Teorija obiteljskih sustava prikazuje pojedince unutar obiteljskog sustava kao postojeće u emocionalnim poljima, a ne u pojedinačnim psihološkim vakuumima. Drugim riječima, odnosi među sudionicima u sustavu vide se kao bolji pokazatelj funkcioniranja pojedinca od pojedinačnog psihološkog funkcioniranja izvađenog iz njegovog sustavnog konteksta, piše Psychology Today.
POGLEDAJTE VIDEO (trikovi za sreću):
Obiteljsko emocionalno polje nalik je gravitacijskim poljima planeta u Sunčevom sustavu. Svaki član obitelji radi, svjesno ili nesvjesno, na održavanju emocionalne ravnoteže. Emotivni sustav koji postoji u obiteljima je uglavnom nesvjesna sila. Kao mali, prirodni sustav, obitelji su temeljne emocionalne jedinice unutar šireg društva. Emocionalni procesi unutar obitelji nalaze se i u svakoj dimenziji sve većih i složenijih slojeva društva.
Ove četiri emocionalne sile su u osnovi svakog obiteljskog sustava:
1. Dinamika moći
Neizrečene hijerarhije i uloge unutar obitelji upravljaju statusom quo. U zdravim obiteljima, svi članovi imaju određenu moć i znaju kako njome upravljati, znaju se uključiti u brigu i sukobe bez destabilizacije ravnoteže. Harry Aponte istaknuo je: "Članovi obitelji moraju imati dovoljno moći da mogu u svako vrijeme zaštititi svoje osobne interese u obitelji, zadržavajući dobrobit ostalih članova i obitelji kao cjeline, na umu."
U emocionalnim sustavima obitelji postoji magnetizam i, u većoj ili manjoj mjeri, između svakog člana. Sila između dva člana je iskrivljena trećim, i tako dalje. Izazov terapije je kako terapijski raditi s procesima koji se vežu i vezuju, stvarajući fleksibilnost i nadahnjujući otpornost. Da bi rasli, ljudi moraju iskusiti slobodu u unutar moćnih, samopostajućih sila u kojima se problemi - i obitelji - održavaju.
U srži obitelji je da održava urednu, relativno pravičnu raspodjelu moći, fleksibilno, ali pouzdano. Kad jedan član ima svu moć, to je diktatura, a kad nitko ne preuzima odgovornost, to je anarhija. Moć treba autoritet, a autoritet treba provjere i ravnotežu.
2. Nevidljiva pravila
U svakoj obitelji nevidljiva pravila utječu na to kako članovi obitelji razmišljaju, osjećaju se i ponašaju, kako se problemi rješavaju i kako se donose odluke. Pravila se odvijaju unutar strukture moći, formirane kao odgovor na zahtjeve ličnosti, tradicije ili ugnjetavanja koji se ponavljaju kroz generacije. Zapravo je većina obiteljskih pravila nevidljiva i oblikuju pretpostavke i stavove, vjerovanja i ponašanje. Nevidljiva pravila su sastavni dio obiteljske kulture. Odanost očekivanjima pojačava očekivanja vjernosti nijansiranim, prožimajućim i često skrivenim zahtjevima, a svaka je obitelj jedinstvena.
Ples emocija u obiteljima oblikovan je ponosom i krivnjom, ljubavlju i sramotom. Nevidljiva pravila doprinose stabilnosti i kohezivnosti s kojima se obitelji susreću i odgovaraju na evoluirajuće izazove i promjenu životnih uvjeta. Borbe za vlast često okružuju nevidljiva pravila, pa čak i rijetka iskustva otvorenog priznanja mogu djelovati kao manevri potrebni za osiguravanje ukupne fleksibilnosti obiteljskog sustava. Fleksibilnost u rasponu odobravanja unutar obitelji smanjuje nepotrebnu borbu za moć i također smanjuje niz kroničnih emocionalnih strepnji.
Obitelji prenose mitove, ideologije, emocionalne stilove i kronične strepnje iz generacije u generaciju. Sklonosti koje izviru iz njih određuju ponašanje članova obitelji među sobom i prema ostatku društva.
3. Homeostatičke povratne informacije
Moć i pravila održavaju se kroz sistemske, regulatorne snage koje predstavljaju svojevrsnu obiteljsku psihu. Obitelj je emocionalni sustav snažnih, nevidljivih sila koje snažno utječu na funkcioniranje njegovih članova. Kada pojedinačna ponašanja ugrožavaju obiteljsku ravnotežu, odgovarajuće emocije i ponašanje ostalih članova sudjeluju u protutežnim radnjama čiji je cilj minimizirati odstupanja kako bi se očuvala ravnoteža. Svi u obitelji sudjeluju u emocionalnom sustavu.
Jedan član može postati relativno distanciran, a drugi može postati depresivan, što rezultira povratkom udaljenog člana na dublju razinu emocionalnog angažmana. Jedan član možda neće ispuniti neku ulogu, a drugi može postati ljut. Jedan član može se isključiti iz obitelji kako bi povratio samokontrolu ili mogao pregovarati o kompromisima koji osiguravaju ugodniji pomak u funkcioniranju uloge u obitelji.
Ponašanje članova obitelji proizlazi iz emocionalne klime obiteljskog sustava, za razliku od djelovanja termostata, koji pokreće hlađenje kada su temperature visoke i grijanje kad su niske temperature. Na sličan, ali daleko složeniji način, obitelji imaju mnogo različitih vrsta termostatskih ublaživača. Emocionalne povratne veze u obiteljima oblikuju velik dio njihovog ponašanja.
4. Osjetljiva međuovisnost
Procesi emocionalnih odnosa unutar obitelji uvelike utječu na raspodjelu moći, pravila i ravnoteže unutar sustava, upravo je zbog toga ta kvaliteta obitelji, njena osjetljiva međuovisnost, najzastupljenija.
Stupanj kohezije obitelji povezan je sa stupnjem prilagodljivosti, a stupanj prilagodljivosti povezan je sa stilovima povezanosti. Kad jedan član obitelji doživi prekid emocionalne povezanosti sa svojom obitelji, njegovi vlastiti osjećaji stvaraju okvire njegove stvarnosti. Realnost je da obitelji, bilo one usko vezane ili strogo ograničene, duboko utječu na emocionalno doživljavanje, kognitivne pristranosti i tendencije ponašanja svojih članova.
Kronični stresori u obitelji uzrokuju simptome koji odražavaju društvene psihološke probleme, od depresije ili anksioznih poremećaja do kompulzivnih i drugih ovisnosti. Eksplozivni stres u obitelji može čak dovesti ili pogoršati fizičku bolest.