Nerazdvojive jedanaestogodišnje jednojajčane blizanke Megan i Sophie Walker iz Edinburgha u Škotskoj doživjele su nesvakidašnje iskustvo koje doktori ne mogu znanstveno objasniti.
Sve u vezi sestara je identično, osim trenutka kad je jedna od njih, Megan, počela pokazivati simptome bolesti. U par dana Megan je potpuno problijedila i počela je gubiti na težini, žalila se na mučninu i iscrpljenost, dok vesela i energetična Sophie nije pokazivala nikakve simptome, piše Daily Mail.
Doktor opće medicine ju je poslao na rengensko snimanje prsnog koša, ultrazvuk i na magnetsku rezonancu, ali trebali su mjeseci da doktori napokon utvrde što se s njom događa.
Otkriveno je da Sophie ima rak čije simptome je pokazivala njezina sestra blizanka Megan. U tom trenu obje djevojčice su izgubile na kilaži te su pale s normalnih 40 kilograma, na 35.
- To je bilo prestrašno. Nije bilo nikakvih indikacija da nešto nije u redu sa Sophie. Cijelo vrijeme smo bili zabrinuti za Megan, koja je bila izrazito blijeda - izjavila je njihova majka Rebecca (37), koja ima ukupno devetero djece.
Kod Sophie je pronađen Wilmsov tumor, embrionalni rak bubrega, koji se pojavljuje kod sedamdesetero djece godišnje u Velikoj Britaniji. Nikome nije bilo jasno zašto je Megan imala simptome Wilmsovog tumora koji se na kraju otkrio kod njezine sestre Sophie. Kada je napokon otkriveno da je Sophie bolesna, započela je liječenje i krenula na terapije. U prosincu su joj kirurški odstranili tumor i lijevi bubreg te će do lipnja morati na kemoterapiju. Prognoze su pozitivne budući da je zahvat kod djece uspješan u 85 posto slučajeva. Do kraja života će morati na redovne kontrole.
- Kada su u pitanju jednojajčani blizanci onda to podrazumijeva oplodnju jedne jajne stanice i jednog spermija što stvara zigotu, a kada se ta zigota podijeli na pola - stvaraju se 2 embrija koji imaju istu gensku strukturu i isti spol. Ona uvjetuje ogromnu fizičku sličnost gledajući ih izvana, ali i podudarnost kvalitete, izgleda i fiziologije tkiva koja se ne vide kao što su unutarnji organi i njihove funkcije. Imajući to u vidu moramo znati da se i bolesti koje imaju ili će imati jednojajčani blizanci, barem one s kromosomskim malformacijama, biti iste, ali će i bolesti koje su uvjetovane promjenom gena ili grupe gena isto tako biti slične - ponudila je jedno od mogućih objašnjenja doktorica Branislava Čilić.
- Kod blizanaca je česta pojava da se jedan osjeća odgovornim za drugog, stoga nije čudno da je Megan pokazivala simptome koje je Sophie osjećala. Doktori su ovaj slučaj povezali direktno s činjenicom da su one blizanci - izjavila je Helen Turier, članica Udruge Twins and Multiple Births Association.
Blizanci s istom bolešću u Hrvatskoj
Doktorica Branislava Čilić nam je ispričala o sličnom slučaju koji je imala sa svojim pacijentima.
- Jako je zanimljivo što se dogodilo u Velikoj Britaniji, ja sam imala sličan slučaj s blizancima. Međutim nije stvar u djeci, nego u odraslim osobama, gdje je jedan umro u 42. godini, a drugi je još živ. Oni su bili jednojajčani blizanci - započinje priču dr. Čilić.
- S obzirom da svaki blizanac, pod uvjetom da žive u istoj sredini makar samo u djetinjstvu, će imati i sličan fenotip, dakle osobnost uvjetovanu genima i okolišem, međutim kako im se životi razilaze, stvaraju svoje obitelji, djecu, možda rade različite poslove, imaju različite navike, sportove, tako će se i uvjeti njihove genske ekspresije nešto razlikovati.
- Potkrepljujući gore navedeno, navodim primjer jednojajčanih blizanaca koji su oboljeli od istog karcinoma, ali u različitoj dobi. Jedan, koji je vodio neuredniji život u smislu lošijih prehrambenih navika, alkohola i pušenja te stresnog načina života, nesređenog braka, nezadovoljstva činjenicom da nema potomstvo, je obolio od karcinoma debelog crijeva u 55. godini i nakon 2 godine preminuo. Drugi brat blizanac, koji je vodio relativno uredan život, pazio na prehranu, nije pušio ni pio alkohol, u istoj 55 godini napravio je preventivnu kolonoskopiju, bez simptoma bolesti. Dakle, tada je bratu blizancu dijagnosticirana simptomatska bolest, a na kojoj se ustanovio isti tip karcinoma na istom mjestu na debelom crijevu kao tada već bolesnom bratu blizancu. Drugi brat je još živ, ima 61 godinu, obavio je operativni zahvat na debelom crijevu, kemoterapiju, zračenje i dalje funkcionira sa svojom bolesti. Dakle, možemo reći da je prvi brat spasio život drugom jer se ovaj na vrijeme javio u ambulantu s anamnezom karcinoma kolona u bliskom srodstvu, nakon čega upućujemo pacijenta na dijagnostiku. S druge strane, ovim se pokazuje da blizanci imaju i iste ili slične bolesti, ali i da njihova pojavnost, tijek i ishod zavise i o načinu života, rada te svih drugih okolnosti koje nam uvjetuje okolina i društvo - ispričala je dr. Čilić.
Doktorica Čilić je komentirala i slučaj blizanki iz Glasgowa.
- Za takav slučaj nisam čula, možda ih je bilo kod mojih kolega, ali ih nismo na taj način povezali ili se oba blizanca ne liječe kod istog liječnika pa je onda na obitelji da nas informiraju o tome ili ukažu na sličnost u simptomima i redoslijedu pojavnosti tegoba - objasnila je dr. Čilić