S godinama je postao kultno mjesto okupljanja iako nije u samom centru grada, no osebujnost kojom zrači ovaj prostor za vrlo ugodna druženja jednostavno se ne može opisati riječima. To se mora - doživjeti.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kuća u kojoj smo smjestili Coolturu napravljena je davno i zapravo je prva kuća izgrađena u cijeloj Sigečici. Ima neobičnu i bogatu priču o svojoj prošlosti. Prvo je bila mesnica pa trgovina i onda birtija. Jedno je vrijeme bila ilegalna kladionica, okupljalište kvartovskog polusvijeta. Svakako je na značajnoj poziciji i ima ulaz iz dvije ulice kako to i priliči jednoj kući iz koje se često bježalo suparnicima ili organima reda. Dakle jedan pravi mali Saloon s Divljeg zapad, prostor koji ima svoj život - priča nam vlasnik Almir Čović koji je za idejna rješenja angažirao snimatelja i velikog kreativca Alana Stankovića i njegovu suprugu Tajanu, dizajnericu interijera i scenografkinju. Umjetničke instalacije i druge zahvate potpisuje Alan, a Tajana štih pojedinih dijelova prostora.
Još prije devet godina Almir je ovaj kafić počeo uređivati s namjerom da od njega učini - dnevni boravak. U njemu je nakupljao raznorazne sitnice, a kad je kucnuo čas za preuređenje, Alanova ga je vizija dizajnerski dodatno iščistila od previše detalja.
- I prije toga je Cooltura stekla svoj kultni status. S uređenjem smo počeli krajem 2019. i od tada do danas kontinuirano nešto radimo jer se Cooltura neprestano mijenja. Početkom pandemije smo imali vremena temeljito izmijeniti donji prostor zatvorene terase i dvorišta. S time smo započeli. Nekad kad se ima vremena to može uštedjeti novac jer radiš smislenije i jednostavnije. Tako smo mi u vrijeme pandemije stalno 'visili u birtiji' - smije se Alan i dodaje da se dizajnerska rješenja nikad ne mijenjaju bez savjetovanja s autorima.
- Tu su se oduvijek skupljali poznati. To je inače kuća pokojnog nogometnog menadžera Dine Pokrovca, čija supruga sada prostor daje u najam. No mi ga osjećamo kao svoj. Uvijek smo puni, i ujutro i navečer. Ovdje ljudi dođu i stvarno se druže, rijetko ćete vidjeti da netko tipka po mobitelu. Dolaze nam gosti raznih profila, a kada je gužva puštamo ljude na kat, dok je ljeti najpopularnije dvorište - govori vlasnik. Upitali smo odakle su svi detalji, kojih je 'mali milijun'. I za svaki se osjeti da ima svoje mjesto koje je pomno birano da se na njega smjesti.
- Ukrasi i stvari su pribavljeni odasvuda. Tajana i ja bismo odredili vizualni smjer i značajne točke kojima se želimo baviti, a Almir bi pribavio stvari koje su nam potrebne. Pribavljali smo ih s raznih strana. Od 'dilera' starinama, na Hreliću, a često ljudi i sami donose stvari koje za njih imaju sentimentalnu vrijednost, ali ih više nemaju gdje držati. Žao nam je baciti pa sve iskoristimo u prostoru. Evo, zadnje je jedna žena donijela porculanski set za kavu i sada stoji na vrhu komode - govori Alan, a Almir dodaje da razmišlja kako bi ih mogli - 'utiplati' u strop.
- Stolice najviše trebamo jer su stare, pa ih često moramo šarafiti dok neke i bacamo. Tako da, ako imate stolice, slobodno ih donesite - kaže Almir.
Tepisi, stare, ali udobne fotelje, kamin, kristalne vaze, namještaj koji viri iz zidova, natpisi ulica i prometni znakovi, knjige, hauba za kosu i još mnogo toga razasuto je diljem cijelog prostora.
- Vintage uređenje vraća nas u neko izgubljeno vrijeme, s puno satova na zidovima koji ne rade. Velaskezovi portreti, podni luster koji svijetli u kutu prostorije, lule, gobleni, starinske komode, putne garderobe - sve to ovdje ima neku svrhu. Kad se bolje zagledaš, zapaziš još jedan 'layer', još jedan sloj. Knjige su posložene svaka na svoje mjesto, da doprinesu ugodi. Imamo i zid s knjigama. TV je u masivnom zlatnom okviru, rastavljen klavir visi sa zida, a njegove su noge upotrijebljene za stol. Ma svašta smo kombinirali - kaže Almir. Stražnji dio prostora pretvoren je u čekaonicu na kolodvoru, s koferima za koje je stolar posebno izrađivao police, pultom za prodaju karata, telegrafom i telefonom, nekadašnjim jedinim komunikacijskim sredstvima na daljinu...
- Kod nas je kao u muzeju. Kad sjedite u nekom dijelu, možete iščitati cijelu priču. Primjerice, dok smo uređivali prostor odlučili smo da Tajana radi jednu stranu prostora, a ja drugu. Tajanin dio je koncipiran kao ženski u kojem se piju kava i kokteli, a moj dio kao prostor za popiti pivu ili viski. U središnjem dijelu donjeg prostora nalazi se šank za koktele, u laboratorijskom stilu, pa iako bi netko na prvu rekao da nije 'apetitlih', u večernjim se satima toče najfiniji kokteli - govori Alan. U dijelu za dame stoji i starinska torbica na prozorskoj dasci, i tek su nedavno 'skužili' da unutra gosti ubacuju svoje poruke - nedavno je netko napisao da bi željeli da sljedeće godine služe sladoled. Takvi detalji unose toplinu u prostor i čine ga ugodnim za boravak.
Na kat se gosti puštaju od pola četiri nadalje.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kat je zamišljen kao znanstveni i istraživački dio, soba putnika poput Indiane Jonesa u kojoj su sva njegova sjećanja, sastavljen od starih mapa koje je radila moja kći grafička dizajnerica. Tako nam je najlakše uređivati prostore, kad zamislimo neku osobu i oko nje gradimo interijer - objašnjava Alan koji je radio i mnoge instalacije.
- Uglavnom su to interaktivne i pokretne instalacije. To me veselilo i dalo dodatnu draž prostoru. Tu su stari televizori u kojima su pokretne diorame, radio sa siluetom grada Zagreba u kojem se mijenjaju stanice. Kućice za ptice koje krase dvorište sam napravio kao dio scenografije za film "Ljeto kada sam naučila letjeti". Ostatak kućica napravila je Ida Klarić, naša mlada umjetnica koja se bavi lutkarstvom i već je afirmirana kao art direktor na kazališnim projektima - kaže Alan. Neke stvari su radili vrsni zagrebački obrtnici, neke umjetnici. Dobar dio bravarskih radova napravio je Igor Panković iz Arteferruma i Marko Stakor stolar. Šešire nam je radio gospodin Škrgetić koji je treći u nizu vlasnika koji su imali proizvodnju šešira na Kvatriću.
- Svakako podržavamo mlade umjetnike, pa smo imali nekoliko izložaka Nikole Vudraga, i inače našeg dragog gosta - otkrivaju Alan i Almir. Samom ugođaju pridonose i konobari koji su uglavnom stranci s Kube, i ostatka južne Amerike, a sve čini jedan koloplet energije kojom je prožet ovaj prostor kojem se svi iznova vraćaju.