Zbog modernog načina života sve manje djece provodi svoje djetinjstvo u prirodi, a sve više ih se zatvara u četiri zida provodeći vrijeme na mobitelu ili pred televizijom.
Profesor psihologije Peter H. Kahn i profesor ekologije Stephen R. Kellert su zbog podcijenjene važnosti boravka djece u prirodi napisali knjigu 'Children and Nature: Psychological, Sociocultural, and Evolutionary Investigations'. U njoj objašnjavaju kako boravak djece u prirodi utječe na njihovo mentalno zdravlje, ali i na intelektualni te emocionalni razvoj.
Primjerice, izravni kontakt s prirodom može imati značajan utjecaj na kognitivni razvoj djeteta, pogotovo tijekom godina prije, ali i tijekom tinejdžerskih godina.
Djeca u direktnom kontaktu s prirodom razvijaju kritičko razmišljanje, lakše rješavanje problema te se kreativno i intelektualno razvijaju.
- Izazovni zadaci, poput razlikovanja jednog bića iz prirode od drugog, promatranje hranjenja, preživljavanja, reprodukcije i umiranja, dječjem mozgu daju bogate informacije koje pridonose razvoju kognitivnih sposobnosti - objasnio je. Ističe da se djeca s prirodom lako povezuju, a boravak u prirodi im pomaže shvatiti urođene emocije, poput pripadanja, privrženosti i sigurnosti.