Genevieve Mora (22) iz Aucklanda na Novom Zelandu godinama se patila s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Ona je vjerovala da će umrijeti ako četiri puta ne stisne kvaku na vratima. Ovaj poremećaj rezultirao je i anoreksijom sa samo 14 godina,  piše Daily Mail Australia.

Ova mlada žena podijelila je s čitateljima svoje osobno iskustvo ali i otkrila kako je na kraju pronašla snagu da se izbori za sebe i normalan život:

"Strahovala sam od neparnih brojeva. Teško je to objasniti, ali moj um bi mi govorio da ponavljam neku radnju, kao na primjer spuštam kvaku od ulaznih vrata, i to neprekidno dok to ne napravim "na pravi način". Moj opsesivno kompulzivni poremećaj me uvjerio da ako ga ne slušam i ako ne ponovim tu radnju "dok on ne bude zadovoljan" da ću ja ili netko meni blizak umrijeti.

Tako funkcionira taj poremećaj, i na kraju ispada da je najbolje popustiti pritisku i ponavljati radnje koliko god puta je potrebno kako bi na kraju sve bilo u redu. Kad bih napokon napravila nešto "kako treba" poremećaj bi se smanjio i na trenutak bih odahnula, moja anksioznost bi popustila. A onda bi me poremećaj usmjerio na neku drugu radnju i tako u krug.

Znam da zvuči ludo, ali to je tako stvarno i dok ne osjetite taj osjećaj, teško je razumjeti.

Nemoć najbližih

Imala sam fantastično djetinjstvo. Moji roditelji su puni ljubavi i uvijek su me podupirali, tako da podrške pri ozdravljenju mi nije nedostajalo i zbog toga sam imala nevjerojatnu sreću. 

Moja obitelj je otpočetka znala da nešto nije u redu. Često su me ispitivali, vodili doktorima i pratili koliko jedem. Ali, kad čovjek boluje od opsesivno kompulzivnog poremećaja, postane jako tajnovit. Ja sam skrivala svoje opsesivno vježbanje i glumila da jedem kako bih stvorila dojam "normale". U onom najgorem trenutku, imala sam samo 48 kilograma. 

Uzrok poremećaja

Imala sam 10 godina. Sjećam se tog dana kad sam ušla u kuhinju, a moj tata je radio ručak. Na televiziji je bila vijest o ubojstvu nekog čovjeka. Njegova smrt me toliko šokirala, moj cijeli svijet se okrenuo naopačke. Od te noći više nisam mogla sama spavati, jedva bih zaspala, a budila sam se vrišteći.

Bila sam uvjerena da me netko želi ubiti. Nisam htjela izaći iz kuće, a nisam željela ni otvarati ulazna vrata kad je netko zvonio. Osjećala sam da nemam kontrolu nad svojim životom i onim što će se dogoditi. Prestala sam normalno jesti, počela sam kontrolirati svaku žlicu, svaku kaloriju koju unosim u sebe jer me je to činilo jakom.

Životna prekretnica

Prekretnica je bila 2010. godina. Mora je završila u bolnici, i to je bila najbolja stvar koja joj se mogla dogoditi jer je iskoristila priliku da prizna svojim doktorima i sestrama koliko daleko je sve to otišlo, a na temelju čega su joj doktori mogli isplanirati optimalan oporavak. Većina ljudi s opsesivno kompulzivnim poremećajem nisu svjesni veličine svojeg problema. Mora je jedna od rijetkih koja se na vrijeme osvijestila.

Prošla je intenzivno liječenje koje je trajalo dvije godine, dio je provela na psihijatrijskom odjelu, a dio liječenja na općem pedijatrijskom odjelu.

- Na psihološkom odjelu sam upoznala psihijatra koji je radio sa mnom svaki dan i s kojim sam se nastavila nalaziti i nakon što su me otpustili s odjela. Pokazao mi je tehnike zahvaljujući kojima sam se naučila nositi s opsesivno kompulzivnim porivom, koji više ne kontrolira mene, već ja kontroliram njega. Ovo je bilo jako dugo putovanje, ali bilo je vrijedno. Posljednjih par godina su moje najbolje godine u životu - sa smiješkom zaključuje svoju priču.

- Naučila sam voljeti samu sebe točno onakvu kakva jesam.

Život danas

Geneveive Mora tek je zadnjih godina naučila uživati u hrani, balansirati prehranu i jesti kad je gladna.

- Fenomenalno je da možeš jesti pizzu ili čokoladu i stvarno u njoj uživati. To su samo neki primjeri hrane koju sam izbjegavala zbog straha od smrti - napominje Mora.

- Danas jedem što želim, vježbam jer to volim, a ne iz straha da će me kalorije ubiti. Vježbanje razvija moj um i zbog njega sam i dalje zdrava - objašnjava Mora.

Glasovi nade

Genevieve je s prijateljicom Jazz Thorton pokrenula kampanju "Glasovi nade" s ciljem da uklone stigmu s mentalnih bolesti. 

- Vidjevši koliko je to teško, željela sam pokrenuti organizaciju čiji cilj je pomoći ljudima koji se bore s mentalnim bolestima. Dugo me je bilo sram otvoriti se i podijeliti svoju priču sa svijetom, i napokon sam nedavno osjetila sigurnost da se otvorim i da budem iskrena. I Jazz i ja imamo veliku potrebu i želju da iskoristimo svoja iskustva kako bi pomogle drugim ljudima. - kaže Mora.

- Mentalne bolesti imaju stigmu koja se mora maknuti. Glasovi nade rade na promjeni toga, tu smo da podsjetimo ljude da se nemaju čega sramiti, pogotovo ne borbe koju vode s mentalnom bolesti - zaključuje Mora.