Svjetska zdravstvena organizacija definirala je debljinu kao kroničnu, progresivnu i relapsirajuću bolest, a unatoč tome što imamo oko 65 posto građana Hrvatske s prekomjernom tjelesnom težinom, ili pretilih, zasad je vrlo malo pacijenata s dijagnozom E65, što je šifra te bolesti u međunarodnom šifrarniku. Što bi mogao biti razlog tome, je li to samo činjenica da su liječnici preopterećeni, pa nemaju volje za hvatanje ukoštac s tim, ili strah pacijenata od stigme koju bi dijagnoza mogla nositi, pitamo dr. sc. Tomislav Božek, specijalist internist, sa subspecijalizacijama iz endokrinologije i dijabetologije iz Sveučilišne klinike 'Vuk Vrhovac', jednoga od sudionika panela posvećenog debljini kao bolesti, koji je održan u sklopu ovogodišnjeg Back Together Summita.
POGLEDAJTE VIDEO: Uspjela zatrudnjeti tek kad je smršavila
- U Hrvatskoj je 63 posto ljudi koji su pretili ili imaju prekomjernu tjelesnu masu. Ako se taj trend nastavi i dalje, u budućnosti ćemo na neki način imati stigmatizaciju osoba s normalnom tjelesnom masom. Dakle, ljudi evoluiraju, prihvaćaju se različitosti i ne razumijem zašto bi se prema pretilima upiralo prstom. No, sam čovjek sebi često proizvede osjećaj da je stigmatiziran, više nego što smatram da ga društvo diskriminira – kaže. Dodaje kako debljinu treba shvatiti kao kroničnu, progresivnu i relapsirajuću bolest, jer tek tada možemo razumjeti kako ju je moguće liječiti.
- Relapsirajuća je bolest, u smislu da se pacijenti s njom nose kroz cijeli svoj život. Provode raznorazne dijete, skinu kilograme i onda se oni ponovno vrate. Dakle, da bismo pacijentu pomogli, izuzetno je važno promijeniti njegov životni stil. Nije poanta nekoga 2 ili 3 mjeseca držati na nekom rigoroznom režimu uz educiran kalorijski unos i jaku fizičku aktivnost. U sklopu suvremenog pristupa liječenju pretilosti bitno je educirati čovjeka kako će se s tim nositi cijeli život – pojašnjava te dodaje kako se vrlo često susreće s tim da ljudi ne konzumiraju doručak i najčešće se prve kalorije unose oko 12 ili 13 sati. To nikako nije dobro.
- Doručak se ne smije preskakati. S druge strane, treba reducirati ili čak ukinuti kasne večernje obroke. Dakle, među osnovnim postavkama su 3 glavna i 2 međuobroka, odnosno ukupno 1300, 1500 ili 1700 kcal dnevno, ovisno o masi i intenzitetu fizičke aktivnosti pacijenta. Na taj način čovjeka vraćamo na neke "base line" postavke i navodimo ga na usvajanje zdravog režima življenja. Uz to, tu je i farmakoterapija te psihološka podrška koja treba biti kontinuirana – ističe dr. Božek osnove u liječenju debljine.
S obzirom na to da imamo poražavajuću statistiku i da smo na vrhu Europske unije po pitanju pretilosti djece, jer je svako četvrto dijete u Hrvatskoj pretilo, trebali bismo posvetiti pažnju kvaliteti hrane, upozorava dr. Božek.
- Današnja i hrana i ona koju su ljudi konzumirali prije 30 godina nisu iste. Dogodile su se promjene pod izlikom da će čovječanstvo biti gladno ako se u tehnološkom smislu obrade hrane ne dogodi promjena. Danas zato imamo hranu, ali bitno promijenjenu i nezdraviju nego što je bila prije – upozorava. Za djecu je važno da im zdrava prehrana podrazumijeva doručak, ručak, večeru i međuobroke, ali najvažnije je pritom da namirnice budu zdrave, dodaje.
- Uz to, roditelji bi ih trebali poticati na rekreativno bavljenje sportom, a ne im dati kompjutere i mobitele u ruke da se zabavljaju. Dodatno su veliki problem pekare čiji proizvodi imaju vrlo visok glikemijski indeks. O dječjim rođendanima u Mc' Donaldsu neću govoriti, jer što reći na činjenicu da djeci poklanjamo proslave rođendana uz takvu hranu… Sve su ovo samo primjeri koji traže sveobuhvatnu edukaciju, od roditelja, staratelja, djece i ljudi koji rade u obrazovnom sustavu. Na nekoliko karika sustav zakazuje, stoga su kampanje o zdravom životu i važnosti zdrave prehrane itekako važne, zaključuje sugovornik.
Dr. Dinka Pavičić Baldani: Pretile žene imaju i do 46 posto manju šansu za trudnoću!
- Danas znamo da preuhranjenost i debljina utječu na kvalitetu jajnih stanica i učestalost kromosomskih greški tijekom diobe, na sposobnost sluznice maternice da prihvati oplođeno jajašce kao i na neprimjereno lučenje hormona hipotalamusa i hipofize koji su neophodni za postojanje ovulacije. Zbog toga je učestalost anovulatorne neplodnosti dvostruko veća kod žena s preuhranjenosti i debljinom u odnosu na žene normalnog indeksa tjelesne mase (ITM). Čak i ako imaju ovulaciju, žene s ITM >35 kg/m2 imaju za 26 posto, a one s ITM >40 kg/m2 čak 43 posto manju šansu za spontanu trudnoću u odnosu na žene s ITM 21-29 kg/m2. Osim toga, pri liječenju neplodnosti žena s preuhranjenosti i debljinom medicinski pomognutom oplodnjom potroši se veća doza lijekova, dobije se manji broj jajnih stanica, niža je stopa trudnoća i živorođene djece i veća je stopa spontanih pobačaja – upozorava na jedan od problema povezanih s debljinom prof. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani, specijalistica ginekologije i opstetricije u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, jedna od panelistica na Back Together Summitu. Dodaje kako zbog toga moramo odbaciti tradicionalno gledanje na masno tkivo kao na pasivni 'spremnik' za pohranu energije.
- Danas se ono smatra kompleksnim metaboličko-endokrinološkim strojem koji je uključen u koordinaciju različitih bioloških procesa, uključujući energetski metabolizam, neuroendokrinu i imunološku funkciju. Zbog toga je utjecaj preuhranjenosti i debljine na fertilitet žena vrlo složen.
Naime, preuhranjenost i pretilost tijekom trudnoće povećavaju rizik od raznih komplikacija, uključujući: pobačaj, mrtvorođenje, dijabetes i hipertenziju u trudnoći, preeklampsiju, apneju u spavanju, prijevremeni porod, povećanu potrebu za carskim rezom i veći rizik komplikacija carskog reza. Djeca koju su rodile pretile majke imaju povećan rizik srčanih mana i defekata neuralne cijevi, rađaju se s porođajnom težinom većom od uobičajene, što može dovesti do komplikacija u porodu, imaju veći rizik nastanka astme i pretilosti u djetinjstvu, pa sve do većeg rizika od kognitivnih problema i kašnjenja u razvoju.
Kako se liječi neplodnost koja je povezana s debljinom?
- Gubitak težine prije planirane trudnoće najbolji je način smanjenja rizika za probleme koji se povezuju s pretilošću. Gubitak od 5 do 10 posto ukupne tjelesne težine znatno poboljšava cjelokupno zdravlje i utire put zdravijoj trudnoći. Smanjenje prekomjerne tjelesne mase, kao i njeno kasnije održavanje, temelji se na kombinaciji prehrane s energetskom vrijednošću za 500 kcal manjom od dnevnih energetskih potreba i redovitoj tjelesnoj aktivnosti. Ciljevi moraju biti realistični. Pacijentima se nudi i bihevioralno-kognitivni pristup, usmjeren na prevladavanje psiholoških prepreka za usvajanje i primjenu učinkovitih ponašanja u kontroli tjelesne mase. Farmakoterapija za smanjenje tjelesne mase indicirana je kao dodatak dijeti sa smanjenim unosom kalorija i povećanoj tjelesnoj aktivnosti u o osoba s ITM ≥30 kg/m., ali i u osoba s preuhranjenošću, s ITM-om ≥27 do <30 kg/m. uz prisutnost najmanje jednog komorbiditeta povezanog s tjelesnom masom, poput sindroma policističnih jajnika. U vrijeme korištenja farmakoterapije, ne preporučuje se trudnoća.
Uspijevaju li žene koje su skinule kilograme zanijeti bez medicinski potpomognute oplodnje i koliko im je teško održati poželjnu težinu u trudnoći?
- Postoje brojni primjeri žena koje su spontano zanijele nakon smanjenja tjelesne mase, kao i oni kod kojih je medicinski pomognuta oplodnja bila uspješna nakon smanjenja ITM i prethodnih brojnih bezuspješnih MPO postupaka. Imamo primjere žena koje su smanjile tjelesnu masu i za 40 kg tijekom nešto više od godine dane. Takve su žene motivirane, trajno su usvojile zdrave navike što olakšava održavanje poželjene težine u trudnoći. U drugom i trećem tromjesečju trudnica treba u prosjeku 300 dodatnih kalorija dnevno – što je otprilike količina kalorija koju sadrži čaša obranog mlijeka i polovica sendviča. Pacijentice i trudnice u planiranju zdrave prehrane mogu dobiti pomoć u razgovoru sa nutricionistima.
I muškarci zbog debljine mogu imati slabiju plodnost?
Povećana težina kod muškaraca povezana je s nižom razinom testosterona, lošijom kvalitetom sperme i smanjenom plodnošću u usporedbi s muškarcima normalne težine. Vjerojatnost neplodnosti povećava se za 10 posto za svakih 9 kg viška. Istraživanja su pokazala da gubitak tjelesne mase može značajno povećati volumen sjemena, koncentraciju i pokretljivost, kao i cjelokupno zdravlje spermija.
Koliko je sindromom policističnih jajnika povezan s debljinom?
- Povezanost između preuhranjenosti i pretilosti i PCOS složenija je od jednostavnog uzročno-posljedičnog procesa i uključuje komplicirane međusobne veze više čimbenika. Preuhranjenost i pretilost, poglavito u dječjoj i adolescentnoj dobi, pridonose razvoju PCOS-a, a isto tako, postoje i mehanizmi pomoću kojih PCOS može pridonijeti daljnjem debljanju i otežavati napore da su uspostavi učinkovit gubitak težine. Tako se stvara začaran krug iz kojeg je teško izići. Učinkovita provedba gubitka tjelesne mase i tjelovježba ostaju najučinkovitije i najperspektivnije strategije za smanjenje simptoma i dugoročnih rizika PCOS-a. Međutim, održavanje smanjenje tjelesne mase može biti dugoročno problematično zbog kompenzacijskih mehanizama koji potiču pozitivan unos kalorija povećanjem gladi i na kraju uzrokujući ponovno debljanje. Zbog toga je prehranu i tjelesnu aktivnost često potrebno kombinirati i s drugim terapijama (psihološkim, farmakološkim i po potrebi kirurškim). Sve je više ispitivanja koje pokazuju potencijalno značajnu ulogu analoga humanog glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) u liječenju PCOS-a sa značajnim smanjenjem tjelesne težine, opsega struka, povećanje osjetljivosti na inzulin, hormonskih parametara, regularnosti menstruacije i povećanjem plodnosti u odnosu na placebo.
Žene se često bore s viškom kilograma u vrijeme menopauze. Kažu da je 'normalno' da u toj fazi dobijemo neki višak, zbog procesa u organizmu, no što podrazumijevamo pod tim pojmom 'normalno'?
Otprilike dvije godine nakon zadnje menstruacije stopa dobivanja masnog tkiva se udvostruči, a mišićna masa, počinje opadati. U prosjeku, žene tijekom tog vremena dobiju 5 do 8 posto svoje osnovne tjelesne težine. To znači da ako imate 70 kg prije menopauze, nakon menopauze ćete fiziološki dobiti 3,5 pa do 5 ili 6 kg. Dobivanje malo viška kilograma nije nužno zdravstveni problem, ali može predstavljati nezadovoljstvo i ako se kombinira s daljnjim debljanjem, može dovesti do bolesti. Nekoliko čimbenika doprinosi debljanju nakon menopauze, uključujući sporiji metabolizam uzrokovan starenjem, promjene u lučenju hormona više endokrinih žlijezda (jajnika, štitnjače i nadbubrežne žlijezde), te sama genetika.
Sama žena ne može utjecati na svoje hormone i genetiku, ali može promijeniti način razmišljanja, prebacivanjem fokusa sa tjelesne težine na omjer nemasne mase i masti. Umjesto da razmišlja o težini koju želi izgubiti, žena se treba usredotočiti na povećanje mišićne mase i smanjenje masnog tkiva. Apsolutno se ne može nastaviti sa istim režimom prehrane kao kad je bila mlađa, s obzirom da se aktivni metabolizam i metabolizam u mirovanju usporava zbog starosti i menopauze. Individualizirano hormonsko nadomjesno liječenje, osim sto smanjuje subjektivne tegobe koje remete kvalitetu života, usporavaju distribuciju masti prema abdominalnom i utječu na san, čiji je nedostatak također važan doprinosni čimbenik menopauzalnom debljanju.