Svako svitanje dana bilo je novi početak moje borbe. Nikad nisam gledala unatrag, djeca to ne rade, priča nam splitska pjevačica Maja Bajamić (26), koja se od djetinjstva borila s teškim oblikom astme.
Bez obzira na dijagnozu, nikad nije dopustila da joj bolest diktira kako će živjeti. Kaže da je u glavi i srcu uvijek živjela normalnim životom, baš kao i njeni vršnjaci. Ipak, kad bi ostala sama sa svojom bolešću, Maja nije mogla sakriti ljutnju prema astmi, koja joj je ponekad znala uskratiti komadić sreće.
- Ja sam bila vrlo ljuta na astmu i to je jedina emocija koju sam joj pokazivala kad bih ostala sama. Mogla sam sve kao i ostala djeca, u početku manje intenzivno nego oni, ali to me tjeralo da od sebe tražim još više. Pamtim puno neprospavanih noći s nekoliko jastuka iza leđa i jaka lupanja srca zbog kortikosteroida, koje nikako nisam podnosila - prisjeća se Maja.
Od početka dijagnoze naučila je da se svaki dan treba pripremiti za suživot s astmom.
- Bila sam vrlo disciplinirana i znala sam sve što na dnevnoj bazi trebam učiniti - pripremiti inhalaciju, inhalirati, uzeti lijekove, ponijeti pumpice koje ću možda trebati, a da to nikako ne ometa niti utječe na moje druženje s vršnjacima. Znala sam na što sam alergična, što trebam izbjegavati i vrlo sam vješto manevrirala jednim i drugim - kaže pjevačica i dodaje da je ipak bilo trenutaka u kojima napadaji astme nisu bili nimalo laki.
- Ni jelo ni piće nije nešto u čemu možete uživati, razgovor još manje, jer svaki pokret ili bilo koja druga tjelesna akcija umara i umara. Borba je to za elementarnu ljudsku fizičku potrebu - disanje. Svemu tome pridonesu i strah, panika, negativne misli, a vrlo često i okolina koja pokušava pomoći - kaže.
No pjevačica je odlučila suprotstaviti se okolini, koja joj je nametala uvjerenje da joj sport neće donijeti ništa dobro, a dogodio se posve suprotan obrat.
- Svojevoljnim prekidom treniranja odbojke nakon dvije godine i odlaskom na judo, koji je tad trenirao moj brat, a meni je bio zabranjen zbog straha roditelja da ću doživjeti napadaj izazvan prašinom u strunjačama, tahikardije srca zbog jačega kretanja, znojenje, bose noge. Sve normalno je u mom životu bilo prijetnja - prisjeća se Maja, koja je tad prvi put odlučila nešto bez odobrenja roditelja.
- Tad sam odluku prvi put donijela sama, bez znanja roditelja, uz pomoć dragih trenera i meni najdražeg Steve Mentusa, koji me uočio kao djevojčicu koja nakon meni dosadnog treninga odbojke zaljubljeno gleda kako ljudi bosonogi trče odjeveni u bijelo i izvode nešto meni drukčije i zanimljivo. Nikad neću zaboraviti kad me rukom pozvao da dođem dolje, da skinem patike i protrčim - sjeća se Bajamić. Kaže da je to bio njen put u slobodu, a sloboda je zapravo zdravlje. Uzela je stvari u svoje ruke i krenula je judom se boriti protiv astme.
- Svako skidanje tenisica i trčanje bosih nogu za mene je bilo kao pumpica, koju sam sve rjeđe koristila. Trener je bio velika podrška, no nitko, pa niti on, nije znao za moju borbu s astmom. Došla sam biti ista kao oni koji su disali punim plućima. Tatami je bio moja zelena livada, a bose noge nadoknadile su godine sjedenja u vrtiću i školi gledajući druge kako trče slobodno, koliko god žele - ispričala nam je Maja, koja je danas zdrava i diše punim plućima.
Radite na sebi i ostanite pozitivni
Završila sam zdravstvenu školu (medicinska sestra) i diplomirat ću sociologiju i pedagogiju u Zagrebu. Uza sve stečeno znanje o astmi, oboljelim ljudima i društvu, za astmu znam i duboko sam uvjerena da potječe od gušenja emocijama, najčešće gušenja ‘ljubavlju’. Prevelika kontrola, briga, strah... dijete osjeti sve, još dok je u utrobi. Svijest o sebi i emocijama dovodi nas u stanje zdravlja, pojašnjava Maja Bajamić.