatkišima ili ugljenom, ovisno o tome koliko su dobri bili, njihove čarape koje su obješene uz kamin ili na prozorima. Befana je nastala prema legendi koja kaže da su tri kralja zastala ispred njezine kolibe kako bi je zamolili upute i pozvali je da ih prati na putu u Betlehem.
Jedan ju je pastir zamolio da pođe s njim i pokloni se malom Isusu, no ona ga je odbila. Kad su zvijezde osvijetlile nebo, vidjela je veliku svjetlost i odmah požalila što im se nije pridružila. Uzela je igračke i slatkiše i krenula na putovanje u potrazi za kraljevima i pastirom.
Nije uspjela naći štalicu u kojoj se nalazi tek rođeni Isus, a kako ga do danas ne može naći, ona još uvijek ostavlja slatkiše i darove dobroj djeci u Italiji. Epifania označava kraj božićnog vremena te se zbog toga danas bor treba raskititi.