Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: 10 lakih načina da si očistite um od raznih nepotrebnih misli
Istraživanja su pokazala da svaki čovjek tijekom života sjedi na zahodu prosječno čak tri godine, a za jednu nuždu potroši osam do devet listića WC papira, ali ako njime brišu nos, skidaju šminku, čiste ogledala i ostalo, ta brojka se penje na 57 listića dnevno. Svaki čovjek u prosjeku godišnje iskoristi sto rola, što je oko 20.000 listića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Da bi se osiguralo dovoljno WC papira za jednog čovjeka tijekom cijelog njegovog života, potrebno je posjeći 384 stabla.
Ali, nekada nije bilo tako. Prije pojave službenog WC papira, bilo u listićima ili rolama, ljudi su guzu brisali svime i svačime, i to je bilo sasvim normalno. Siromašni su posezali za lišćem, mahovinom, klipovima kukuruza, vodom, snijegom... Oni boljeg imovinskog stanja željeli su nešto finije za svoje 'veličanstvo' pa su koristili vunu, čipku, konoplju...
Zajedničke spužve na štapovima
Privatnost i pravilna higijena bile su nepoznanica u javnim zahodima starih Rimljana. Njihovi zahodi na otvorenom zvali su se 'latrines', nisu imali pregradne zidove, a tadašnja metoda čišćenja stražnjica danas bi bila nezamisliva.
Svatko tko je obavio nuždu posezao je za istom spužvicom pričvršćenom za dugi štap zvan 'tersorium'. Znači, svi posjetitelji javnog zahoda guzu su brisali istom spužvom koju su nakon upotrebe vratili u spremnik napunjen slanom vodom ili octom. Na kraju su međunožje osvježili ružinom vodicom.
Osim što se na toj spužvi nalazio nezamisliv broj bakterija, stari Rimljani su se nalazili pred još jednim problemom - nakupljeni sumporovodik i metan mogao je lako eksplodirati ispod njih dok su sjedili na zahodu. Bio bi to prizor kao iz neke crne komedije.
Štapići za osobnu higijenu i ogromni mirisni papir
Put svile ostavio je za sobom stare potrepštine za obavljanje nužde razbacane po Aziji. Na sjeverozapadu Kine arheolozi su pronašli štapove za osobnu higijenu za koje se vjeruje kako datiraju od prije otprilike 2000 godina, a koristili su se tijekom dinastije Han.
Nalazili su se na području Tamrin Basin, na kojemu je pronađeno više od sto mumija. Štapovi su izrađeni od bambusa, a jedan kraj im je umotan u tkaninu kojom se brisala stražnjica.
Kako su se razvijali, tako je i brisanje guze postajalo sofisticiranije. Prva dokumentirana upotreba toaletnog papira zabilježena je u Kini u 6. stoljeću. Kineski car je 1391. godine naredio izradu mirisnih listova za zahod dimenzija 60 puta 90 centimetara koje su potom koristili on i članovi njegove obitelji.
Grublje metode: Kamenje i keramika
Stari Grci su za održavanje higijene anusa koristili grublje metode: kamenje, koje se nazivali 'pessoi' te krhotine od keramike zvane 'ostraka'. Ponekad bi, kao oblik osvete, odlomljeni komadi keramike na sebi imali ispisana imena neprijatelja pa bi se njime simbolično obrisala stražnjica, i tako iskazao stav i mišljenje o nekome.
Osim toga, znali su posezati i za glinom, školjkama pa čak i kokosovim ljuskama.
Klipovi kukuruza
Kada su stigli u kolonijalnu Ameriku, Britanci su se trebali kreativno snaći čime će brisati stražnjicu nakon obavljanja nužde, a najzgodnije se činilo posegnuti za klipovima kukuruza, bilo ih je u izobilju, a i tekstura im je zgodna 'za te stvari'. Ista metoda upotrebljavala su se i u drugim krajevima svijeta gdje raste puno kukuruza. Ponegdje se vjerojatno koristi još i danas.
Stari novinski papir
Neki se i danas sjećaju kako je to izgledalo dok su bili mali - nerijetko su se kao WC papir koristile stare novine izrezane na listiće. Bilo je tu i određene doze zabave, jer su ljudi mogli čitati odlomke starih vijesti dok su sjedili na zahodu.
Novine i razni katalozi u SAD-u su počeli cirkulirati u 18. i 19. stoljeću, a nakon što su ih pročitali, bilo ih je šteta baciti ili naložiti vatru s njima, kad ih se moglo iskoristiti puno bolje - za brisanje guze. I proizvođači su bili toga svjesni pa su često namjerno na uglovima novina i kataloga ostavljali rupe kako bi ih se moglo objesiti u zahodu i trgati stranice, prenosi Reader's Digest.
Medicinski papir za guzu
Bio je to vrh luksuza kada je njega guze u pitanju. Američki izumitelj Joseph Gayetty je 1857. godine počeo proizvoditi vlastiti 'medicinski papir', izrađen od konoplje i aloe vere.
Ta ugodnija alternativa novinama i klipovima kukuruza inspirirala je mnoge da pokušaju napraviti vlastite verzije. Ta praksa se zadržala do danas - tvrtke kao da se natječu koja će napraviti mekši i ugodniji WC papir. Neki čak znaju pretjerati u mekoći i finoći papira pa prsti kroz njega prođu u skroz nezgodnom trenutku.
Role WC papira danas imamo zahvaljujući Sethu Wheeleru koji ih je prvi patentirao 1891. godine u Americi.
I dan danas mnogi ne koriste WC papir
Da sad ne pomislite kako je zahodski papir danas standard svugdje u svijetu - nije. Više od 70 posto ljudi na našem planetu uopće ne koristi WC papir. Ako preračunamo taj postotak od broja svjetske populacije, ispada da ga ne upotrebljava oko pet milijardi ljudi.
Mnogi bi ga željeli kupovati, ali si to ne mogu priuštiti, ili ga uopće nema u njihovoj blizini pa i dalje posežu za lišćem, travom, paprati, kukuruznim klipovima, korom od voća, školjkama, kamenjem, pijeskom, snijegom, vodom... kao i njihovi preci, prenosi Toilet Paper History.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Vježbajte u izolaciji uz posebno osmišljene vježbe za obitelj
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA - Suzana Mančić, bivša loto djevojka: