Ovaj Božić za mene nije bilo blagdana. Početkom prosinca je uginuo moj pas Maro i odlučila sam u njegovu čast spasiti te pse, jer je i on bio udomljen. Željela sam preusmjeriti svoju pažnju i energiju na spašavanje, umjesto na tugovanje. Znam koliko su tamo uvjeti za životinje loši, šinteraj u Puli je na glasu kao jedan od najgorih u Hrvatskoj, ispričala nam je Maja Sertić iz Sambora.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Preko volonterke iz Italije saznala sam za stanje šinteraja u Puli, ona tamo putuje jednom tjedno i redovito ga posjećuje. Udomila je tri psa. I ona shvaća kako to nisu dobri uvjeti za njihovo održavanje. Psi su zatvoreni u male bokseve u kojima imaju paletu na kojoj spavaju, jedu i obavljaju nuždu - objasnila je Maja, koja je 2016. godine prvi put udomila psa iz šinteraja.
Do prosinca 2019. godine imala je petero pasa, tada joj je jedan umro. Imao je 18 godina. Nakon toga odlučila je udomiti još jednog. Kada je došla u pulski šinteraj, nije se mogla odlučiti kojeg da uzme.
Na poslijetku je u 12 dana spasila sve pse iz spomenutog šinteraja, njih 14. Potpisala je ugovor da je svima njima privremeni skrbnik, a potom ih je u dva navrata izvlačila iz šinteraja.
Po prvu grupu je otišla 13. prosinca, a ostatak je spasila tjedan dana kasnije. Svima je je pronašla privremene domove i organizirala pokrivanje troškova smještaja, cjepiva te tableta protiv nametnika, a trošak je bio oko 1000 kuna po psu.
Veći dio pasa je smjestila u Zagreb i okolicu, a manji po Istri.
Šest pasa uspjela je udomiti trajno, jednog je udomila ona, a četvero ih čeka u privremenom domu. Ljudi čuvaju pse uz naknadu od 500 kuna koje Maja dobiva od donacija jer ih ne žele ili ne mogu trajno udomiti. Donacije skuplja preko društvenih mreža. Sav novac, ukoliko to netko zatraži od nje, pravda listom primitka i potrošnje na svom računu. Ovo joj je prvi ovakav pothvat, nema nikakvih iskustava i nije član udruge. Sve je iz ljubavi prema psima.
Zahvaljujući Maji te nesretne životinje su vjerojatno prvi put u životu osjetile toplinu doma, ljubav i nečiju brigu. Ona sama je udomila jednog od njih, mladog mješanca Maxa, starog ne više od godinu dana. Iako je živahan i rado potrga pokoju stvar u kući, on je vrlo zahvalan.
- Jako je skroman i zahvalan, kao da itekako dobro zna gdje je bio i gdje je došao - dodala je ova divna djevojka.
Nada se, kaže, da će i ostali ubrzo pronaći svoje 'zauvijek domove' i to možda čak i kod ljudi koji su ih uzeli na privremeni smještaj.
- Pomno sam birala kojeg ću psa smjestiti kod kojih ljudi jer se nadam da će tamo možda ostati zauvijek - rekla je.
Maja kod kuće sada ima ukupno pet pasa, a Max je drugi kojeg je udomila iz pulskog šinteraja. Rekla nam je da je odlučila sa svojom pričom izaći u javnost kako bi motivirala druge da spašavaju životinje.
- Željela sam pokazati da svatko može puno napraviti ako to želi. Organizirala sam spašavanje tih 14 pasa u samo 12 dana. Nemam udrugu i ovo mi je bilo prvo takvo iskustvo, jednostavno sam to morala napraviti. Čovjek ne treba imati ništa, bitna je volja, a tada se pojave drugi ljudi koji pomognu - rekla nam je.
Put Pula-Zagreb prešli su pet puta kako bi prevezli sve pse, a pomogli su joj ljudi koji su tada putovali na toj relaciji.
Svi psi su cijepljeni i kastrirani u šinteraju. Maja je pokrivala financijski dio cjepiva iz donacija koje je prikupila. Čip im postavi sklonište te čip glasi na njih sve dok ih netko odluči udomiti.
- Psi konstantno dolaze u šinteraj, tako da nisam ništa riješila trajno. Vrlo brzo će se tamo naći neki novi psi - tužno će volonterka.
Naglasila je da je jako zahvalna pojedincima koji su svojim donacijama pokrili troškove za spašene životinje te obitelji i prijateljima koji su čuvali njezine pse dok je ona spašavala ove. Također, spomenula je volonterku Miru koja joj je pomogla izvući prva dva psa iz šinteraja, a koja inače spašava pse s te lokacije.
Troškovi za spašene pse su pokriveni za mjesec dana, a nakon toga, tko zna. Ukoliko svi ne pronađu trajne domove, trebat će im financijska pomoć dobrih ljudi. Maja je ljudima kod kojih ih je privremeno smjestila obećala pokriti sve troškove, uključujući i veterinarske. Do sada je jedan pas trebao veterinarsku intervenciju.
Želite li pomoći spašenim psima, to možete napraviti uplatom donacija na račun HR3423600003223446237 (Maja Sertić) uz napomenu 'Donacija za pulske pse'.
Ova hrabra djevojka je svjesna da ljudi u današnje vrijeme mogu biti sumnjičavi kada netko traži pomoć pa nam je rekla da svatko tko želi može dobiti uvid u njezin izvadak iz banke kako bi vidio koliko je novaca uplaćeno za pse i da sve te donacije odlaze za potrebe tih životinja. Sve je, kaže, transparentno.
'Ne mogu se okrenuti od njih'
- Dođete tamo i ne znam kako im možete reći neću vas uzeti, a oni svi skaču i žele van. I eto ovog velikog sam ostavila sebi, bilo mi je to tužno i stresno. Oni zaslužuju topli dom - rekla nam je s osmijehom na licu.
Od pet pasa koje trenutno imam, dva su udomljena u drugačijim okolnostima. Jedan je iz Dumovca, imao je 14 godina kada je udomila njega i njegovog brata. Brat je uginuo, a drugi se bori. Ima 18 godina i ne može hodati. Psa kojeg je dovela nakon njih ima 15 godina, vlasnik mu je umro i on je ostao sam na selu u Vukovoj Gorici. Hranili su ga ljudi iz sela tako da bi mu bacali hranu preko ograde. Ljudi koji su naslijedili kuću nisu željeli tog psa, pa ga je ona odlučila udomiti u lipnju ove godine.
- Zavijao je od tuge za svojim dedeom, to me najviše pogodilo - rekla nam je Maja.
Jednog psa udomila je iz osječkog šinteraja:
- Ni tamo nije bajna situacija, jednostavno bih htjela svima pronaći dom, ali to nije moguće.
Stanja u skloništima
Maja je redovito u kontaktu s ljudima koji su uspjeli ili su na putu da podignu gradska skloništa na višu razinu.
Velik dio ljudi prozivalo je volonterku za obavljanje "mutnih poslova" jer im nije jasno zašto bi netko putovao iz Samobora za Pulu zbog spašavanja pasa. Dobivala je strašne poruke na privatni profil, ali nije se obazirala na njih. Neki su ipak iskoristili ovu akciju kako bi javili slična stanja u šinterajima po Hrvatskoj.
Jedan od najčešće prijavljivanih skloništa je u Utinji kod Karlovca. Oni imaju kapacitet za 200 pasa, a psi žive u očajnim uvjetima, a volonterima kao što je ona nije dopušten ulazak unutra.
- Dalje od toga ne bi željela komentirati - rekla je Maja.
Ljudi plaćaju donacije kako bi pomogli psima:
- Rekli su mi gle izvuci ih, platit ćemo koliko treba samo da ne budu više tamo - dodala je.
Maja je bila volonterka u Prijateljima životinja preko 10 godina. Smatra da je najveći problem manjak volontera i kritike koje dobiva sa svih strana:
- Ljudi misle da ja imam korist od toga, da švercam pse i time zarađujem. To je nešto što vas može sputavati u ovakvom poslu. Nagledate se svega, potrošite svoje novce i vrijeme, a netko vas kritizira.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: