Kako borba protiv virusa korone u Hrvatskoj traje još od ožujka prošle godine i donijela je velika neizvjesnost, mnogi su se prije blagdana borili s osjećajem depresije. Blagdani su za većinu vjerojatno bili još depresivniji, jer se nisu mogli normalno družiti s najmilijima, no potresi koje smo doživjeli kod većine su izazvali snažan šok i na neki način prekinuli, odnosno odgodili osjećaj depresije. S time ćemo se boriti tek kasnije - kaže psihologinja Ana Božac iz Centra za osobni rast i razvoj kreativnih potencijala, iz Pule.
POGLEDAJTE VIDEO: Deset trikova za sreću
Čini se da ove godine barem ne moramo razmišljati o postblagdanskoj depresiji, kao ni o tome da se približava treći ponedjeljak u mjesecu (18. siječanj), koji se inače često spominje kao najdepresivniji dan u godini. Psiholozi su ga 'locirali' na sredini siječnja, kad pomalo prolazi pozitivan efekt blagdana, zajedništva i pozitivnih emocija koje idu s vremenom, a počinje suočavanje sa stvarnošću: S time da je sve isto kao i lani, samo nas još čekaju i računi za sve ono što smo tijekom blagdana potrošili.
- Ove godine su stvari definitivno drugačije. Potresi su zapravo potaknuli šok i stresnu reakciju organizma. Kod onih koji su proživjeli potres, emocije su potisnute, a energija usmjerena u to da nekako riješe krov nad glavom i osnovnu egzistenciju. S druge strane, mi ostali smo dirnuti time što oni prolaze, a neki i sami osjećaju potrese koji stalno tresu, što je dovelo do toga da se aktiviramo i pretočimo to u zajedničku energiju usmjerenu na to da se pomogne postradalima – kaže Božac.
Dodaje da nas činjenica da se tlo svako malo trese stalno drži budnima i tjera da na neki način budemo aktivni, pa ljudi imaju još veću potrebu usmjeriti energiju u nešto korisno.
- Zato je došlo do tako velikog vala pomoći. Mnogim ljudima koji su otišli na teren i tamo pomažu, ili skupljaju pomoć u svojoj okolini, zbog toga se osjećaju ispunjeno i korisno, pa im to pomaže – kaže sugovornica. Kada se naše mogućnosti za pomoć i snage iscrpe i pomoć na terenu malo uspori, treba očekivati da će i oni koji pomažu i oni kojima je pomoć potrebna, doći u fazu rezigniranosti, koja može voditi u kolektivnu depresiju, no teško je reći kada do toga može doći, niti koliko će trajati te kako ćemo se nositi s tim.
- Možemo pretpostaviti da se na proljeće kod mnogih mogu javiti negativni osjećaji, no slijedi ljeto i turistička sezona, koja bi mogla barem donekle pokrenuti gospodarska kretanja i pomoći da dio ljudi nešto zaradi, da se stvari pokrenu. To bi mnogima moglo dati nadu. Osim toga, svi se mi borimo i s nekim aspektom osobnih kriza koje ovo vrijeme nosi, tako da će to biti vrlo individualno.
Na koncu, ne znamo ni koliko dugo će stres trajati, što ovisi i o tome koliko dugo će se tlo smirivati nakon potresa te kako će se razvijati situacija s koronom. I teško je reći kako će to djelovati na nas kolektivno – kaže Ana Božac.
- Nevolje nam je pomoglo da se povežemo, da postanemo usmjereni na bitne stvari i budemo bolji jedni prema drugima. Tome nevolje inače služe: Da nas prodrmaju i da preispitamo svoje stavove. Ne, teško je reći može li se i hoće li se taj val prenijeti na razinu cijelog društva i onih koji nas vode, kako bismo u konačnici napredovali kao društvo - zaključuje Božac.