Jednog petka navečer, Sandra McGowan-Watts, 46-godišnja liječnica iz predgrađa Chicaga, otvorila je svoj laptop, stisnula zube i obraćanju potpunim strancima putem Zooma ispričala što se dogodilo s njezinim suprugom Stevenom.
- Umro je sam – rekla je obraćajući se članicama Facebook grupe za podršku udovicama Crnkinjama, pod nazivom 'Black Women Widows'., u okviru koje se žene koje su pretrpjele gubitak međusobno hrabre i podupiru.
- Nisam ga mogla vidjeti, dodirnuti, ništa od toga. To dodatno otežava bol zbog gubitka – dodala je.
POGLEDAJTE VIDEO: Sreća troje mališana u Čučerju
Žene koje su slušale to što govori odmah su je razumjele. Sve su one udovice koje je Covid-19 zavio u crno. Gotovo dva sata te ljetne noći nizale su se njihove priče, o bolesti i smrti, o tome kako su ostale samohrane majke, kako su ostale same, o mučnim telefonskim pozivima iz bolnice i krutim oproštajima preko telefonske žice.
Više od 340.000 ljudi umrlo je od korona virusa u SAD-u. Procjenjuje se da je u svijetu do sada više od 1,83 milijuna umrlih. Muškarci umiru češće od žena, što dio znanstvenika pripisuje tome da muškarci općenito imaju loše zdravstveno stanje od žena. To je ostavilo nebrojene tisuće udovica koje su iznenada ostale same, nakon što su im posljedice korona virusa oduzele partnera.
Žene tako svjedoče o pandemiji iz vrlo teškog kuta. Ostavljene su same s obavezama prema obitelji, financijskim opterećenjima, brigama zbog traume djece i vlastitim problemima i osjećajem krivnje. Mnoge od njih njegovale su svoje partnere kod kuće dok se nisu toliko razboljeli da su morali biti hospitalizirani; tamo su često umirali iznenada.
Udovice koje je Covid-19 zavio u crno, kao i udovci, mogu se pronaći diljem svijeta. Ima ih mladih i starih, u velikim gradovima i malim mjestima, svuda.
U više od desetak intervjua žene su ispričale kako se osjećaju zapanjene brzinom gubitka, s kojom se teško nose i nekoliko mjeseci nakon smrti svojih muževa.
- To je vrlo traumatično jer ne očekujete smrt – rekla je Jennifer Law, čiji je suprug Matthew umro uslijed posljedica korona virusa u Teksasu, u studenom prošle godine, nekoliko godina nakon što je služio vojsku u Iraku.
- Vratio iz dvije misije, dvije odvojene, opasne misije. Došao je kući iz rata, a onda ga je to ubilo – kaže.
Neke žene osjećaju kako im nitko ne priznaje što su prošle i bore se s rješavanjem posljedica smrti svojih partnera, usred neprestane zdravstvene krize.
- Bilo mi je stvarno teško, jer sam se osjećala kao potpuno sama - rekla je Pamela Addison (37), učiteljica u Waldwicku. Njezin suprug Martin, logoped koji je radio u bolnici, umro je od virusa u travnju.
- Da nije bilo Covid-19 svi bi naši muževi i dalje bili ovdje – kaže. Ona je u jednom trenutku potražila druge udovice koje su izgubile partnere tijekom pandemije, kako bi s nekim porazgovarala, dok su se druge žene međusobno počele podupirati putem Facebook grupa za ožalošćene, koje su otvorene i za muškarce. Stvorili su veze slične onima koje se mogu vidjeti među ostalim skupinama žena čiji su muževi neočekivano i prerano umrli, primjerice udovice vojnika, ili udovice žrtava terorističkih napada 11. rujna.
Žene koje su se okupile i družile putem Zooma u srpnju ove godine žive na području Chicaga i od tada su postale prijateljice koje se sastaju na večeri i svakodnevno se javljaju u gripu barem kratkim porukama.
Sve one dijele jednu zajedničku bolnu stvar: Sliku supružnika koje su njegovale dok im nije pozlilo toliko da su morali u bolnicu, kojima su uspjele tek mahnuti na odlasku. Progone ih i slike partnera koji umiru bez voljenih pored sebe.
- Generacija kojoj pripadam, brinula je o svojim muževima, tako smo odgajane - rekla je Mary Smith iz mjesta Pekin. Ona je izgubila 64-godišnjeg supruga Mikea.
- To je bio naš posao, biti njihova navijačica. Na to smo se navikle i odjednom ga nema – kaže. Nakon što joj je suprug umro, pregledavala je njegov telefon i pronašla fotografije koje je snimio u svom bolničkom krevetu. Njegova hrana, u kartonskoj posudi. Strojevi za kisik. Selfi dok je imao na sebi opremu za disanje.
- Bilo je tako grozno, toliko je vremena tamo proveo sam – tuguje gospođa Smith.
Jennifer Kay Jensen, koja živi na obali Delray, mučio je osjećaj da bi njezino prisustvo u bolnici – da joj nije bilo zabranjeno posjetiti supruga radi sprječavanja širenja virusa - moglo pomoći njezinu suprugu da se oporavi. Njezin suprug Peter, 56-godišnji posrednik u prometu nekretninama, umro je od virusa u kolovozu.
- Krivica me izjeda svaki dan. Mislim da bi, da sam ga posjećivala, to moglo pomoći da ga umirim, dodirnem po ruci, ili poljubim u glavu – kaže.
Donna Heintz iz St. Georgea fizički je i emocionalno slomljena otkako je njezin 78-godišnji suprug Fred umro u listopadu. Susjed s druge strane ulice svaki puta kad se u isto vrijeme nađu vani joj mahne, ili ju zazove da ju pozdravi, no izoliranost koju osjeća kao udovica je preteška.
- Probudim se ujutro i prvo pokušam što tiše ustati iz kreveta kako ga ne bih probudila. Onda pogledam je li tamo i nema ga – rekla je. Njezin suprug, vojni veteran i dugogodišnji policajac, bio je kuhar u njihovoj kući, pripremao je obroke koje bi dijelili na pladnjevima ispred TV-a u dnevnoj sobi, gdje su gledali omiljene emisije i nasmijavali jedno drugo. Sada gospođa Heintz jedva da nešto želi pojesti i ne može se osloboditi osjećaja da je njezin suprug još uvijek tu negdje.
- Ponekad noću pogledam u kuhinju i pitam se što sprema za večeru – dodaje.
Izvještaj koji je u svibnju objavio Global Fund for Widows, neprofitna organizacija sa sjedištem u New Yorku, nazvao je koronavirus 'strojem za stvaranje udovica', što može ostaviti neviđen broj udovica u svijetu u razvoju. Do kraja prosinca u SAD-u je umrlo najmanje 163.000 muškaraca, u usporedbi s najmanje 138.000 žena, pokazuju podaci.
Sarah S. Richardson, povjesničarka na Harvardu koja vodi njegov GenderSci Lab, rekla je da su muškarci pogođeniji zbog nesrazmjernog učinka virusa, ali i zbog činjenice da su oni podložniji drugim bolestima. Čak i prije pandemije, dodala je, bilo je vjerojatnije da će muškarac umrijeti prije žene.
Facebook grupa za udovice ove je godine doživjela tragični priljev novih članova. Osnivačica grupe Sabra Robinson postala je udovica 2012. Godine, nakon što je njezin suprug umro od ne-Hodgkinovog limfoma. Potaknuta tim iskustvom i svojim nezadovoljstvom u tradicionalnim grupama za podršku tuzi, okrenula je vlastitu grupu, s velikim fokusom na osnaživanju i ohrabrivanju žena crnaca.
- Kad se pojavio Covid, grupa je primala bezbroj zahtjeva od udovica koje su izgubile muža, koje, rekla bih, doživljavaju kompliciraniju tugu nego 'prosječna' udovica koja objavljuje u grupi. Za mlađe udovice Covid-19 predstavlja zadatak da se same prihvate odgoja male djece, što jedan je od najstrašnijih testova koji je pred žene postavila pandemija – kaže Robinsonova.
Nakon što joj je suprug umro u travnju, Diana Ordonez prodala je kuću u New Jerseyu kako bi kupila nešto manje i bila bliže prijateljima, obitelji i njihovoj crkvi. Opisala je svog supruga Juana kao toplog, zabavnog i veselog čovjeka koji je bio 'druga polovica moje duše'. Rekla je da ju na nogama drži želja da bude dobar primjer njihovoj petogodišnjoj kćeri Miji, kako bi joj pokazala da treba živjeti u potpunosti, kao što je to radio Juan.
- Cijelo ovo iskustvo tako iscrpljuje. Dijete moraš voditi primjerom. Želite da bude sretno i pokazujete mu svojim primjerom kako se nositi s tugom, što iscrpljuje – rekla je.
Tuga nekih žena prožeta je bijesom.
Mara Vaughan iz Prospera u Teksasu izgubila je supruga Bryana od posljedica zaraze korona virusom u travnju, nakon što ga je vrlo vjerojatno 'pokupio' na poslovnom putu. Gospođa Vaughan, koja ima troje djece, povezala se s drugim udovicama putem interneta i čitala o njihovoj financijskoj i emocionalnoj borbi.
Ona upozorava na to kako je predsjednik Trump dugo umanjivao krizu povezanu s korona virusom, posebno u vrijeme kad je pandemija tek započela, kad se njezin suprug razbolio. Teško joj je gledati ljude u njezinoj zajednici koji i dalje odbijaju nositi maske i ignoriraju savjete o sigurnosti i socijalnom distanciranju.
- Zamislite pandemiju i to da izgubite nekoga zbog toga, a onda gledate sve to oko sebe. Nikad neću imati mira zbog smrti svoga supruga, jer to se nije trebalo dogoditi – rekla je, a prenosi The New York Times.