Najčešće se uspoređujemo s ljudima koje poznajemo ili pak s onima za koje mislimo da su nam slični, no uspoređivanje može izazvati čitav niz psiholoških reakcija. Kreću se od zadovoljstva, divljenja, zavisti, želje za oponašanjem, tjeskobe, depresije pa do suparništva. Najčešće se uspoređujemo s kolegama, prijateljima, ali i članovima obitelji, a korijeni uspoređivanja sežu sve do djetinjstva. Tada je uspoređivanje služilo procesu učenja "sagledavanja svijeta iz tuđe perspektive".
Iako je povremeno uspoređivanje normalno i svima dobro poznato, problem se javlja ako je učestalo jer djeluje negativno i narušava samopouzdanje, objašnjavaju psiholozi. Oni navode pet razloga zbog kojih usporedbe s drugima nemaju smisla.
1. Uspoređujemo svoje najgore izdanje s nečijim najboljim
Kod idealiziranja nekoga, promatramo samo njegove najbolje strane ili trenutni uspjeh. Tada ćemo se osjećati loše ako se nalazimo u nezadovoljavajućoj životnoj situaciji. To je posve nerealan prikaz, jer najčešće ne znamo pozadinu priče i sve nesretne okolnosti i razdoblja koje je netko morao proći prije nego je doživio uspjeh. Također, uspjeh i sreća su relativan pojam, pa možemo zavidjeti nekome na odličnom poslu, napredovanju ili novom autu, no to ne znači da je on sretniji nego mi po drugim životnim pitanjima.
2. Svi su ljubomorni
Svatko je u nekom razdoblju svog života bio ljubomoran, pa čak i najpoznatije holivudske zvijezde, milijunaši ili ljepotice s naslovnica. Netko će u nečemu uvijek biti bolji od nas, kao što ćemo i sami u nečemu biti bolji od drugih. Kako ličnost ne čini samo jedna osobina, uvijek se trebamo voditi time da koliko god se sami sebi činili lošima, uvijek će se netko naći tko će biti ljubomoran na nas.
3. Svi glume
Većini ljudi je svojstvena želja ostavljanja dobrog dojma na okolinu, osobito na ljude koji nam nisu tako bliski. Tako se i oni, čiji se život čini posve "sređen" i savršen, vjerojatno jako trude ostaviti dobar dojam. To je tip ljudi koji će se hvaliti uspjesima svoje obitelji, ljubavnim partnerom i srećom, no nikad neće pričati o svojim problemima ili strahovima. Uspoređivanje s njima je poput uspoređivanja s filmskim likom - posve nerealno.
4. Jabuke i kruške
Ljudi jednostavno nisu isti i primarno se razlikuju po odgoju, kulturi i iskustvu. Ono što je zajedničko su osjećaji ljubavi i gubitka, ali ne i način na koji reagiramo na njih. Ako se s nekim već uspoređujemo, tada to treba biti motiv da i sami ostvarimo to na čemu zavidimo, jer je to jedini konstruktivan način uspoređivanja.
5. Uspoređujte se sami sa sobom
Najrealniji princip uspoređivanja je analiza sebe kroz vrijeme. Razmislite gdje ste bili prije 10 i pet godina, gdje ste sada te što bi voljeli u budućnosti. Tako ćete dobiti objektivan uvid u vlastita očekivanja, rad na ciljevima i ostvariti više sreće, ističu psiholozi.