Šinjorina, Fumada, Sparina, Pas mater, Partenca, Promaja... samo su neki od naziva ljutih umaka iz malog pogona ‘Jute spize’ u Kaštel Starom gdje osim ljutih umaka nastaju i brojni drugi proizvodi poput vinske kvasine iz hrastove bačve, marmelade od kaštelanske smokve, arancina, al i domaći ajvari te senf.
POGLEDAJTE VIDEO (Ljute papričice):
Ovaj brend počeo se rađati još 2010. godine, kada je vlasnik Branko Bočina (33) počeo raditi umake za svoj gušt.
- Tada nitko nije volio ljuto osim mene. A onda su se navukli prijatelji, pa oni svoje prijatelje, pa onda odjednom neki restoran traži račun. Kakav račun, majke ti... Otprilike 2013. smo registrirali OPG, uredili papire i izdali prvi račun. Tu negdje sve to poprima oblike ozbiljnog proizvoda. No 2014. i 2015. smo na pola sezone gasili prodaju. Prodali bi više nego smo planirali, i ostali bez svega. Dakle teški nered, učenje na pogreškama, planiranje nam je uglavnom bila nepoznanica. Ljudi će reći da su Dalmatinci lijeni. Mi uglavnom ne želimo radit’. Nije da smo lijeni, ali kad moramo, onda ne želimo. Nešto kao i tovari. Došla nam je volja tako tamo negdje 2017. godine, od tada je sve kao po špagi – kaže nam Branko dodajući kako je u početku bilo puno pogrešaka jer im je neke stvari bilo teško pojmiti.
- Tko pobogu stavlja umak od ananasa i habanero paprike na piletinu? U Meksiku je to trend, a nama su to bili nezamislivi spojevi okusa. Prvo smo trebali sebe istrenirati. Neke recepte volimo i dan danas ‘popraviti’, odnosno izmijeniti omjere začina. Jedan od najstarijih umaka ‘Prase’ doživio je desetke izmjena – objašnjava Branko, inače po struci računalni tehničar koji se u poljoprivredi našao slučajno, jer je bilo polja oko kuće pa da ne zaraste u travu.
Imena proizvoda, kaže Branko, dolaze uglavnom sama od sebe.
- Terapija je jedan od zadnjih. Kad sam ga probao, osjetio sam nevjerojatan mir, spokoj i bol u istom trenutku. Nekako sam usporio, stao sa strane, usporio disanje i odmorio. Dobio sam svoju terapiju ljutoga za taj dan. Ostala imena se baziraju na dalmatinskom rječniku. Jedino je pravilo da umak s imenom dijeli neke osobine. Primjerice, Neverin i 3PM su imena za naše najljuće umake, dok Šinjorina ide našem najblažem umaku - veli Branko koji uzgaja preko 20 različitih sorti ljutih i još ljućih paprika. Najviše posla je u proljeće pa dolaze pomoći svi, od susjeda, njihove djece, prolaznika...
- U osnovi tu sam ja i moja gospođa Marina. Mi se brinemo za kuhanje, pakiranje i slanje paketa. Proizvode distribuiramo isključivo preko OPG-a. Ono što imamo u vrtu, to obradimo i zapakiramo s malo ljute paprike. No rasprodaju lagera gledamo kao dobru stvar, a ne kao nekakav problem u proizvodnji. Ne želimo biti robovi brenda. Kad imamo volje raditi, onda radimo. Ako je vani sunce, a meni se pije pivo, nema te sile koja će me natjerati da kuhan ljuti umak – priča Branko.
Pitali smo koji stupanj ljutine može podnijeti.
- Mislim da se 30-ak minuta parcijalne paralize tijela govori dosta o mojim pothvatima. Danas volim ljuto, ali nisam više blesav. Volim srednje do jako ljuto, ali izbjegavam brutalne stvari, u njima jednostavno ne pronalazim zadovoljstvo. Najljuća paprika na svijetu? Pih.. probao, umirao, patio.. ne hvala, ne vidim gušt u tome. Habanero, srednje ljuta paprika može zato svaki dan – kaže Branko.