Priča o ovoj danas vrlo popularnoj robnoj marki započela je u malom urbanom području Njemačke dvadesetih godina prošlog stoljeća. Braća su u vlasništvu imala malu tvrtku 'Dassler cipele' za proizvodnju sportske obuće u gradiću Herzogenaurachu.
Stariji brat Rudolph Dassler, poznat i kao Rudi, bio je ekstrovert koji je obožavao prodajni dio posla. Mlađi Adolph, zvan Adi, bio je tihi majstor koji je dizajnirao i proizvodio obuću.
Kao i mnogi njihovi sugrađani u to doba, i braća su se pridružila nacističkoj stranci nakon što je Hitler došao na vlast 1933. godine. Skromno su radili do 1936., godine kada je Njemačka postala domaćin Olimpijskih igara.
Braća su uspjela nagovoriti legendarnog afroameričkog atletičara Jessea Owensa da tijekom igara nosi njihove tenisice, i to je bio pun pogodak za posao. Owens je osvojio četiri zlatne medalje, a njihova obuvala postala su popularna.
Ali, uspjeh je polako unosio razdor među dvojicom braće čemu je svoj doprinos dalo i to što im se supruge nisu mogle smisliti.
Tijekom savezničkog bombardiranja, Rudi i njegova supruga su već bili u skloništu kada se tamo pojavio i njegov brat sa ženom. Tamo su se posvađali jer je, navodno, Adi shvatio bratovo komentiranje bombardiranja kao napad na njega.
Kasnije je Rudi bio pozvan da se bori u njemačkoj vojsci i bio je uvjeren kako su mu Adi i njegova supruga to 'podmetnuli', odnosno kako su pomno planirali kako ga poslati na front gdje su veće šanse da će izgubiti život.
Tijekom tog perioda Rudija su dva puta uhitili, prvi put nacisti jer je napustio svoju funkciju, a drugi put to su bili saveznici. Rudi je za sve krivio brata. I dok je ovaj sjedio iza rešetaka, Adi je krenuo u osvajanje američkog tržišta tako što je počeo prodavati cipele američkim vojnim službenicima.
Loša energija među braćom nije nestajala pa su tvrtku podijelili na pola 1948. godine. Dijelili su sve, od imovine do zaposlenika. Adi je svoju tvrtku nazvao Adidas, što je kombinacija njegovog imena i prezimena, dok je Rudi svojoj nadjenuo ime Ruda što je kasnije promijenio u Puma.
I tako su na dvije strane istog gradića postojale dvije konkurentske tvrtke, a većina stanovništva tog mjesta bila je zaposlena ili u Adidasu ili u Pumi. Suparništvo i mržnja među braćom išla je toliko daleko da se jako pazilo na odanost tvrtki, jednoj ili drugoj pa je sklapanje brakova ili izlazak s nekime iz konkurentske tvrtke bilo nepoželjno.
Pričalo se da će stanovnici tog gradića najprije pogledati kakve cipele nosite, odnosno čije, i tek tada odlučiti žele li započeti razgovor s vama ili ne.
Svaka tvrtka je dobro napredovala i imala svojih prednosti. Rudi i njegova Puma mogli su se pohvaliti boljim prodajnim osobljem, dok je Adi i njegov Adidas bio poznat po boljim tehničkim komponentama i boljim odnosima sa sportašima. Financijski, Adidas je bolje poslovao od Pume.
I dok su se braća prepucavala i natjecala, na tržištu se pojavio Nike i preuzeo tržišno liderstvo.
Oba brata su preminula, Rudi 1974. u dobi od 76 godina, a Adi 1978. u dobi od 77 godina. Pokopani su na suprotnim stranama istog groblja. U simboličnoj gesti za okončanje dugogodišnje netrpeljivosti, 2009. godine zaposlenici obje tvrtke dogovorili su odigrati prijateljsku nogometnu utakmicu, prenosi The Vintage News.