Dječja je agresija posve normalan osjećaj, samo je pitanje izražava li se na pozitivan i prihvatljiv ili negativan, društveno neprihvatljiv način, tvrdi psihijatrica dr. sc. Elizabeta Radonić s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. “Dobra” je agresija kod djece vrlo česta, a usmjerena je postizanju određenih uspjeha: u školi, sportu. Bliskost i puno razgovaranja s roditeljima moglo bi spriječiti pojavu nasilničke agresije, no ako se ona pojavi, potrebno je odmah reagirati.
- Za djetetov odgoj najvažniji su roditelji. Oni bi, od najranije djetetove dobi, trebali aktivno sudjelovati u njegovu odrastanju, na način da mu objasne koji su oblici agresije prihvatljivi, a koji to nisu - ističe dr. Radonić. Okruženo različitim nasilničkim filmovima, igrama ili možda agresivnim vršnjacima dijete će teško razumjeti zabrane i objašnjenja da ovakvo ponašanje nije dobro. Zato agresivne sadržaje ne treba izričito zabranjivati ili posve izbjegavati, već je važno puno razgovarati i rastumačiti djetetu razliku između izmišljenoga svijeta i stvarnosti.

>> Rastumačite djetetu kada je dobro i na koji način biti agresivan. Primjerice, objasnite mu da se smije nužno obraniti kada ga netko fizički napadne, a u sportu može “napadati” loptu, ali ne i druge igrače.

>> Sjedne li dijete samo ispred agresivne računalne igrice, a nitko mu ne objasni da je ružno “ubijati” druge ljude te na tome osvajati bodove, moglo bi se vrlo lako dogoditi da usvoji loš model ponašanja

>> Dijete agresijom katkad pokazuje da nešto ne valja. To nužno ne upućuje na zaključak da su ga roditelji loše odgajali, već da im se dogodio određeni propust tijekom ključnih trenutaka djetetova odrastanja, objašnjava dr. Radonić