Spisateljica Breanne Randall iz SAD-a prisjetila se kako je završila u braku s prijateljem koji je imao djevojku, koliko god se trudila distancirati od njega, na kraju su završili zajedno. Emotivno su se toliko jako povezali da je to postalo neraskidivo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovo je njezina ispovijest:
Sve je počelo u kafiću, kako to biva u mnogim mladim romansama. Dolazila sam tamo redovito pa sam postala dobra sa osobljem koje je radilo za barom. Jedan od njih, imena Logan, obećao mi je 'namjestiti' jednog tipa s kojim sam se pogledavala.
Logan je u to vrijeme imao djevojku, što je za mene značilo da sam sigurna od njega, jer imala sam neku fobiju od veza i povezivanja. Igrali smo poker zajedno ili samo razgovarali. Saznala sam da je bio oženjen dok je bio mlađi, što me nije iznenadilo budući da je deset godina stariji od mene.
S tadašnjom djevojkom je bio u vezi oko šest mjeseci. Nju sam čak poznavala i jako mi se sviđala. Svi zajedno smo se družili u više navrata. I tako je jedna stvar dovela do druge, kao što to obično biva, Logan i ja smo shvatili da smo se emocionalno jako zbližili. Bili smo previše bliski obzirom da je on imao djevojku.
Bilo je flertovanja, malo držanja za ruke i na kraju poljubac. Osjećala sam se užasno. Razgovarali smo o tome i odlučili da se to više neće ponoviti. Ali emocionalna afera se nastavila.
Jednog smo popodneva ležali kraj bazena i razgovarali o budućnosti. 'Pa, nije kao da je važno... ti zapravo ne bi izlazila sa mnom, zar ne?', upitao me kroz smijeh. Nelagodno sam se nasmijala i odgovorila: 'Mislim da bih'. Ali, u sebi sam razmišljala, 'Dovraga, ne bih, jer imam taj strah od vezivanja, a njega sam poznavala dovoljno dobro da shvatim kako bi veza s njim imala budućnost, i to me prestrašilo.
Nakon toga sam se distancirala od našeg prilično nezdravog prijateljstva, što je bila jedna od najtežih stvari koje sam ikad napravila.
Doista je čudna dinamika u igri u kojoj ste 'druga žena'. To je igra moći u kojoj je mamac očito zabranjen. Što se više emocija uplete, to postaje teže. Postojao je dio mene koji se neprestano pitao: 'Je li ovo doista moj život? U što sam se pretvorila?'. To je bila zbunjenost pomiješana s osjećajem krivnje i zdravom dozom žaljenja.
Moje emocije su divljale. Vidjela sam ga kako voli i uklapa se u moju obitelj, pogotovo jer dolazi iz razorenog doma. Doista, vidjela sam niz stvari koje su me još više privukle njemu. To se svelo na koncept ljubavi prema nekome koga nisam trebala voljeti, barem ne u tom trenutku.
Naravno, postoje isprike: 'Srce samo želi ono što želi', 'Zaslužujem biti sretna', 'Zajedno smo bolji od njih dvoje'...
Otprilike u to vrijeme dijagnosticirana mi je Arnold-Chiarijeva malformacija, stanje koje utječe na mozak i zahtijevalo je hitnu dekompresivnu operaciju mozga. Logan me dočekao to ujutro u bolnici, bio je vidno uznemiren. Došao me posjetiti i kasnije kad sam se probudila, bila sam još pod lijekovima protiv bolova.
Navodno sam ga zamolila da odigra sa mnom igru '20 pitanja', koja na kraju nije išla baš najbolje u moju korist. Krivim morfij za to.
Tog je dana napustio bolnicu i prekinuo s djevojkom. Njihov odnos se već ionako pogoršavao budući da su željeli različite stvari u životu. Odjednom mu je postalo jasno što mora napraviti. To mi je kasnije rekao - da je shvatio koliko je zapravo zaljubljen u mene kad me vidio u takvom stanju u bolnici. Rekao mi je kako je shvatio da više ne želi izgubiti niti jedan trenutak.
Prošlo je šest i pol godina od tada. Proslavili smo pet godina braka, imamo prekrasnu trogodišnju kćer i vlastiti posao. I ne, ne mislim: 'Ako je to napravio sa mnom, možda će napraviti ponovno!'. Neke se stvari moraju dogoditi koliko god se mi trudili ih izbjegavati. Iako sam u nekom trenutku donijela odluku da se distanciram od njega jer ima djevojku, a ja nisam željela povezati se s nekim, opet smo na kraju završili zajedno, prenosi Your Tango.