Tomica Kristić (33) je još kao dijete sanjario o putovanjima, o dalekim krajevima svijeta, o druženju s ljudima koji žive drugačije od nas, o slobodi. Krenuo je putem svojih snova prije nešto više od tri godine, bez puno bojazni, optimistično.
Odlučio je doći do Novog Zelanda autostopiranjem. Krenuo je iz Varaždina 13. listopada 2015. godine. Prvi vozač koji mu je stao odvezao ga je do Slavonskog Broda i silno se čudio kada mu je Tomica rekao kuda je krenuo - i kako.
Iz Slavonskog Broda je pješice prešao granicu s BiH te dva sata stopirao dok mu nije stao vozač koji ga je odvezao u Sarajevo. Iz Sarajeva je produžio za Albaniju pa stigao do Istanbula te putovanje nastavio kroz Aziju. Kroz taj najveći kontinent na svijetu putovao je do nedjelje, više od tri godine. Sljedeće je obilazak Australije.
Svoje putovanje on bilježi kamerom i opisuje iskustva na blogu Journey to Middle-earth koji prate tisuće ljudi. Piše vrlo zanimljivo, a svaku dogodovštinu prati fantastičnim fotografijama ili video zapisima. Priznaje da nije mislio da će putovati toliko dugo.
- U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plačem, ljubim, tugujem…živim punim plućima - napisao je na svojem blogu.
Razgovarali smo s njim dok je boravio u Istočnom Timoru, državi na jugoistoku Azije. Opisao nam je kako je krenuo na put, kako se financira, prisjetio se najljepših trenutaka, a otkrio nam je i da je u Indiji glumio u bolivudskim filmovima te upoznao ljubav svojeg života, djevojku Lucy koja mu se pridružila na putovanju.
Prisjetio se početka putovanja, onog prvog koraka
- Svašta mi se motalo po glavi, ali nisam se dao omesti, već sam jednostavno krenuo, digao palac i to je bilo to. Imao sam veliku i istinsku podršku od obitelji. Zahvalan sam im na tome. Put mi je proširio granice razumijevanja, srušio zidove predrasuda koje sam si još od malenih nogu nesvjesno počeo graditi i sakrivati se u njima, pokazao da svojim odlukama biram svoj put, i dao u uvid u veliku, nikad prije spoznatu slobodu života - ispričao nam je ovaj simpatičan čovjek.
Dodao je da nije bio kod kuće od početka avanture, znači tri godine i nešto više od tri mjeseca.
Otkrio nam je i kako se financira tijekom putovanja, jer, iako zahvaljujući dobrim ljudima koji mu putem ponude prijevoz, smještaj ili hranu, ipak u džepu treba imati koji novčić.
- Uštedio sam nešto para prije nego sam krenuo, nešto malo (1500 eura) s čime sam i krenuo. Tako da se to smatra vrlo nisko budžetnim putovanjem. To me držalo oko 8 do 9 mjeseci te sam nešto radio po Indiji, na Tajlandu, te konačno u Vijetnamu kao učitelj engleskog gdje sam dovoljno zaradio da jednog dana dođem do Novog Zelanda - otkrio nam je.
Smještaj si, između ostalog, pronalazi i putem internetske stranice couchsurfing.com koja spaja zaljubljenike u putovanja i ljude koji ih žele besplatno primiti u svoj dom. Na toj stranici možete pronaći potpune neznance iz oko 100.000 gradova diljem svijeta koji su vam spremni ponuditi smještaj.
Tomica je znao spavati i na otvorenome, u malenom šatoru ili u vreći za spavanje u prirodi, na nečijoj terasi ili u nekoj čekaonici. Jednom prilikom je sa djevojkom Lucy prespavao u šatoru nasred ceste kada ih je vozač kamiona ostavio usred nekog gradića, a bilo je oko 23 sata navečer.
- Nije bilo druge nego dići šator nasred ulice, kraj ceste. Evo, spavanje u šatoru ponekad i ne mora biti u savršenom okruženju, na rubu neke litice s predivnim pogledom prema planinskim lancima... nego ovako, nasred grada, kraj ceste, okružen prolaznicima - napisao je i pokazao kako je to izgledalo u videu.
Vozio ga je i šeik kroz pustinju u Omanu
U Omanu je autostopirao 2400 km kroz pustinju, a jedan od ljudi koji su ga vozili bio je i šeik Sallee koji je bio presretan što ima društvo.
Ovako je opisao to svoje iskustvo na blogu:
'Oman je savršena zemlja za stopiranje, ljudi jednostavno polude kada ugledaju palac u zraku. Ako usred grada želim negdje otići, ne koristim javni prijevoz nego samo dignem palac...
Tri dana trebalo mi je da sa sjevera zemlje stignem na jug, da iz Muscata stignem u Salalah. Nisam žurio zato što nisam imao razloga da žurim. U toj pustinjskoj avanturi zaustavio sam 20-ak auta. Neki su me odbacili samo par kilometara, neki 20-30-ak, neki 50-ak, ali Sallee najviše.
Sallee me pokupio u samoj dubini pustinje te me odveo 400 km sve do Salalaha. Zapravo, on tamo niti nije trebao ići, ali samo da mi pomogne otišao je 70 km dalje nego što je planirao, te me ostavio u Salalahu. Ma Sallee, duša si od čovjeka!! Uvijek kada smo negdje stali da se malo odmorimo od jurnjave, uvijek je inzistirao da me časti s hranom i pićem. Pričao je kako beskrajno voli svoju obitelj, ali zbog svog posla koji obavlja u Tumraitu, gradu ispred Salalaha, vrlo često ih ne viđa.'
Osvojio je vrh Thorong-La Pass na Himalaji
'Penjanje prema Thorong-La Passu trajalo je cijelu vječnost. Prva tri sata prošla su donekle bez problema. Ali onda, zadnji sat, 200 metara nadmorske visine prije samog vrha počeli su totalni problemi! Visinski problemi! Počeo sam osjećati pritisak u glavi popraćen s glavoboljom koja se sa svakim korakom pojačavala! Nakon 5300 m stvari su postale poprilično ozbiljne. Razmišljao sam čak da se vratim do kampa i da tamo ostanem koji dan, da se aklimatiziram u planinarskom domu...
U 9:36 sati stižemo na vrh!! To je to! Osvojili smo najviši vrh ovog trekinga!! Thorong-La-Pass!!! 5416 m!!! Jeeeee!!!! Što je najzanimljivije, u trenutku kada sam došao na vrh, sve one moje muke i visinski problemi instantno su nestali.'
Živio je i s budističkim monasima u Indiji i Laosu
Prisjetio se i kako je glumio u bolivudskim filmovima u Indiji, izgubio se, noćio u policijskim postajama...
- U Indiji sam glumio/statirao u 3 bolivudska filma, pola mjeseca planinario po Himalaji te se popeo na 5416 metara visine, popeo se na 4 vulkana, kampirao na vrhu vulkana, na Filipinima spavao u slumu, 2700 km stopirao kroz omansku pustinju, bio izgubljen u Mijanmaru, na Tajlandu završio tečaj za masera stopala, više puta prenoćio na policijskim postajama, bio žrtva krađe mobitela u metrou u Deliju, bio na najvećem spiritualnom festivalu na svijetu u Indiji, živio s budističkim monasima u Indiji i Laosu - opisao je svoje fantastično iskustvo.
Na blogu je opisao iskustvo kampiranja pred budističkim hramom:
Budistički hramovi jedna su od backup opcija kada je u pitanju smještaj. Vrlo dobar ‘trik’ ako zagusti i ponestaje rješenja. Do sada sam u njima spavao samo u Burmi, i nije bilo nekih problema.
Samo nas je 500 metara djelilo do Mekong rijeke gdje smo mislili kampirati, ali bili smo toliko umorni da nismo mogli više hodati. Zaustavljali smo se svakih 100 metara da malo predahnemo i odložimo svoje torbetine. Jedan od tih predaha napravili smo točno ispred hrama gdje mi je odmah zasvijetlilo u glavi: 'Lucy, kampiranje u hramu! Mogli bi danas kampirati u hramu!'
Ušli smo u dvorište hrama, u potragu za monasima, da vidimo da li je kampiranje u hramu uopće dozvoljeno. Prvo nam je prišao prvi, pa drugi, pa treći, pa još petorica novih, da bi se tek na kraju pojavio onaj kojeg smo trebali. 'Ma nema problema. Možete prespavati ovdje. Ali pazite se lopova.', veli jedan. 'Da, da, lopovi haraju ovdje', nadoveže se drugi.
U Indiji je upoznao ljubav svojeg života
Tijekom putovanja po Indiji upoznao je djevojku s kojom je odmah 'kliknuo'. Bilo je to u ljeto 2016. godine.
- Lucy sam upoznao u Indiji u pokrajini Rajasthan, u kući dečka koji me ugostio preko kaučsurfinga. Naime, ugostio je i nju i mene iste noći. Tako smo se upoznali. I da, možete to nazvati ljubavlju, čak bih rekao velikom, istinskom, ljubav koju nikada prije nisam doživio - rekao nam je.
Pitali smo ga koje iskustvo mu se posebno urezalo u pamćenje.
- Gostoprimstvo Iranaca kada sam putovao kroz Iran. Pošto sam bio gost u njihovoj zemlji, tretirali su me kao dar od Boga - prisjetio se.
Evo kako je opisao kraj putovanja po Aziji
- Došao je kraj mog putovanja po najvećem kontinentu na svijetu! Cijelo dosadašnje putovanje zapravo mi se zasnivalo na putovanju po Aziji. Skoro cijelo. Samo prva dva tjedna puta, kada sam se probijao kroz zemlje Balkana nisam bio u Aziji. Na dan Svih Svetih 2015. preko Istanbula ušao sam u nju, i ostao sve do danas, odnosno do prve polovice siječnja - napisao je na svojem blogu.
- Dao sam si malo matematičkog truda i sve to pretvorio u brojke, što je ispalo stvarno ludo. Na azijskom kontinentu proveo sam točno 1501 dan, odnosno 36024 sata. Prošao sam kroz mnoge azijske zemlje (Turska, Gruzija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman, Indija, Nepal, Mijanmar, Tajland, Kambodža, Vijetnam, Laos, Malezija, Singapur, Indonezija, Filipini i Istočni Timor), vidio različite kulture, običaje, mnoge religije, različite boje kože, autohtona plemena, sela, gradove, visoke planine, vulkane, led i snijeg, pustinje, šume, džungle, otoke, mora, i oceane. Upoznao tisuće ljudi, ustopirao na stotine automobila, prošao preko 25 tisuća kilometara - opisao je svoju avanturu.
U Hrvatsku se planira vratiti na ljeto
- Evo, još par mjeseci, tj. na ljeto ću završiti putovanje i vratiti se u Hrvatsku. Postoji trenuci kada sam ga se itekako zasitio, i to par puta. Ali to je samo privremena prolazna faza, baš kao i sve u životu - rekao nam je.
- Za dva mjeseca sam na Novom Zelandu, ali ću putovati tri mjeseca kroz njega. Mislim ga prestopirati cijeloga, od juga do sjevera. Kada dođem do Novog Zelanda ostat ću tamo sljedećih tri mjeseca, te se početkom srpnja vraćam kući. Nakon ljeta idem u 'izolaciju' i raditi na knjizi o svom putovanju - otkrio nam je planove za skoriju budućnost.
Tijekom ove tri godine i nešto više od tri mjeseca putovanja upoznao je, kaže, puno divnih ljudi koji su ostavili traga na njemu.
Njegova poruka svima koji maštaju o sličnom putovanju
Evo što je želio podijeliti s čitateljima koji maštaju o sličnoj avanturi no nemaju dovoljno hrabrosti 'raširiti krila' i krenuti.
- Priča se da je prvi korak najteži, i kada ga uradiš, ako ga uopće uradiš, da si već na pola puta. Ali ja se ne bih složio s time. Najteži i najvažniji segment u cijeloj toj priči je ODLUKA. Kada čovjek stvarno odluči, ali stvarno odluči, onda prvi korak prije ili kasnije dođe sam od sebe. Sve što treba je dići to staro zahrđalo sidro iz svoje prividne sigurne luke, namjestiti jedra, prepustiti se vjetru, i moru, i otploviti u nepoznato. Tada su svi putevi otvoreni - poručio je.
Javio nam se nekoliko dana nakon našeg razgovora i rekao da je stigao u Australiju.
Njegove avanture možete pratiti i na Facebooku, na stranici Tomica Kristic - Journey to Middle-earth.
NEMOGUĆE VEZE: Ovi horoskopski znakovi nikad ne bi mogli biti zajedno