Mara Danica Penezić uživa u svom vrtu ispred kuće na sljemenskoj padini zagrebačkih Gračana i ne brine se gdje je njezin suprug Antun. Zna da po cijele dane uživa u radionici u dvorištu. Tamo s ljubavlju izrađuje ekološke proizvode od roževine. Antun je još kao mladić zbog Mare krenuo u tu avanturu. 

- Do tada se nakit nije izrađivao. To je moj izum. Bio sam mlad i htio sam zadiviti svoju dragu s kojom sam tada hodao tek. Kako sam znao da voli voće, a posebno kruške izradio sam od vrhova rogova šest malih kruškica i spojio ih u ogrlicu - hvali se živahni umirovljenik dok njegova supruga iz kutije za nakit vadi ogrlicu staru 51. godinu. I nakon toliko godina sjaji se i nema nijednu ogrebotinu, izgleda kao da je jučer napravljena. Penezić je češljarski zanat počeo učiti 1954. godine prošloga stoljeća u Zagrebu. Izučio ga je od tada posljednjeg češljara koji je radio s roževinom jer se u to vrijeme pojavila plastika zbog koje ovaj zanat pada u zaborav. 

- To je bio težak posao, čisti ručni rad. Uz majstora sam radio kao i danas od roga istarskog goveda. No tada ih se moglo mnogo naći, a danas su rijetki jer je volova na ispaši sve manje - kaže majstor. Položio je tada majstorski ispit i osam je godina radio kao češljar. No zbog bolje plaće otišao je raditi na strojevima u tvrtku Oki, današnji Dioki. Tamo je Antun radio 31 godinu,  do mirovine u kojoj se počeo baviti ručnom izradom namještaja od drveta. To ga je vratilo u doba kada je bio češljar, pa se nakon 46 godina stanke odlučio vratiti svojoj struci. 

- Htio sam samo za uspomenu izraditi kolekciju proizvoda od roževine za etnografski muzej. Prije šest godina to mu je i uspjelo, a kada su ljudi vidjeli što se sve može izraditi od roga, počeli su mi  naručivati te primjerke - govori Penezić. Tako se glas proširio pa je Antun Penezić (76) odlučio opet biti češljar. Kako je oživio izumrli zanat, bio je gost na televizijama od HRT-a do BBC-a koji je radio dokumentarac o njemu.

- Posebno sam sretan što su ljudi na izložbama i sajmovima prepoznali to kao zdrav i prirodan materijal. Češljevi od roževine nemaju statički elektricitet, potiču cirkulaciju i smiruju jer su prirodni, zovem ga još i božanstven materijal - kaže umirovljenik dodajući da svaki put kad uđe u radionicu ponovno ozdravi. Svaki predmet koji radi, a to su ne samo češljevi, pribor za jelo, nego i ogrlice, narukvice, prsteni, kopče za kosu i ostale ukrasne predmete obrađuje ručno, uz pomoć posebnih alata. Većinu je morao sam izraditi jer ih nije mogao nabaviti, ali ih je tako odmah i prilagodio svojoj upotrebi. Svaki predmet mu je otkriće ljepote jer je svaki unikatni te na kraj 14. faze obrade izgleda drukčije i nemoguće ga je ponoviti jer je svaki rog unikat sam po sebi. 

Za svoj je rad Antun dobio mnoge medalje, a zainteresirao je i BBC koji je o njemu snimio dokumentarac 

- Znanstveno je dokazano da su krave koje se prirodno hrane na suncu, na ispaši, preko roga dobivaju vitamine pa su zdravije nego one s farme kojima se režu rogovi pa nemaju ni kvalitetno mlijeko ni meso - ističe Penezić. Rogove nabavlja u klaonicama, a po Istri traži rogove boškarina. Sa suprugom Marom obilazi sajmove i izložbe, educirajući ljude o kvaliteti, dugovječnosti i dobrobiti tih proizvoda za zdravlje. Supruga je zadužena za dizajn, kuhanje rogova i pomaže mu u poliranju, zadnjoj fazi. Usrećuje ih kad nekoliko mjeseci kasnije sretnu zadovoljne kupce češljeva koji im zahvaljuju što, od kad se češljaju njegovim češljevima, više nemaju perut, psorijazu kože glave niti bolove u korijenu kose. Na proljeće Antun planira u rodnom Kumrovcu održati radionicu kako bi mladima prenio zanat jer želi da se nastavi tradicija. On je, kaže, zadnji češljar u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi. Dobio je mnoge zlatne medalje za svoj rad. Od Međunarodne obrtničke komore dobio je uvjerenje da je to tradicijski i umjetnički zanat s autorskim pravom, a dobio je i potvrdu da su njegovi proizvodi kulturno nematerijalno dobro. 

Ne treba mi bogatstvo, volio bih da me naslijedi netko tko voli ovaj zanat, a ne da se tvornički štanca 

- Jedini sam u Europskoj uniji obnovio stari tradicijski zanat pa sam dobio potporu EU fondova za radionicu na kojoj će možda biti šegrt koji će me naslijediti jer se mnogo ljudi zanima za to zvanje - hvali se. Ističe kako mladi danas misle kako se danas može sve napraviti kompjuterski, ali  ljudska ruka je, ističe, nezamjenjiva. U cijelom radnom vijeku u tvrtki nije toliko proputovao Hrvatsku i regiju kao posljednjih nekoliko godina. Najdraže mu je to druženje s drugim tradicijskim obrtnicima, kupcima i turistima koji se čude da tako nešto uopće postoji. 

- Neke žene koje su nosile ogrlice tvrde nam da više nemaju problema sa štitnjačom, a jednu ženu koju je boljela ruka, nakon nošenja narukvice od roga, prestala je - prepričava Antun koji se hvali kako ga je delegacija ruskih bogataša već dva put posjetila i nagovarala da dođe u Rusiju kako bi im pomogao pokrenuti češljarski pogon jer oni tamo imaju rogova, ali nemaju nikoga tko bi im to radio. 

Meni ne treba bogatstvo nego želim da to zanimanje nastavi netko tko ga voli raditi rukom, ne bih htio da se tvornički štanca - zaželio je posljednji hrvatski češljar.

Ogrlica stara 51 godinu kao pečat ljubavi 

Kako sam počeo izrađivati nakit? Bio sam mlad i htio sam zadiviti svoju dragu. Kako sam znao da voli voće, a posebno kruške, izradio sam od vrhova rogova šest malih kruškica i spojio ih u ogrlicu – otkriva nam s osmijehom  Antun. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!