Bačvograd, smješten nedaleko od Šibenika, privlači pozornost jedinstvenom pričom i neobičnim konceptom. Marko Duvančić, vlasnik ovog originalnog turističkoga kompleksa i diplomirani inženjer agronomije, pretvorio je nekadašnje otpadne bačve Dalmacijavina u očaravajuće smještajne jedinice. Inspiriran svojim sjećanjima na velike bačve iz mladosti, odlučio je iskoristiti priliku kad su bačve prodavali nakon stečaja Dalmacijavina.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kako sam u Kaštelima išao u srednju poljoprivrednu školu, ostalo mi je u sjećanju kako izgledaju velike bačve, pa sam, čuvši da se prodaju, otišao po njih - kaže Duvančić.
Bačve su bile u derutnom stanju, ali ga je zaintrigiralo kakve neobične sobe mogu nastati od toga. Vodio se mišlju napraviti sobe u kamenim kućicama, ali prodaja ovih bačvi vratila mu je “želju, odnosno ideju iz mladosti”. Ideja za Bačvograd rodila se iz Duvančićeve ljubavi prema poljoprivredi i vinogradarstvu. Njegovu zamisao realizirao je arhitekt Kamel Šihabi iz Drniša, koji je došao iz Sirije u vrijeme Jugoslavije na studij i ostao u Hrvatskoj. Odlučan u svom naumu, Duvančić je sam, uz pomoć radnika, vodio proces rastavljanja, transportiranja i ponovnog sastavljanja bačvi.
Dozvole za izgradnju bile su najteži dio jer se to sve događalo u periodu legalizacije, tako da je taj proces trajao čak dvije godine. Dodatno, jednu i pol godinu trebalo je za gradnju i opremanje.
U periodu čekanja dozvole za gradnju objekta, Duvančić je počeo s restauracijom starog namještaja koji je kupio dok su se čekale dozvole. Zbog interesa prema drvoprerađivačkim vještinama, svaki komad namještaja obnovio je vlastitim rukama. Namještaj je tražio po internetu i pronašao dosta zanimljivih starinskih primjeraka. Najmlađi komad namještaja je iz 1921.
- Bilo je dosta popravaka, ali kako volim raditi s drvom, to mi nije bio problem - dodao je.
Nakon završetka soba napravljen je i bazen na otvorenom, a najteži dio gradnje bio je zidanje kamenog zida okolo objekta jer s kamenom nije lako raditi. Na imanju je danas sedam bačvi s 14 kreveta i svaka bačva ima samostalni sanitarni čvor. Bačve su zaštićene krovom, a svake dvije godine drvo osvježavaju premazom.
Ovaj jedinstveni kompleks nudi gostima ne samo nezaboravno iskustvo spavanja u bačvama nego i autentičnu domaću kuhinju te mogućnost uživanja u prirodi. Kako kaže Duvančić: “Imam i malu konobu/restoran, gdje pripremamo domaću spizu uz neobično iskustvo spavanja u vinskim bačvama, to je još jedan od superlativa koje gosti komentiraju”.
Postupno se krenulo s uređenjem šireg okoliša i naseljavanja domaćih životinja. Sad je gostima na raspolaganju 55.000 četvornih metara, a u blizini je i vinograd od 12.000 četvornih metara. Gosti su srednje do starije životne dobi, 80 posto su stranci. Noćenje ovisi o dobu godine, između 80 i 120 eura za dvije osobe, s doručkom.
Bačvograd nije samo turistički kompleks nego i ekološki osviještena destinacija. Duvančić kaže da je 70-75 posto objekta održivo: “Biljne ostatke iz proizvodnje i kuhinje iskorištavamo za razne stvari, želimo što više ozeleniti okoliš”. Paneli za proizvodnju struje i grijanje vode, kao i recikliranje biljnih ostataka iz proizvodnje i kuhinje, samo su neki od koraka koje su poduzeli prema potpunoj samoodrživosti.
POGLEDAJTE VIDEO: