Zanima vas ova tema? Pročitajte i ovo: Opraštanje je put do mirnijeg života sa sobom i drugima
- Moja ekipa od desetak radnika i ja navlačimo na sebe zaštitna odijela i stavljamo maske na lica. Znamo što slijedi - i znamo da će biti grozno. S lopatama i pijucima ulazimo u nečije zapuštene domove prepune smeća - priča Christopher Lancette, likvidator nekretnina sa sjedištem u Marylandu u SAD-u. Opisao je zapravo kako izgleda raščišćavanje domova koje su godinama vlasnici zatrpavali stvarima i smećem zbog kompulzivnog skupljanja.
Kaže kako je to grozan i prljav posao, ali opet mu je drago kada na kraju nekome pomognu i potaknu ga da ponovno preuzme kontrolu nad svojim životom.
POGLEDAJTE VIDEO Trikovi kako živjeti sretnije i ispunjenije:
Opisuje kako izgleda ulaziti u takve objekte, na što sve nailaze i koliko ih to svaki put pogodi.
Prisjetio se probijanja u kuću koja je bila zatrpana smećem, izmetom, raspadnutim životinjama... Nakon što su otvorili škripava vrata, zapuhnuo ih je užasan smrad.
- Smrdjelo je toliko da vam dođe da se okrenete i pobjegnete. Ne zna se što je gore, kutije natopljene mačjim izmetom, leševi štakora u raspadajućem stanju, izmet glodavaca, plijesan, ustajalost ili taj sav jad i bijeda. Naše maske ne mogu toliko dobro filtrirati. Oči nam suze, u trbuhu se javlja mučnina i potreba za povraćanjem se diže niz grlo - ispričao je.
Nakon ulaska i navikavanja na nesnosan smrad i mrak, slijedi oprez. Ne znaju u kakvom stanju su zidovi i podovi, kolika je trulež, hoće li netko propasti kroz pod, stati na nešto oštro... Pijucima i lopatama si oslobađaju put i ulaze dublje u kuću. Kreću raščišćavati i trpati smeće u plastične kante koje nose do kontejnera i prazne, i tako stotine puta.
- Pogledao sam kroz svoj zaštitne naočale i usred tog jada ugledao ljudski obris. Smrznuo sam se. Bila je to vlasnica kuće koja je u nju uspjela ući preko stražnjeg trijema. Probila se kroz hrpu smeća, stvari koje su joj dobro poznate i samo ona zna zašto ih je čuvala. I ona je na sebi imala zaštitnu opremu. Nazvat ćemo je Rachel, iako joj to nije pravo ime - nastavio je.
- Rachel je otmjena obrazovana žena srednjih godina koja svakodnevno nosi odijelo na posao. Unajmila je našu tvrtku da upakira njezino 'blago' u veliki spremnik koji stoji pored smeća, jer seli u drugu državu. Rekla je na nekoliko stvari možemo baciti - dodao je.
Kaže kako je njegova klijentica jedna od otprilike 19 milijuna Amerikanaca koji postaju žrtve nekontroliranog nagona da gomilaju stvari i smeće.
- Mnogi od njih zahtijevaju uslugu koju pruža moja ekipa: iskopati ih iz gnijezda smeća koje su skupili oko sebe. Kao i svi drugi s tim poremećajem koji im ne dopušta da išta bace, i Rachel se čini kao podvojena osoba. S jedne strane je simpatična, privlačna, obzirna i mentalno aktivna, a s druge strane opsjednuta skupljanjem - priča Christopher.
'Ispričala mi je svoju životnu priču'
Opisao je i kako je izgledalo njihovo upoznavanje. Kaže kako su se brzo povezali na prvom sastanku dva tjedna prije raščišćavanja njezine kuće.
- Ispričala mi je svoju životnu priču, kao što to često naprave ljudi kad mi pričaju što ih je to natjeralo da zatrebaju moju pomoć. Razgovarali smo o svojim karijerama: Rachel je posvetila svoju zakonu, kako bi poboljšala život drugima. Pričala mi je o bolnom razvodu, o svojoj voljenoj majci koja je umrla, a čija nekretnina je sad zatrpana - ispričao je.
Rekla mu je kako nema djece ni kućnih ljubimaca i ponosno pokazala novu kuću od crvene cigle koja će joj biti novi dom.
- Otkrivam da sam i ja na neki način podvojen. S jedne strane mi se sviđa Rachel, prizemna, nesebična žena s kojom bih lako mogao biti prijatelj pod drugim okolnostima. S druge strane me revoltira zbog nereda koji je nadvladao njezin život, puneći ga planinama smeća. Znam da nije ona kriva. Taj poremećaj napada ljude svih razina obrazovanja i prihoda, dobi, rase i religije - ispričao je.
Kaže kako ga ovakvi poslovi ponekad umaraju i fizički i psihički, a Rachelin slučaj mu je gori od ostalih na koje je nailazio, jer se tu radi o njoj. Dok su raščišćavali nered i odlučivali što baciti, a što ne, ona je šutjela, smiješak je nestao, a usne su joj se pretvorile u ravnu crtu. Nije joj bilo lako gledati kako mnoge stvari završavaju u kontejneru za smeće.
- Odjednom je rekla: 'Ne, ne, to ne ide u smeće'. Govorila je o napola iskorištenim bocama šampona, izrezanom kartonu, hrpama prljavih ručnika i još nekom smeću. Procijenio sam da bismo svaki sat iz kuće trebali izbaciti oko 300 kilograma smeća da bismo je ispraznili tijekom dvije 12-satne smjene, prije nego buldožeri dođu rušiti kuću. Novi vlasnik ima neke druge planove - prisjetio se.
Ponavljao si je: 'Ti si samo pružatelj usluge, ne psiholog'
Priznao je da je osjetio želju i potrebu uvjeriti Rachel tijekom prvog sastanka da ih ne unajmljuje, već taj novac potroši na terapiju, ali nije znao kako bi reagirala. Da ih nije unajmila da isprazne kuću i 'spase neke njezine stvari', sve to bi bager riješio.
- Ponavljao sam si: 'Ti si samo pružatelj usluge, ne psiholog'. Bojao sam se kako bi to utjecalo na moj posao, sugeriranje klijentu da ima mentalni poremećaj. Osim toga, ovakvi poslovi se jako dobro plaćaju - rekao je.
Bacanje stvari kao da je kod Rachel stvaralo i fizičku i psihičku bol. Svako malo je uzvikivala: 'Ne', a on joj objašnjavao kako to mora napraviti jer je smeća previše, ne može sve to preseliti u novi dom.
- Odjednom se srušila u moje naručje prožeta agonijom koju samo ona može razumjeti, ostala je tako oko pet minuta. Kako smo bacali stvari u smeće, ponavljao sam joj: 'Bravo, vi to možete. Odlično vam ide'. Bilo je potrebno puno strpljenja - prisjetio se.
- Njezina kuća je bila gotovo neupotrebljiva. Kupaonicu nije mogla koristiti jer je bila puna smeća, izmeta, a odvod je bio začepljen svime i svačime, uključujući i fekalije. Iz kanti za smeće su izlazile horde crva i počele plaziti po nama. Ona je puzala na rukama i na koljenima dok smo mi čistili i istraživala po smeću, pa vadila stvar po stvar, pokušavajući ih spasiti. U jednom trenutku je pronašla potrganu naušnici i rekla kako se čudi da to želimo baciti, te da bi bilo bolje kada bismo potražili drugu - nastavio je.
- Dok sam kopao po tom smeću u kojemu sam stajao, moj moralni kompas je divljao. Imao sam osjećaj kao da to neće dobro završiti. Inače, veliku većinu običnih, manje ili više higijenskih dana provodim likvidirajući nekretnine te kupujući i prodajući sve vrste antikviteta, kao i kolekcionarskih predmeta - rekao je.
Prisjetio se prve takve kuće u karijeri
- Prije devet godina, gotovo slučajno, tvrtka s kojom smo moja supruga i ja radili počela se baviti ovakvim kućama. Nismo bili svjesni što je to i kakav je to poremećaj, sve dok jednom nismo ušli u kuću u kojoj nam je ogorčena žena govorila kako mora maknuti majku iz kuće kako bismo je ispraznili jer ju je planirala prodati. Kontaktirala je prije nas još desetak tvrtki, no svi su je odbili. Mi smo mislili da će se među tom gomilom smeća možda naći neka stvar koju bismo mogli prodati - ispričao je.
Ta kuća se nalazila u otmjenom, skupom kvartu i izvana je djelovala prekrasno. Ali, unutra je bilo toliko smeća da 'ih je gotovo progutalo kada su ušli'. Počelo im se vrtjeti u glavama i bili su neko vrijeme dezorijentirani, jer tako nešto nisu vidjeli i doživjeli nikada u životu.
- Osjećali smo se kao da smo zarobljeni u kući koju je tornado okrenuo naglavačke. Neki kreveti su stajali okomito naslonjeni na zid. Pitao sam tu ženu gdje joj je majka spavala, a ona mi je pokazala hrpu časopisa visoku više od metar. Kuhinju nije koristila, nju su zaposjeli mravi i žohari. Umivaonici, kade i tuševi bili su prepuni smeća. Supruga i ja smo se pogledavali u tišini - dodao je.
Ta žena, koja ih je unajmila, nije bila u najboljoj financijskoj situaciji pa su dogovorili da umjesto novaca za raščišćavanje mogu uzeti sve stvari koje im zapnu za oko, a koje se mogu prodati. Čistili su tu kuću četiri tjedna.
- Nekako smo razmišljali i koliko ćemo toj ženi pomoći. Moći će prodati kuću i od tih novaca još godinama adekvatno brinuti o majci. Nitko ne bi trebao živjeti onako kako je ona živjela. Užasno - rekao je.
- Naši ugovori predviđaju da osoba koja je vlasnik nereda ne smije biti na licu mjesta. Ostali članovi obitelji, oni koji nas obično plaćaju, su dobrodošli da pomognu ili gledaju. Gledao sam sina kako odvodi svoju mamu iz malene kuće pokrivene smećem do visine od gotovo dva metra. Gledao sam braću i sestre kako odvlače svoje osjetljive roditelje iz gomila planina netaknutih zbirki knjiga, zapisa i starinskih igračaka zapuštenih vremenom i nepažnjom. Gledao sam suprugu kako naređuje svojem mužu da izađe iz podruma kako bismo ga raščistili - kaže.
Tijekom godina je shvatio da kompulzivni skupljači gomilanjem smeća zapravo pokušavaju popuniti neke praznine u sebi. Neki to rade nakon gubitka voljene osobe, drugi nakon razvoda ili neke druge traume, prenosi salon.com.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Vage žele da se divite njihovom tijelu, Bik neće riječi već akciju