Ana Softić (66), umirovljenica iz Grede Sunjske izrađuje haljine od raznih prirodnih materijala. Sve što možete zamisliti u prirodi, ona pretvori u haljine koje su prava mala remek djela. Ovim hobijem Ana se bavi već 12 godina, a svake godine oduševljava novim idejama i dizajnom. Ispričala nam je kako je sve počelo i što ju je motiviralo na ovakvo kreativno stvaranje.
POGLEDAJTE VIDEO: Proces izrade haljine od zelenjave
- Osnovala sam sekciju pri KUD-u Seljačka sloga Greda Sunjska pod nazivom Gredske sneje 2010. godine. Tada sam zajedno s članicama krenula izrađivati ukrasne i uporabne predmete za prodaju. Da ne bi ostalo samo na tome, a što je meni postalo i malo dosadnjikavo, rodila se ideja da bi bilo jako lijepo napraviti haljinu od cvijeća i ukrasne zelenjave za manifestaciju Dani Sunje. Iduće godine za istu manifestaciju smo izradile haljine od papira - objašnjava Ana i dodaje kako je s početkom Prvog festivala žganaca u Gredi Sunjskoj napravila haljinu od platna s ukrasom od otučka (središnje jezgre klipa kukuruza) prepiljenih na kolutove. Uz to je na nju ljepila i zrna kukuruze.
Odgovor na to što ju je potaknulo na bavljenje ovim hobijem potkrijepila je citatom Charlesa Bukovskog 'Oni su se smijali meni što sam drugačiji. Ja sam se smijao njima zato što su svi isti' i objasnila kako je oduvijek imala malo 'drugačije' ideje i 'drugačije' poglede na sve.
Što se tiče trajanja izrade, Ana kaže kako joj u prosjeku za jednu haljinu treba 5-7 dana.
- Najdulje sam radila haljinu od otučaka koja je imala brdo ispiljenih kolutova. Njih je trebalo nalijepiti na dugačku suknju od platna koju sam sašila, a koja je u donjem dijelu bila promjera 1,5 m. Uz nju sam radila i bluzu u stilu gornjeg dijela naše nošnje (švabice) i oglavlje u stilu naše nošnje (parta) na koju sam lijepila bijeli i žuti kukuruz te suncokret. Šivanje i lijepljenje te haljine i oglavlja je trajalo osam dana. Radila sam ju sama, a jedina pomoć bila je u vidu piljenja otučaka u kolutove koje je strpljivo pilio susjed - rekla je.
Općenito kaže kako kod izrade haljina sama sve šiva, a detalje koje putem osmisli joj pomognu doraditi članice sekcije i cure koje te haljine nose.
U početku su svi materijali od kojih je izrađivala haljine bili njeni, kao i velika većina današnjih heklanih ukrasa. Zatim su došle donacije od pojedinaca (starog domaćeg platna i starih plahti i posteljine). Dio pamučnog i lanenog platna je kupljeno u trgovini, a dio novog domaćeg platna je kupljeno od privatnih osoba.
- Upravo sam na zadnjoj reviji sašila dvije haljine od starih oltarnjaka izrađenih na domaćem platnu s vezom (doniranih iz naše crkve Marije Magdalene) koji njima više nisu u uporabi. Ove godine novčanom donacijom nas je podržala Sisačko-moslavačka županija - kaže nam Ana.
Na pitanje s kojim sve materijalima je radila, kaže:
- Ma nema s kojim nisam. Bitno mi je da je materijal prirodan znači pamučni ili laneni. Zatim kombiniram razne plodove i zelenjavu koju vidim. Za nekoga je nešto obična trava ili korov, za mene je to ukras. Vi ćete neki plod gledati kao prirodni proces pojedine biljke, ja kao ukras za haljinu - istaknula je. Ideje za haljine joj dolaze same od sebe, kaže da ih jednostavno uvijek ima.
- Ponekad mi kažu da mi treba izvaditi čip iz glave - rekla je kroz smijeh i dodala kako je najponosnija na haljinu od otučaka i haljinu od školjki iz rijeke Save, za koju je plela i ribarsku mrežu koju je upotrijebila kao suknju.
Nakon što haljine zablistaju na revijama i oduševe publiku, dio haljina nažalost uvijek propadne s godinama zbog upotrebe 'živih' ukrasa na njima, a ostale ostaju u fundusu sekcije. Te nikako ne planira prodavati.
Dodala je i kako ima puno ponuda za šivanje u privatne svrhe, ali kaže kako za to nema vremena.
Također, Ana je nedavno izradila i haljinu od novina 24sata s više od 50 primjeraka, a bila je predstavljena na lokalnoj manifestaciji - 10. žgancijadi.