Danas su djeca od najranije dobi okružena različitim vrstama medija, osobito onim digitalnim. Mnoga djeca prve korake u stvarnom svijetu rade paralelno s prvim koracima u virtualnom.
Uz medije se djeca informiraju i obrazuju, ali prije svega zabavljaju. Komunikologinja Lana Ciboci na konferenciji “Mliječni zub” govorila je o odrastanju uz televiziju i računalo te odgovorila na neka od najvažnijih pitanja: Koje su pozitivne i negativne strane medija, kako utječu na djecu predškolske dobi i kako roditelji mogu potaknuti djecu na kvalitetno korištenje medija?
90 posto djece bez nadzora
U Hrvatskoj 70 posto djece već od druge godine počinje koristiti ekrane u svakodnevnom životu, a 90 posto predškolske djece samostalno koristi sadržaje, bez nadzora.
Medijska pismenost danas je jedna od važnijih pismenosti u životu. Ipak, iako su nas na početku mediji zbližavali, danas je situacija obrnuta. Medijske navike roditelja izravno utječu na navike djece. Kao i u svemu, djeca upijaju ponašanje roditelja, stoga ne čudi činjenica da su bebe već od osmog mjeseca života sposobne za određene radnje na mobitelu i tabletu, upravo zato što uče od svojih roditelja.
- Djeca puno više uče iz vašeg primjera nego što ste vi toga svjesni - upozorila je komunikologinja Ciboci.
S obzirom na to da su roditelji prvi i najvažniji medijski odgajatelji djece, zabrinjavajuće je što ih svaki peti roditelj nikad ne gleda s djetetom. Osim roditelja, djeca uče i od starije braće i sestara, a zanimljivo je da dvije trećine roditelja djece od devet do 17 godina smatra da se njihovo dijete puno bolje služi internetom od njih.
Roditelji, razgovarajte
Iako su mišljenja stručnjaka o ovoj temi podijeljena, granica se svake godine sve više spušta. Dovoljno je spomenuti i kako su se nekad televizijski sadržaji s dobnom oznakom 12 prikazivali tek u večernjim satima, a danas se smiju prikazivati cijeli dan. Doduše, svi se slažu da, ako već i izlažemo djecu raznim sadržajima, roditelji trebaju biti prisutni i razgovarati s djetetom o svemu što vidi.
S druge strane, zna se kako televizijski program uvelike utječe na dječju igru te djeca oponašaju ono što vide u serijama i filmovima, a mašta i kreativnost sve više nestaju. Ponovno, pri odabiru kvalitetnih sadržaja, najvažniju ulogu imaju roditelji. Još jedan od problema na koji komunikologinja upozorava je i izloženost reklamama od najmlađe dobi.
- Mlađa djeca puno više pozornosti pridaju oglasima ni ne shvaćajući uopće da je riječ o reklamiranju nečega - govori komunikologinja.
Nasilje i nerealnost
Sve je veći problem i velika prisutnost nasilnih sadržaja u medijima i nametanje društvenih vrijednosti. Posljedice se najčešće vide kod djevojčica predškolske dobi koje sve ranije pokazuju znakove nezadovoljstva svojim tijelom, preferirajući mršavost.
- Nasilni sadržaji su svugdje oko nas, a čak ih, nažalost, ponekad ima više u crtanim filmovima nego u sadržajima za odrasle - ističe Ciboci i dodaje kako bi roditelji uvijek trebali razgovarati s djecom o tome što su vidjeli.
Komunikologinja naglašava i kako je danas najmanje onih crtanih filmova u kojima glavni likovi izgledaju poput prave djece (primjerice “Dora istražuje”). Pretežito su svi likovi odrasli, nabildani, manekenske građe, uglavnom nestvarni.