Kazališnu, filmsku i  televizijsku glumicu Ankicu Dobrić (54), koja je osim redovitim posjetiteljima Dramskog kazališta Gavella široj publici poznata po ulozi u seriji “Ne daj se, Nina”,  svi poznaju po smiješku koji, čini se, nikad ne napušta njezino lice. Teško ju je zamisliti bez njega, a Ankica potvrđuje da je zaista riječ o njezinu znaku prepoznavanja… 

- Uglavnom me se viđa na premijerama i na nekim događajima gdje je normalno biti nasmijan i raspoložen, ali naravno da imam i drugu stranu. Ali ipak prevladava ova pozitivna. Volim se smijati, a u tome me naslijedio i nećak, što je moja sestra odmah prepoznala čim se rodio. Unatoč tome, lako se i rasplačem, posebno kad gledam filmove, ali sve je to moja emotivna narav. Ne bih se mogla baviti glumom da nisam takva. Svejedno me uvijek ugodno iznenade komentari osoba koje slučajno sretnem, poput prodavačice u pekarnici, na primjer, koji baš vole moju pozitivnu energiju. S tim sam se rodila - kaže Ankica, dakako, smijući se, ali odmah i dodaje: 

- Ali znam biti i opaka, naročito kad me se nepravedno optuži. 

 Za takvo, uglavnom pozitivno, raspoloženje, glumica s više desetljeća staža uglavnom zahvaljuje životnom stavu. 

- Moja je životna filozofija - živi sad. Život je tako kratak i brzo prođe, treba učiti od životinja, one žive u sadašnjem trenutku, a mi se opterećujemo prošlošću koju ne možemo promijeniti, a muči nas i budućnost, tako da opet nismo prisutni u sadašnjosti. Baš sam se sinoć prisjećala pokojnih glumaca iz Gavelle koje sam poznavala i nabrojila sam ih više od 20! Bože, kao da nikad nisu bili ovdje! Dolaze novi, mladi, dakle, treba biti svjestan prolaznosti i pokušati naći sklad u sebi, sa svojim egom i dušom i uvijek biti spreman za ljubav, ona nas čini živima - govori glumica. Zadovoljstvo kojim danas zrači nepobitno govori o tome da je davnih dana, kad se odlučivala za glumački poziv, dobro odabrala, iako, kaže, nije baš sve bilo odmah jasno.  

- Drugi su mi rekli da trebam biti glumica, moje su želje bile usmjerene u nekom drugom smjeru. Najprije sam  upisala književnost i jezike. Na prijemnom ispitu sam prvi put glumila i kad sam osjetila taj čarobni trenutak, kad držiš sve prisutne i kad si u pravom glumačkom stanju, tad sam shvatila da je to to. Mama me je odmah podržala i sjećam se da mi je rekla da je važno što ja volim i ako sam ja sretna da je i ona, a tata se razočarao. Očekivao je, pošto sam bila dobar đak, da će imati doktoricu ili barem odvjetnicu.  Naravno, poslije mu je bilo drago - prisjeća se Ankica i ističe da nije nikad požalila zbog svoje odluke jer radi ono što voli, a to je velika sreća, iako ima glumački posao i manje lijepih strana.

- Loše su strane što je tržište malo, što to ne radiš u Americi, na primjer. To što se do nas umjetnika kod nas previše ne drži, što si ti taj kojeg biraju. Slikar ima platno i sebe, a mi partnere,  režisera, tekst... moramo dobiti priliku da se dokažemo i stalno iznova se moramo dokazivati.

Kako je dugo aktivna, neki bi se umorili, ali ne i ona, jer nju, kaže, pokreće ono što radi.

- Što više radim, imam više energije, a ako ne radim, umorna sam. Baterije punim u prirodi, volim Sljeme i sve vode, rijeke,  potoke, mora…, a najveću  slobodu osjetim  kad isplovim brodom u dobrom društvu. Još mi je najbolja zabava pročitati dobru knjigu i pogledati dobar film. Volim i kuhati i jesti, volim dobre restorane,  a najdraže mi je kad mi muškarac napravi dobru večeru. 

Kako je uvijek njegovana i dotjerana, moglo bi se pomisliti da mnogo vremena provodi u kupnji, ali Ankica na to odmahuje glavom i dodaje da ne voli šoping centre. Kaže da rijetko  kupuje ciljano jer joj se dogodi da baš ne može naći što treba pa najbolje stvari kupi kad se žuri negdje pa uz put ugleda nešto i pritom, dodaje, zakasni.

- Imam faze, nekad kupujem samo za kuću, pa se onda navučem na cipele ili torbe, ali čini mi se da postajem pametnija, pa više volim potrošiti na putovanja nego na krpice koje nam brzo dosade i izađu iz mode, a putovanja se pamte, iako za njih treba i vremena i novaca. No kad se to posloži, obilazim najprije ono što mi je preporučeno pa onda tražim dobre restorane, naročito slastice i, dakako, najuzbudljivije je upoznavati nove ljude - dodaje simpatično uz gotovo djetinji osmijeh, kao da su godine odustale od toga da na njoj ostave trag. Ali ona ne bježi od njih. 

- U glavi sam mlada pa se iznenadim kad se vidim u ogledalu. Naravno, svjesna sam svojih službenih godina, ali mi, glumci, druga smo vrsta, moramo imati mlad duh da bismo se mogli igrati i pod stare dane. Ja sam sredstvo svog posla pa moram ulagati u njega, a pritom sam estet, Vaga mi je podznak. Volim neinvazivne kozmetičke tretmane i drago mi je da stalno tehnologija napreduje pa ne moram ići pod nož jer se toga bojim. Treba raditi na unutarnjoj ljepoti jer kad smo mladi svi smo manje više lijepi, ali s godinama nutrina izlazi van, pa tko zna gledati može mnogo iščitati s lica. Ne borim se s borama nego ih glancam. Svako vrijeme nosi svoje i, ponavljam, ne treba žaliti za prošlošću nego živjeti sada i prihvatiti sebe. Priznaje da nije sklona vježbanju, ali počinje voljeti pilates i trudi se biti redovita u tome. 

- Volim hodati, a i genetika mi pomaže jer jedem puno slatkiša, sad sam se navukla na Linoladu, bijelu, tegla dnevno - smije se simpatična gumica. Jednom je izjavila da dobro izgleda jer se još nije udala... 

- Bila je to šala koju sam rekla jednom gospodinu koji me dugo nije vidio, a sad mi se čini da bih još bolje izgledala da se udam, pa, evo, javite se! Tražim srodnu dušu! Većini je udaja cilj, a ja sam u vezi dok traje i kako sam neovisna ne moram pristajati na kompromise i valjda još tražim srodnu dušu. Većina mojih prijatelja je razvedena, neki i po dva puta, a ja sam oprezna, recimo, i nemam trauma zbog prekida, čak smo si dobri. Volim zaštititi svoju intimu i ne razumijem osobe koje govore o svojim vezama pa se ne pojavljujem s njim gdje su kamere i novinari.

Zasad, kaže Anica, ništa ne snima i poručuje redateljima da je sazrela za jednu dobru žensku filmsku ulogu.

Vjerojatno upravo zbog svega toga u rasponu svih glumačkih izazova više voli kazalište.

- U kazalištu je stalno živo i promjenjivo. Ali dobro je što imam potpuni uvid u stvaranje lika, dok na filmu nikad ne znam kako će ispasti, što će ostati u montaži, kako će režiser provesti tvoj lik kroz film - govori poznata glumica i iskreno dodaje da se baš i ne voli gledati na ekranu.

- Kad gledam neke svoje stare uloge, kao da gledam neke druge osobe. Mnogo je toga što bih željela igrati. Evo, baš sam sad željela odigrati jednu ulogu, ali režiser ju je odlučio dati drugoj kolegici. Mogla je zaživjeti još jedna moja kreacija, ali takav je naš posao - opisuje Ankica i vjerojatno zato kaže da nema najdražu ulogu i sve ih voli jer su sve to njezina djeca. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!