Miyake (1938.-2022.) je studirao na Ecole de la Chambre Syndicale de la Couture, a kolege su mu bili velikani Yves Saint Laurent, Karl Lagerfeld i Valentino Garavani. Rođen u Japanu, dolazio je iz drugačijeg kulturnog okruženja, što će na koncu i obilježiti njegov modni put. Njegove ideje su bile drugačije od onih na koje je naišao tijekom početka karijere.
Nakon studija zaposlio se kao pripravnik u ateljeu Guya Larochea i Huberta de Givenchyja, gdje je naučio klasično krojenje i drapiranje te druge tehnike izrade kreacija Visoke mode. Bila je to odjeća za odabrane, što je Miyakeu ubrzo počelo smetati.
POGLEDAJTE VIDEO: Mama i kći u istom
Koncem šezdesetih u Parizu se desila studentska pobuna, svijet se budio te općenito ulazio u novu etapu, proživljavajući društvenu revoluciju. Te ideje i osjećaj slobode stvorile su mu ideju o tome da - ne želi raditi odjeću samo za elitu, za one odabrane. Smatrao je da mora raditi za sve, ako želi biti kreativan i slobodan. No ta znanja i vještine baratanja tekstilom koje je naučio u ateljeima velikana, itekako su mu pomogli kako bi shvatio vlastite ideje i pretvorio ih u stvarnost.
Htio je kreirati nešto bazično, što mogu i žele nositi svi. Stoga je krenuo u realizaciju, zaključio je da želi napraviti neki proces oblikovanja odjeće koji će biti prikladan svakom tijelu, bez obzira na dimenzije. Nešto kao današnja raznolikost, toliko je njegova ideja napredna bila. Na koncu je revolucionarizirao - plisiranje.
On i njegova direktorica tekstila Makiko Manigawe promijenili su proces oblikovanja tekstila 1988. godine. Na tragu ideje Miyakea koji je htio nešto lagano i nenametljivo te praktično za nositi, uzeli su poliester te ga krenuli nabirati. Ovu su metodu, koja je podsjećala na toge iz antičke Grčke i haljine Fortuny iz 19. stoljeća u Veneciji, ubrzo patentirali. Rezultat je bio inovativan: poliester je izrezan i šivan prije nego što je stavljen u 'sendvič' između dva sloja papira i stavljen u vruću prešu na savijanje.
Naime, prije toga se plise radio na gotovom proizvodu koji je imao ravni tekstil. Ovime je Miyake donio svijetu novu mogućnost kreiranja i izrade odjevnog predmeta jer se njegov plise lako prilagođavao tijelu. Makiko Manigawe, njegova direktorica tekstila, upisana je u povijest oblikovanja tekstila kao jedna od ključnih osoba te inovatorica na području modnih materijala.
Rezultat je bila funkcionalna tkanina bez bora i nabora koja se prirodno podavala složenim geometrijskim oblicima, slično arhitektonskim strukturama Zahe Hadid, koja je često nosila odjevne predmete s potpisom Miyakea. Radili su sve - haljine, topove, hlače, suknje, bluze i torbe. Potražnja je bila tolika da je Miyake 1993. pokrenuo vlastitu liniju Pleats Please, a dvadeset godina kasnije, nakon što je shvatio da su oko 10% kupaca muškarci, stvorio je Homme Plissé.
Plisirana odjeća na taj način ima zanimljivu, drugačiju dinamiku, kreće se zajedno s tijelom. Idealna je i za teatar - Miyake je na koncu radio i za kazalište, njegovi su radovi bili prisutni i na sceni.
Issey Miyake dokazao je da odjeća može biti i umjetnički medij te da nešto posebno i kreativno može biti dostupno i masi. Zalagao se za modu koja je demokratična, vjerovao je da svatko od nas može posjedovati nešto artistički lijepo, kreativno napravljeno te time uživati u odjeći na jedan viši, emotivan način.
Danas je njegov plise prepoznatljiv u čitavom svijetu, linija ima posebno mjesto u svijetu mode.
POGLEDAJTE INTERVJU: 'S MARKOM VARGEKOM SAM ZAVOLJELA NOGOMET'