Ako dobro promotrite način na koji vaše dijete crta, možete shvatiti što se događa u njegovoj glavi, ali i kakvog je temperamenta, koliko je sigurno u sebe, je li privrženije majci ili ocu, je li više okrenuto budućnosti ili prošlosti... Crtanje za dijete nije toliko vezano za umjetnost, koliko za način izražavanja.
- Dijete crtežom pokazuje kako se osjeća. Djetetov crtež je njegovo unutarnje stanje, unutarnji svijet. Dijete crtežom otkriva nešto o sebi, osjećaje, svoje poteškoće, svoj način doživljaja stvarnosti. Djeca crtaju ono što je za njih važno (osobe, životinje), mogu crtati dio a ne sve ono što o tom predmetu znaju, ono čega se u tom momentu sjećaju, obojenu ideju emocija (emocije pretočene u boju), ono što je viđeno, doživljenu, unutarnju a ne optičku stvarnost, objasnila nam je dječja psihologica mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije.
- Djeca vole aktivnost crtanja, vole crtati, blisko im je. Djeca lakše „verbaliziraju“ osjećaje (tuga, strah i ljutnja) kroz crtež. Slikanje i crtež bliži su nesvjesnom od neverbalne komunikacije. Crtež je projekcija emocionalnog stanja djeteta, fantazije, želje, konflikta - dodala je.
Napominje kako treba biti veoma oprezan pri analizi dječjeg crteža jer različita djeca različito izražavaju simptome emocionalne neprilagođenosti.
- Premali vlastiti lik može ukazati na “manje vrijednosti”, preveliki odraz - “suosjećanje ili izraz samodopadljivosti”. Izostajanje nekog dijela tijela može ukazivati na “strah, plašljivost”. Načinom crtanja dijete nam može otkriti temperament. Sramežljivo dijete vući će tanke crte, dok će energično dijete jako pritiskati olovkom po papiru. Kreativni vole crtati krivulje, blage oblike (okrugli dim iz dimnjaka) - kaže mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije.
- Živahno dijete više voli kutove, ravne crte vučene ravnalom (šiljasto drveće). Smještaj crteža na papiru pokazuje nam kako se dijete smješta u odnosu na svoju okolinu. Lijevo znači prošlost i privrženost majci, desno budućnost i otac. Dijete sigurno u samoga sebe smjestit će crtež u sredinu papira. Bogat crtež svjedoči o povjerenju djeteta - napominje ova stručnjakinja koja vodi odličan portal za savjete roditeljima psiholog-za-djecu.com.
Pisali smo nedavno o tome kako je dječji crtež otkrio psihologici zašto je 8-godišnji dječak nasilan prema majci.
Britanski bračni par Adrian (46) i Emma (37) iskusio je koliko frustrirano dijete može biti neugodno. Iako su im njegovi crteži stalno bili pred očima, nisu vidjeli gdje je problem. Najveći problem bio je to što nisu znali kako kontrolirati ispade bijesa svojeg 8-godišnjeg sina Ioana koji je, "kada mu je došla žuta minuta", udarao roditelje čime je stigao, psovao ih, pljuvao, čupao, grizao...
Potražili su pomoć dječje psihologice Laverne Antrobus koja je vrlo brzo shvatila zašto je dječak toliko agresivan. Psihologica ih je posjetila u njihovom domu u južnom Walesu i, iako je u svojoj karijeri vidjela sve i svašta, ostala je zapanjena koliko energije je majka Emma trošila dok je pokušavala obuzdati svojeg podivljalog sina i smiriti ga.
Pogledala je crteže koje je njihov sin napravio dok je imao tri godine i rekla roditeljima kako bi se u njima mogao skrivati razlog takvog ponašanja. Na crtežu on stoji među roditeljima, u središtu slike. Majka je velika, a otac je nacrtan u daljini.
Rekla im je kako je dječak ostao zaglavljen u fazi u kojoj "mama pripada njemu, a tata može sjediti u kutu". Naglasila im je kako je važno i neophodno da sve rade kao tim te da će tako njegovo ponašanje biti dovedeno u kontrolu. I zaista, dječak je vrlo brzo prestao biti nasilan. Sretniji su postali i on, i njegovi roditelji.
Ne ometajte djecu dok crtaju!
Roditelji najčešće iz neznanja i dobre namjere nameću djetetu neke svoje norme crtanja, ali stručnjaci kažu kako bi to trebalo izbjegavati. Na internetskoj stranici Dječjeg vrtića Zvončica su to pojasnili:
"Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije dječjeg stvaralaštva u razvoju djece može doći do njegovog ometanja. To se najčešće događa zbog želje okoline da nauči dijete kako nešto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiže obrnut učinak, umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obično odustane od svojih oblika i prelazi na više ili manje uspješno oponašanje danih uzoraka...
Negativno kritiziranje dječjeg crteža je nedopustivo, jer time potičemo bojažljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor prema stvaralaštvu."
Što izbor boja kod crtanja otkriva?
- Same boje nam otkrivaju dječji emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stupanj samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam utjecaj okoline na dječji karakter - pojasnili su u Dječjem vrtiću Zvončica i dodali:
Kojim bojama dijete najčešće crta i što to govori:
- Tople boje - crvena, žuta i narančasta - dijete krasi spontana iskrena osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Voli se igrati i u svojim su osjećajima ovisni o drugima.
- Hladne boje - plava, zelena, smeđa i crna - dijete kontrolira svoje ponašanje, ne nameće se drugima, rado se igra samo i vodi se vlastitim mislima. Kod neke djece može se primijetiti agresivnost i osvetoljubivost.
- Pretjerana upotreba crvene boje - može otkriti pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu.
- Pretjerana upotreba žute boje - izražava infantilno, spontano i osjećajno biće.
- Pretjerana upotreba smeđe boje - prevladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima.
- Pretežna upotreba crne boje - otkriva pomanjkanje osjećaja ili neugodno životnoo stanje koje dijete ne može prebroditi. Takva djeca znaju potiskivati osjećaje i strah, realistički su usmjerena i ističu intelektualne interese. Najradije se igraju sami. Ukoliko dijete crnu boju ipotrebljava površinski - to znači da se našlo u osjećajnoj krizi.