Već kao djevojčica ostvarila je sve svoje snove. Počela je pjevati kad joj je bilo devet godina, a s 12 je prvi put nastupila na Dori. Bilo je to 1998. godine kad je još bila članica grupe Teens. Claudia Beni i danas je pričljiva i nasmijana djevojka koja se rado prisjeća tih dana, ali za pravom slavom koju je postigla kao solo pjevačica 2003. godine nimalo ne žali. Te godine pobijedila je na Dori s pjesmom “Više nisam tvoja” i otputovala u Rigu gdje je zastupala Hrvatsku. 

- Ma tko se nadao takvom uspjehu? Te godine prijavila sam se na Doru samo zato da bi publika shvatila da se grupa Teens raspala i da nastavljam solo karijeru. Trebala je to biti samo moja promocija i ništa više. A kad sam ušla u finale te još i pobijedila, mislila sam stvarno da sanjam. Nisam uopće bila svjesna ničega. Ni medija ni odgovornosti. Danas mislim da bih padala u nesvijest od treme i straha - kaže nam Claudia.

Njezin profesionalni put počeo je kad je s 12 godina počela s Teensima koncertirati u svim zemljama regije, a prodali su i danas zavidnih 30.000 CD-a. Praktički dječji bend osvojio je 2002. godine i Porina. No zbog uspjeha trpjela je škola.

- To je bilo strašno. Pa ja sam u sedmom razredu osnovne škole jedva prošla s dva. Imala sam 300 sati izostanaka - smije se Claudia Beni i nastavlja:

- Bend se raspao zbog školskih obaveza, pa zdravstvenih problema nekih članova i tako se dogodilo da nastavim sama. Budući da bez pjevanja i pjesme nisam mogla zamisliti život, počela sam suradnju s Andrejem Babićem, koji mi je i napisao tekst i glazbu za pobjedničku pjesmu ‘Više nisam tvoja’. Iako sam tada postigla najveći uspjeh, zapravo nisam bila nimalo sretna jer sam inače timska igračica i volim raditi u bendu.

Pjesma je na Eurosongu završila na 15. mjestu, ali se po glasovima publike iz cijele Europe svrstala među prvih pet. Prevedena je i na engleski te je snimljena verzija za inozemstvo. Sve to je za mladu djevojku ipak bilo previše. 

- Odjednom sam shvatila da nisam odrastala poput ostalih vršnjaka i da sam izgubila dio djetinjstva. Zato sam 2008. godine odlučila završiti profesionalnu pjevačku karijeru. Nisam više mogla podnijeti da me moji sugrađani prepoznaju na ulici, da ne mogu izaći na cestu nenašminkana, bez frizure i s prištom na licu. Poželjela sam da budem kao i svaka druga normalna djevojka. Osim toga, postalo mi je nepodnošljivo što bi mi sve češće poslije intervjua stavljali razne uvredljive naslove. Tada sam zbog toga puno puta plakala, a da mi se to danas dogodi, smijala bih se, kaže Claudia o razlozima naglog povlačenja u anonimnost.

Ali nije ljenčarila. Nakon završene srednje škole prihvatila se posla. 

- Nije mi bilo ništa teško raditi. Dapače, uživala sam kao prodavačica u trgovini s jedriličarskom odjećom u Rijeci, a zatim i u butiku u Opatiji. Opet sam radila s ljudima i taj me je posao baš relaksirao. Voljela sam pričati s kupcima i raditi od osam ujutro do četiri popodne, a onda slobodno vrijeme provoditi s prijateljima. Bio je to neki novi ritam života koji mi je tada nedostajao.

Kako kaže, dani popularnosti, priznanja i nagrada su iza nje te je sretna jer je već kao djevojčica ostvarila sve svoje želje. Sjeća se kako je na Splitskom festivalu 2001. godine dobila nagradu za najboljeg debitanta festivala.

- Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Silazila sam s pozornice, a iza bine me je dočekao moj idol Tony Cetinski, zagrlio me i čestitao mi. O tome sam mogla samo sanjati, a evo meni se taj san ostvario, da upoznam mojeg idola i da mi on čestita kao kolegici. Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Pamtim čak i kako je bio odjeven. Imao je bijele hlače i plavu košulju. Da ne pričam kako sam već tada upoznala i Vannu te Ninu Badrić, a za njih sam bila klinka. Imala sam samo 15 godina - kaže kroz smijeh Claudia. 

Danas živi s roditeljima u svojem mjestu Pobri iznad Opatije i već nekoliko godina pjeva s grupom Koktelsi. 

- Danas mi je ljepše nego ikad. Dečki iz benda su fantastični, s njima se odlično provodim i od srca nasmijem. Pripremamo drugi album jer oni pišu svoje pjesme, a dovoljno smo popularni u Istri i na Kvarneru da stalno negdje nastupamo. Evo preko ljeta u prosjeku nastupamo barem četiri puta na tjedan i od toga uvijek zaradim neki honorar od kojeg mogu pristojno živjeti. Osim toga, ne mogu sebe zamisliti da nastupam sama i da pjevam na playback ili na matricu negdje u klubovima. 

Svjesna je da njezini roditelji baš i nisu najsretniji što nema stalni posao i radno vrijeme.

- Znam da bi moji roditelji više voljeli da imam neki siguran posao i opet radim od osam do četiri, ali to jednostavno nije moj stil. Osim toga, što je danas siguran posao? Malo je tih sretnika koji su sigurni da će u istoj tvrtki dočekati mirovinu. Sebe vidim u glazbi i mislim da se to neće promijeniti. A to što nisam više u novinama i na televiziji, to mi ni ne treba. Od slave se ne živi. Od nje baš i nema previše koristi. 

S Koktelsima priprema i novi album pa ono malo slobodnog vremena koje ima provodi s prijateljima, a uz posao i česte nastupe nema prostora za neku ozbiljniju vezu. 

- Mislim da za to uvijek ima vremena i da se u ljubavi ne smije forsirati. To se ili dogodi ili ne dogodi. Mora biti spontano i romantično, jer još vjerujem u ljubavne bajke - kaže nam Claudia.  

Tijekom godina puno je puta mijenjala imidž. Bila je plavuša, brineta, crnka, zatim je neko vrijeme imala afrolook i onda kosu vezala u rep. 

- Mijenjanje imidža me jako zabavlja i kad mi dojadi neka frizura, hrabro se odlučim na drastičnu promjenu. Danas barem to nije problem. Za dva sata možeš postati druga osoba - govori Claudia. 

Slično je i s odjećom. 

- Ovisi o prilici i raspoloženju. O tome gdje i pred kim nastupam. Mogu biti elegantna odjenem li malu coctail haljinu ili svečanu toaletu, a mogu doći i u trapericama. Privatno najviše volim sportsku odjeću u kojoj se osjećam ugodno i opušteno. Ne mogu zamisliti da usred dana izađem na kavu u izazovnoj haljini i na visokim petama. Time bih samo na sebe svraćala pažnju, a to je ono od čega sam pobjegla prije puno godina.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!