Kad sam vidio obavijest da će nam doći frizerka koja će nas besplatno šišati, zasuzile su mi oči. Nisam se šišao dugo, nisam imao novca. Divno je što se netko brine i za nas. S novom frizurom nakratko sam zaboravio da sam beskućnik, rekao nam je oduševljeno jedan od korisnika Centra za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Heroina sa škarama je Ana Stanin (63), umirovljena frizerka, koja se volontiranju više posvetila prije devet godina, nakon što je otišla u mirovinu. U Centru je uvijek dočekaju s oduševljenjem i osmijehom.
- Osjetljiva sam na ljude kojima treba pomoć. To su sve dobri ljudi. Zato volim pomagati. Ispunjava me kad vidim da je netko kome sam pomogla sretan. Novac mi ne treba, hvala mi jako puno znači – govori Ana, koja najviše voli volontirati u struci.
- Dočekaju me s opranom kosom, a onda ih ošišam po njihovim željama. Uglavnom se radi samo o šišanju, ali ako nekoga treba i obojiti, nije problem. Uvijek dođe netko novi, a ja sam sretna ako im mogu pomoći. Iako sam kroz volontiranje često služila kao rame za plakanje, ljudi bez domova teško se otvaraju. Ipak, na njima se vidi koliko im to znači – kaže Ana, koja je za ovaj centar saznala preko Facebooka.
- Na Facebooku sam učlanjena u humanitarne udruge i tako sam, između ostalog, dobila potvrdan odgovor i evo tu sam već treći put – ističe.
U Centar, gdje šiša i uređuje beskućnike, dolazi svaka dva-tri tjedna, a kasnije će, kaže, zajedno napraviti raspored kako bi svi došli na red. Prvi put je volontirala još prije 15 godina u Centru za autizam.
- Javila sam se u crkvu i pitala mogu li pomoći zajednici. Svećenik me uputio u Centar za autizam. Njihova frizerka je bila na porodiljnom i tad sam prvi put volontirala kao frizerka. Kako sam još bila zaposlena, volontiranju sam se u potpunosti posvetila u mirovini - kaže Ana, koja se prije osam godina uključila u Volonterski centar i od tada ne staje.
- Volontirala sam četiri mjeseca u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’. Prošla sam mnogo Caritasovih kuća. Dvije sezone sam s Caritasom volontirala u njihovu odmaralištu u Rovinju. Tako mi je ostala ta navika pa uvijek sebi nešto nađem - dodaje.
Smatra da bi ljude trebalo bolje upoznati s volontiranjem i da svatko može, barem jednom mjesečno, odvojiti sat ili dva za to da napravi nešto dobro.
NEPREPOZNATLJIVA HUREM: Nekad prekrasna glumica danas izgleda kao plastična lutka