Spavanje je normalan i neizostavan dio naših života, no kad bolje razmislite, zapravo je vrlo neobična pojava: na kraju svakog dana gubimo svijest postajući nepomični i gotovo bespomoćni. Davni su ljudi tijekom spavanja bili još ranjiviji od današnjeg čovjeka jer su riskirali napad zvijeri.
Sve životinjske vrste koje spavaju, osim najmoćnijih grabežljivaca i divova poput slonova, izlažu se opasnosti svaki put kad zaspu. No evolucija ipak nije odbacila spavanje kao fiziološku potrebu. Očito je da spavanje daje bićima značajnu korist koja nadmašuje potencijalne rizike.
U posljednje vrijeme nanizala su se intrigantna otkrića koja znanstvenicima daju nove spoznaje u pogledu uzroka, svrhe i fiziologije spavanja. Znanstvenici su razvili velik broj teorija, koje se doimaju međusobno vrlo različitima, ali zapravo ne isključuju jedna drugu.
1. Spavamo da se okrijepimo
Znanstvenici vjeruju da spavamo kako bi tijelo, a osobito mozak, imalo priliku odmoriti se i oporaviti od prethodnog dana. Nedavno su detaljnije istraženi procesi koji se tada odvijaju u mozgu.
Za vrijeme budnosti, pod utjecajem novih iskustava živčane stanice mozga stvaraju međusobne veze. Tijekom spavanja one važne među njima se učvršćuju, dok nevažne slabe ili pucaju. Spavanje je također prilika mozgu da se očisti od otpadnih tvari.
2. Poruke iz podsvjesti
Grupa istraživača sa Sveučilišta u Rochesteru na čelu s prof. Maiken Nedergaard otkrila je kod laboratorijskih štakora mrežu mikroskopskih kanalića punjenih tekućinom koji odvode otpadne kemijske spojeve iz mozga. Ovaj se proces uglavnom odvija tijekom spavanja. Dok je prilično jasno zašto spavamo, svrha sanjanja druga je priča.
3. Nuspojava strujnih impulsa
Psihijatar John Allan Hobson razradio je teoriju po kojoj snovi ne sadrže nikakvo skriveno značenje zakopano u podsvijesti. Snovi su, tvrdi Hobson, posljedica nasumičnih električnih impulsa koji nastaju u limbičkom sustavu, skupini moždanih struktura odgovornih za sjećanja i emocije.
Slučajni električni impuls stimulira skupinu neurona u kojoj su spremljeni određeni podaci, primjerice sjećanje na starog prijatelja ili planovi za službeni put. Kad se ti neuroni aktiviraju, podaci pohranjeni u njima javljaju se spavaču u obliku slika, zvukova i drugih osjeta. Zbrkanost i apsurdnost snova rezultat je aktivacije neuronskih krugova koji skladište nespojive mentalne sadržaje.
4. Pretvaranje kratkoročne memorije u dugoročnu
Psihijatrica Zhang Jie zaključila je da su snovi doista posljedica neuralnih impulsa, ali ne slučajnih i nasumičnih. Po njoj, snovi nastaju kad mozak prebacuje sadržaj neuronskih spremnika za kratkoročno pamćenje - odnosno sjećanja na nedavna iskustva - u spremnike za dugoročno pamćenje. Stara i nova sjećanja nalaze se u različitim dijelovima mozga, a san je stanje u kojemu se preraspoređuju.
5. Sređivanje primljenih informacija
Neka su istraživanja pokazala da su snovi dio procesa organiziranja i pohranjivanja informacija. Zagovornici ove teorije tvrde da ljudi bolje pamte informacije koje su primili kratko vrijeme prije spavanja.
Ovo vrijedi za bilo koje doba dana - studenti koji su poslije učenja popodne odspavali bolje su zapamtili gradivo od onih koji su poslije učenja ostali budni. U prilog ovoj teoriji govori otkriće da ljudi bolje pamte pojedinosti stresnog iskustva ako su neposredno poslije njega zaspali.
6. Rješavanje problema
Deirdre Barrett, profesorica psihologije na Harvardskom sveučilištu, vjeruje da tijekom sanjanja eksperimentiramo i pronalazimo rješenja za (bar neke) probleme iz stvarnog života. Tijekom sna, mozak nije opterećen vanjskim stimulansima pa radi djelotvornije nego u budnom stanju.
Zahvaljujući tome, naš um pronalazi odgovore i rješenja kojih se na javi ne bismo dosjetili. Prof. Barrett savjetuje onima koji trebaju riješiti zadatak da prvo odspavaju jer će ga riješiti bolje i brže od onih koji odmah prionu na rješavanje.
7. Priprema za moguće prijetnje
Finski znanstvenik Antti Revonsuo izložio je hipotezu da je funkcija (bar dijela) snova simuliranje raznih opasnih situacija i priprema organizma za optimalnu reakciju za slučaj da se takve situacije ukažu u budnom stanju. Pojedinci koji se u snovima često susreću s opasnostima bit će pripremljeniji za njih na javi jer će im ona biti poznata. Revonsuo tvrdi da takva funkcija snova pomaže u preživljavanju pojedinca, pa i ljudskog roda.
8. Otpisivanje nepotrebnih mentalnih sadržaja
Slična teoriji o rješavanju problema kroz snove teorija je Marka Blechnera, koji vidi snove kao proces zadržavanja korisnih i otpisivanja beskorisnih sadržaja.
- Snivanje je tijek nasumičnih slika, osjećaja, misli i nekih viših mentalnih funkcija, od čega mozak odabire neke sadržaje i pohranjuje ih za buduću upotrebu - opisao je Blechner svoj pogled na snove. Mentalni sadržaji koje mozak procijeni nevažnima osuđeni su na nestanak poput slabijih jedinki u prirodi.
9. Ublažavanje negativnih osjećaja
Zagovornici teorije koju je razradio Ernest Hartmann vjeruju da sanjanje nije tijek nasumičnih prizora niti priprema za nošenje s mogućim stvarnim opasnostima, nego oblik psihoterapije.
Hartmann vjeruje da su snovi obrambeni mehanizam kojim mozak uravnotežuje bolne posljedice psihičke traume, predstavljajući ih sanjaču u obliku simbola i asocijacija. Na taj nam način mozak pomaže da si damo oduška zbog pretrpljene traume.
10. Upotpunite svoju ličnost razumijevanjem snova
Za razliku od Sigmunda Freuda i C. G. Junga, začetnik Geštalt psihoterapije Fritz Perls odbijao je pomisao da snovi govore univerzalnim jezikom simbola. Po njemu, svaki je san jedinstven i svojstven pojedincu koji ga sanja.
- Budući da svaki čovjek stvara svoje snove, geštaltistički psihoterapeuti primjenjuju individualan pristup. Psihoterapeut ne interpretira san, nego pušta klijenta da ga sagleda iz svoje perspektive, kaže Irena Jurjević, savjetnica iz Geštalt psihoterapije i voditeljica organizacije Centar uspjeha.
Svaki san sadrži odbačene, neintegrirane dijelove ličnosti. Geštalt terapija nastoji pomoći klijentu da osvijesti te dijelove i postane objedinjena cjelina (njem. Gestalt znači cjelina).
- Jedno od redovnih terapeutovih pitanja je “što vam san želi reći?”. San je uvijek vezan uz tematiku koja je problematična u klijentovom životu. Tijekom terapije, klijent prepričava san i uživljava se u ulogu svakog elementa sna, uključujući predmete.
Igranjem uloga unutar sna, klijent spoznaje osjećaje koje je možda zanemario ili zakopao u nesvjesno.
- Dok je Freud jednom nazvao snove kraljevskom cestom do nesvjesnog, Perls je rekao da su oni kraljevska cesta do integracije, ponovnog ovladavanja dijelovima ličnosti. Cilj je terapijskog rada sa snovima ostvariti svjesnost i upotpuniti ličnost. Klijent kroz rad sa snovima postaje svjesniji i cjelovitiji, čime stječe više mogućnosti za uspješno djelovanje, zaključuje gđa Jurjević.