Praznik je to koji se slavi noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows' Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih Svetih).
POGLEDAJTE VIDEO:
Sama riječ doslovno znači 'posvećena večer', a ranim europskim slavljenicima prije je bila poznata kao Noć svih svetih. Večer Svih svetih (31. listopada) i Dan Svih svetih (1. studenog) odavali su počast svecima (“hallows” = sveci). Ime je na kraju skraćeno u 'Noć vještica'.
Noć vještica je, prema katoličkim službenicima, poganski blagdan izravno suprotstavljen katoličkom blagdanu Svih Svetih. Sve do 7. stoljeća prije Krista, Noć Svih svetih padala je zapravo 13. svibnja. Noć vještica danas se slavi 31. listopada jer se na taj dan dogodio drevni galski festival Samhain, koji se smatra najranijim poznatim korijenom Halloweena. Godine 835. papa Grgur IV. premjestio je svetkovinu Svih svetih na 1. studenoga upravo da bi potisnuo keltsku svetkovinu Samhaina.
Povijest Halloweena
Setkovina je nastala tako što su plemena rezbarenjem bundeva istjerivali loše vrijeme kako bi im žetva uspjela. Halloween potječe još od starih Kelta i njihovih proslava završetka žetve. Keltska godina se dijelila na 'svijetlu polovicu' (ljeto) i na 'tamnu polovicu' (zima), a Nova je godina počinjala 1. studenog. Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku
Na pragovima kuća ostavljali bi hranu i piće, kako bi udobrovoljili zlim duhovima. Kasnije, ljudi su se počeli maskirati u čudna bića, kako bi hranu i piće uzeli za sebe. Ponekad su održali i kratki nastup s istim ciljem, što je korijen današnjim maškarama. Za dobre duhove ostavilo bi se mjesto za stolom prilikom večere te noći, kao pozivnica da se pridruže svojim najdražima koji su još živi.
Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi grješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
U srednjem vijeku katolički svećenici prihvatili su neke pučke poganske običaje, pa su poticali vjernike da prerušeni u kojekakva sablasna bića idu od kuće do kuće i traže od domaćina sitne poklone. Tako se s vremenom u nekim zemljama uvriježio običaj da djeca idu po kućama i govore ljudima kako će učiniti neki nestašluk ako im ne daju slatkiše.
Ipak, moderna Katolička crkva odbacuje Noć vještica. Službeni Vatikan je to učinio 2009. godine za Benedikta XVI., koji je bio žestoki protivnik ovog 'antikršćanskog festivala', kako ga je nazivao. Vatikan je okarakterizirao tada slavljenje Noći vještica „antikršćanskim i opasnim”.
Noć vještica i bundeva
Noć vještica je najprepoznatljivija po izrezanoj bundevi sa svijećom (eng. Jack O’Lantern). Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog grješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se riješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući, luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Kako se slavi?
Noć vještica danas se slavi, većinom u anglosaskim zemljama, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama, paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Dana svih svetih.
U SAD-u je Halloween drugi najveći komercijalni blagdan poslije Božića, a vrlo je popularan i u Kanadi, Engleskoj i Irskoj.
U Irskoj i Škotskoj Noć vještica slavi se krijesovima, igrama i tradicionalnom hranom, kao što je barmbrack (voćni kolač u kojem se mogu pronaći kovanice, gumbi i prstenje za gatanje). U Velikoj Britaniji obitelji kod kuće organiziraju zabave. U Francuskoj, ljudi se maskiraju u prigodne kostime i odlaze na zabave u klubove, barove i restorane. U Rumunjskoj se Noć vještica posebno slavi u dvorcu zloglasnog Vlada Tepeša – Drakule. Nijemci se vole maskirati jer ih to podsjeća na bajke kao što je Ivica i Marica. Na Noć vještica također sklanjaju sve noževe kako ih duhovi ne bi ozlijedili. U Meksiku imaju godišnji festival ”El Día de los Muertos” koji se održava između 31. listopada i 2. studenog. Tijekom ove proslave, meksičke obitelji pozdravljaju duše svojih preminulih na okupljanju koje uključuje hranu i piće. U Češkoj se postavljaju stolci kraj kamina: jedna stolica za svakog živog člana obitelji i jedna za ”duha”. Na taj način tradicionalno odavaju počast preminulima tijekom razdoblja Noći vještica.