Krvnikov Prijelaz bio je 1873. dovoljno stotina kilometara udaljen u smjeru vražje matere u Velikoj nizini da se njegovih šest sklepanih drvenih zgrada i desetke šatora lokalnih obrtnika još moglo nazvati gradićem. A 23-godišnji William Andrews, propali student s Harvarda, bio je dovoljno romantičan i ideološki ispoliran obećanjem o osvajanju Divljeg zapada i američkim snom da se na vrhuncu istrebljenja milijuna bizona godišnje iz Bostona zaputi u potragu za divljinom, slobodom i čistoćom prirode.
“Krvnikov Prijelaz” John Edward Williams napisao je 1960., kad se američka nacija počela obračunavati s mitovima iz doba svojeg ekspanzionističkog rađanja. Andrews se pridružio skupini lovaca na bizone, no u planinama ih je tako iznenadila zima da su se mjesecima morali boriti za život. Bez ikakva osjećaja pobjede na kraju. Jer iza sebe su ostavili tisuće leševa bizona, pokolj, a “grad” su zatekli propao jer je obećana željeznica prošla 50 kilometara sjevernije. Na jednoj razini ovo je antibildungsroman o mladiću koji pada dotle da se poput lopova iskrada iz kreveta “kurve zlatnog srca”, koja ga je voljela, i bježi iz propaloga grada, a na drugoj razini to je priča o uzaludnom pokolju bizona i uzaludnoj patnji pustolova kao alegoriji poraza imperija kad misli da živi svoje zlatno doba.
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA: