Salonske društvene igre nekad su bile jedini način zabave na druženjima, a neke od njih danas se čine nevjerojatnima i prilično opasnima. Ne treba posebno napominjati da ih ne pokušavate izvesti kod kuće, piše TheVintageNews.
POGLEDAJTE VIDEO: Pokemoni su prošlost, sad je u trendu Harry Potter Wizards
1. Gađanje prolaznika graškom
Zabavne božićne igre u viktorijansko doba započinjale bi povratkom dječaka na praznike. Putujući kočijom iz internata gađali su praćkom prolaznike, a kao municiju su koristili sušeni grašak. Što može ljepše najaviti dolazak blagdana nego ozljeda prouzročena sušenim povrćem?
2. Snapdragon
Ova vrlo popularna igra na božićnim zabavama uključivala je velike količine alkohola i, naravno, vatru. Sastojala se u tome da bi domaćin u veliku zdjelu stavio bademe, orahe, suhe šljive i grožđice. Preko toga bi nalio brandy u dovoljnoj količini da sušeno voće pliva u alkoholu. Potom bi zapalio alkohol, a uzvanici su morali što je brže moguće izvući komadiće sušenog voća i strpati ih u usta, pazeći pritom da ne opeku prste ni jezik.
Poseban draž ove ogre je, kako pišu izvori iz tog vremena, u promatranju sudionika koji su djelovali poput demona zbog grča na licu izazvanog opeklinama.
3. Povez preko očiju, Blind Man’s Buff
Opasna igra rezultirala je brojnim ozljedama do te mjere da su neki pričali kako su je osmislili liječnici specijalizirani za lomove kostiju da bi više zaradili.
Nesretnom uzvaniku stavljali su povez preko očiju i potom ga zavrtjeli, a on je potom morao dotaknuti druge goste koji su od njega bježali i izmicali se. Kako bi što bolje izbjegli dodir, pojedinci su pred gosta s povezom stavljali komade namještaja i veće predmete ne bi li se preko njih spotaknuo.
William L. Alden je 1900.-te godine opisao svoje bolno iskustvo sudjelovanja u ovoj igri.
- Mnogo sam propatio zbog božićnih igara. Igrao sam Blind Man’s Buff i pao te čelom udario u piano, opisao je Alden.
4. Zvonar
Varijacija igre Blind Man’s Buff podrazumijeva da poveze na očima nose svi u prostoriji osim jednog uzvanika. On drži zvono i šulja se oko gostiju te zvoni zvonom kako bi ih naveo na krivi put. Ljudi s povezom tumaraju po sobi u smjeru zvuka zvona kako bi uhvatili zvonara.
5. Vrtuljak
Hrana koju su to doba posluživali za blagdanski objed mogla je teško pasti na želudac. Jela se purica, ali nisu je pekli nego kuhali uz dodatak celera. Ostatak puretine koristili su za pripremu galantina koji bi se zatim mogao umotati u aspik (bistri žele) s drugim ostacima i povrćem. U to doba na meniju je bio i frumenty, vrsta žitne kaše.
Suvremenici pišu da je objed često počinjao juhom od artičoke, a uslijedila je riba i slatki kruh. Usto, uvijek je bilo puno pića. Zamislite sad da se s takvom hranom u želucu morate u minuti okrenuti oko sebe 50 puta, a upravo je to bio izazov u igri vrtuljka. Svi znamo kako je igra završavala.
6. Kukavica
Misleći valjda da igre s povezom preko očiju nisu bile dovoljno nasilne i ponižavajuće, netko je osmislio igru kukavice. Sastoji se u tome da uzvanik sjedi na stolcu, a drugi gost sjedi na podu s glavom položenom u krilu prvog gosta i ne vidi ostale sudionike. Oni mu pak prilaze s leđa i udaraju ga, a on mora pogoditi tko ga je udario. Kad pogodi, mijenjaju položaj, odnosno onaj koji je udario zauzima njegovo mjesto. Zvuči kao sjajna zabava.
7. Jesi li tu, Moriarty?
Čini se da se ova igra razvila iz talijanske igre saccomazzone koju su igrala dva seljaka sa povezom na očima, no dodali su i detektivske momente kako bi bila zanimljivija engleskom mentalitetu. Sastojala se u tome da dva igrača zavezanih očiju leže na trbuhu i drže se za ruke koje su ispružene. U jednoj ruci drže jastuk, a ako su osobito osvetoljubivi, onda drže novine.
U nekim verzijama, kako bi im bilo teže, leže bez držanja ruku. Tada jedan igrač zapita: Jesi li tu, Moriarty? A drugi odgovara: Jesam. Potom igrači pokušavaju jedan drugoga udariti po glavi jastukom ili novinama. Strategija izbjegavanja udaraca sastojala se u tome da se jednostavno u ležećem položaju odmičete. Ta ih je igra zabavljala satima.
8. Pucanje na jabuke
Salonske igre nekad su premještali i na otvoreno, a smatrali su da u tom slučaju moraju biti zanimljivije. U Engleskoj je u to doba bio popularan običaj tzv. wassailing u kojem su se okupljali u voćnjacima sa stablima jabuka i lijevali cider preko korijenja nadajući se dobrom urodu sljedeće godine. No u želji da otjeraju zle duhove, neki su koristili oružje pucajući u grane stabala.
Budući da su sudionici popili gotovo istu količinu cidera koju su prelijevali preko korijenja, mogućnost ozbiljnih ozljeda bila je vrlo visoka.