Devet mjeseci nakon pada Berlinskog zida, održao se koncert Pink Floyda, 21. srpnja 1990. godine na slobodnom terenu između Potsdamer Platza i Brandenburških vrata. Poanta i glavna ideja koncerta najbolje se može vidjeti u pjesmi i spotu "Another Brick In The Wall, Part 1", u kojoj protagonist Pink pjeva o ocu koji je otišao u rat i nikad se nije vratio. Na koncertu je napravljena cijela scenografija. Cigle od stiropora u kombinaciji s pravim ostacima zida činile su svojevrsnu repliku Berlinskog zida. Hollingsworth je uz pomoć Rogera Watersa, čija je ideja i bila održati ovaj koncert, doveo gostujuće umjetnike, među kojima su bili The Band, The Hooters, Van Morrison, Thomas Dolby i još mnogi drugi. Leonard Cheshire otvorio je koncert puhanjem u zviždaljku iz Prvog svjetskog rata. Pjesma "The Wall" bila je najznačajnija izvedba večeri i označila je cijeli događaj. A na kraju dvosatne predstave, uz riječi: "Rušite zid", umjetna gigantska građevina je pala i oživjela sjećanja. Finale koncerta može se shvatiti kao povijesna grupna terapija za ponovno ujedinjenje Njemačke. Publika je podivljala. Zajedno su, još jednom, srušili Berlinski zid.