Leslie Crane ima 16 godina i stigla je u New Jersey k teti Marciji, koju je liječnik tamo poslao kako bi se u miru mogla odmoriti i rehabilitirati. Leslie isprva vrijeme provodi zabavljajući se na plaži, ali ubrzo joj postane dosadno. Teta Marcia nije joj baš neko društvo, a tek kad je upoznala Phyllis, njezin boravak postaje zanimljiv. Nakon što su uočile neobične stvari u bungalovu koji se nalazio odmah pored njezina ulaza, a za koji se godinama pretpostavljalo da je prazan, Leslie i Phyllis našle su se usred bizarnog misterija koji se skrivao iza zatvorenih vrata usamljenog bungalova.
Augusta Huiell Seaman (pravo ime bilo joj je Francis Parkman Freeman) napisala je ovu klasičnu detektivsku priču za mlade i odrasle prije sto godina, pa nemojte očekivati baš “Harryja Pottera” ili nešto slično današnjim dječjim knjigama. Doduše, za knjigu koja je napisana puno prije današnjih trendova, “Zmajeva tajna” djeluje prilično svježe i, da ne znate da je nastala prije toliko godina, lako biste je svrstali među novije naslove. Seamanova je u priču uvela dovoljno misterija koji vas stalno navodi da okrećete stranice i ovo je jedna od onih knjiga koja se brzo čitaju. Zanimljivo je da je autorica u priču uključila mnogo likova za tako kratak roman i do kraja ih odlično drži “na okupu”. Augusta Huiell Seaman bila je plodna autorica.
Za novine je počela pisati 1907. godine, a kasnije je postala autorica knjiga za djecu, koje je redovito objavljivala. Gotovo da nije bilo nijedne godine u njezinoj karijeri da nije objavila barem jednu knjigu, a bilo je i godina u kojima bi objavila i po dva djela, jedanput čak i tri. Prvi roman objavila je 1910. godine i njezine je knjige danas zapravo vrlo teško pronaći. Objavila je čak 42 knjige i mnoge nisu doživjele nova izdanja, tako da velik dio njezinih romana danas ne postoji u tiskanom izdanju. Samo neke su ponovno izdane, a njeni rijetki romani koji su ostali u tiskanom izdanju uglavnom kupuju kolekcionari, pa se ovo izdanje koje se našlo na hrvatskom jeziku može smatrati dosta velikim privilegijem za hrvatsku čitateljsku publiku.
Kao i u “Zmajevoj tajni”, tako se u većini njezinih drugih knjiga priča uvijek vrtjela oko dva lika, djece ili tinejdžera, gotovo uvijek su to bile dvije djevojčice, pa je zato Seamanova i stekla veliku popularnost među tinejdžericama, koje su se lako mogle povezati s likovima. Likove nikad nije ponavljala, što mnogi objašnjavaju kao razlog zbog kojeg njezine knjige nisu sačuvane. Naime, kako nije objavljivala serije knjiga s istim likovima, oni koji su ih čitali nisu imali razloga sakupljati ih, kao što je u to vrijeme bio, primjerice, slučaj sa serijom knjiga o Tomu Swiftu ili danas već spomenutom Harryju Potteru. Augusta Huiell Seaman je više od 50 godina bila jedna od najpopularnijih dječjih spisateljica, no oni koji su je kao djeca čitali dok je bila popularna, pa i kasnije, nisu mogli tako lako kupiti njezine knjige, ali su zato knjižnice “gorjele” od njezinih obožavatelja, koji su opsjedali knjižničarke u potrazi za njenim misterijima i pustolovinama.