Svi roditelji priželjkuju da djeca odreagiraju kad ih nešto zamole i ne žele biti 'zločesti'. Jedino što žele to je da dijete zaista učini ono što su ga zamolili. Srećom, postoji način da pomognete djeci koja žele surađivati (pripazite - onoj koja to žele!), bez vikanja, prijetnji i mahanja rukama kao da ste poludjeli, piše klinička psihologinja dr. Laura Merkham na svom blogu Aha! Parenting.
POGLEDAJTE VIDEO:
1. Djeca nas slušaju samo zbog toga tko smo im
Vaš utjecaj na dijete ovisi o tome koliko se oni osjećaju povezani s vama. Jasno je da se vi osjećate povezano, no pitanje je osjeća li se vaše dijete povezano s vama, čak i kad ne dobije ono što želi?
Dakle: Vjeruje li vaše dijete da ćete odgovoriti na njegov poziv onda kad vas zatreba? Osjeća li se vaše dijete dobrim i voljenim baš takvo kakvo jest, iako nije savršeno? Vjeruje li vaše dijete da vi možete upravljati svojim raspoloženjem, umjesto da se prepuštate vlastitoj frustraciji ili ih pokušavate prestrašiti svojim bijesnim reakcijama?
Ako vaše dijete neće slušati, počnite svjesno raditi na tome da se povežete, kako biste ojačali vašu vezu. Potražite svaku priliku za empatiju, posebno ako postavljate ograničenja za njega. Na primjer: 'To baš izgleda zabavno i znam da se voliš voziti na romobilu oko kuće, no ja sam jako zabrinut(a) da bi mogao završiti na cesti. Moramo pronaći neko drugo mjesto gdje ćeš voziti' - umjesto da mu to samo zabranite.
Izdvojite najmanje 15 minuta vremena na dan, za svako dijete posebno, da biste radili na povezivanju.
Radite na tome da se svaki dan smijete s djetetom, jer to stvara povjerenje i povezanost, te smanjuje hormone stresa. Prihvatite djetetove suze kad moraju plakati, čak i ako je to zbog toga što ste mu oko nečega rekli 'ne'. Nemojte mijenjati ograničenja koja ste postavili, samo pokažite suosjećanje i recite mu da vam je jako žao što ne možete popustiti i donijeti drugačiju odluku.
Već tjedan dana nakon što ste fokusirali na povezivanje, vidjet ćete da dijete počinje obraćati više pažnje kad zatražite njihovu suradnju oko nečega.
2. Djeca prihvaćaju naše vodstvo ako je ono dio rutine
'Uvijek pospremamo igračke prije večere. To je pravilo. Idemo zajedno, moglo bi nam biti i zabavno'. To je čaroban pristup koji može promijeniti brojne večeri tijekom kojih dijete urla i svađa se jer ne želi pospremiti igračke.
Ako ne bude surađivalo, jednostavno se skulirajte i počnite uzimati u ruke jedan po jedan predmet i dogovarati se s njim gdje ga treba staviti. Ako ne odgovara, 'pospremite' mu ih na glavu i smijte se tome zajedno, kako biste 'olakšali' atmosferu i dijete se sigurno neće moći oduprijeti zabavnoj igri pospremanja igračaka na pravo mjesto.
Djeca možda ne vole naše rutine, ali ako svakodnevno veselo inzistiramo na njima, te rutine postaju navika, poput pranja ruku nakon što su bili vani, ili obavljanja domaćih zadataka prije igre. Ako od toga napravite i malu rutinsku zabavu, to će mnogo radije i mnogo brže usvojiti kao naviku.
3. Djeca prihvaćaju zahtjeve kad shvate da smo ozbiljni
Ako djeca nauče da uvijek mogu 'rastegnuti' naše granice, prirodno će ih propitivati svaki put. To ne znači da ne možete poslušati njihove argumente i ponovno razmotriti neki svoj zahtjev.
Na koncu, želite da i oni ponekad izađu kao pobjednici u pronalaženju rješenja. No, ako vidite da pretjeruju oko nečeg čega se želite držati, budite ljubazni, ali čvrsti. Uđite u njihov fizički prostor na ugodan i šaljiv način, tako da jednostavno neće moći zanemariti to što ste tražili.
'Hej, vi gospodine za volanom kamiona? Vrijeme je da počistite igračke za sobom! Da čujem kako kamion brunda dok ga vozite do police za igračke?' To je vrlo često pristup koji može riješiti mnoge probleme.
4. Djeca prihvaćaju granice kad prihvaćamo njihovu ljutnju, tugu ili bijes
Ne moraju im se svidjeti granice koje postavljamo, samo ih trebaju slijediti. Jednom kad izraze želju i nezadovoljstvo našom odlukom, oni zapravo lakše prihvaćaju granicu i kreću dalje.
'Znam da bi ti sad igrao igricu još desetak minuta. Ma, igrao bi cijelu noć, teško je prestati i pospremiti stvari, ali nema druge...' - nakon toga pustite ih da viču, plaču, ljute se da bi vam pokazali kako se osjećaju. Jednostavno ustrajte u prekidu igre, makar tako da im pomognete pospremati igračke i pritom pričajte kako kamiončić mora po benzin, ili medo mora malo odspavati.
No, unesite dozu smijeha - brundajte kao kamiončić, ili se poigrajte s medom koji vas je ugrizao za ruku... Učinite nešto da se dijete smije, odnosno da se promijeni atmosfera.
5. Djeca prate naše zahtjeve kada osjećaju da im ne naređujemo
Izbjegavajte pokretanje borbe za vlast. Pronađite način da date djetetu izbor i neku autonomiju. Na primjer: 'Vrijeme je da to počistite. Imate izbor. Želite li automobile odvesti do kutije, ili će letjeti zrakom?'
6. Djeca slušaju naše zahtjeve ako ih pretvorimo u nešto zabavno
Sve što radite može biti organizirano kao igra, kojoj niti jedno dijete ne može odoljeti. Na primjer, kamioni se mogu utrkivati do kutije s igračkama. Možete se smiješno glasati, otvoriti natjecanje 'tko je brži', biti posada nekog svemirskog broda koji radi red na zemlji...
Naravno, nije se lako prilagoditi tome svaki puta, jer nismo super ljudi koji su uvijek spremni za igru. Svaki roditelj ima dane kad je jednostavno previše iscrpljen da bi još radio na tome da čini stvari zabavnima. Ali, ako to ponekad možete učiniti, stvarate pozitivnu energiju i dobru volju koju možete iskoristiti u dane kad to ne budete u stanju.
7. Djeca prate naše zahtjeve ako odgovaraju njihovoj dobi
Većina petogodišnjaka ne može sama pospremiti igračke. Čak i ako mislite da bi već 'trebao' znati, potrebna mu je vaša pažnja da ostane dosljedan u tom zadatku. Shvatite to kao da vam prepušta izvršnu funkciju i pokušajte se što češće uključivati.
Kad počistimo sobu s našom djecom, nekoliko puta iznova, i pokažemo im kako je taj prostor onda ugodan, s vremenom će naučiti uživati u uređenju svog prostora. No, imajte na umu da ne možete očekivati tako nešto kod male djece, pogotovo ne da će to učiniti sami.
Njihov jedini užitak u čišćenju upravo je veza s roditeljem, tako da iskoristite maksimum kod te veze kako biste ih potaknuli da im čišćenje postane navika.
8. Djeca prihvaćaju naše granice kad vide da nam je stalo do njihove sreće
'Znam da ne želite uništiti ovaj toranj na kojem ste toliko radili. Ovako: Inače sve očistimo, ali večeras ćemo ostaviti ovaj toranj da uživate u njemu. I ako se požurimo, imat ćemo vremena i za lijepu priču prije spavanja'. Djeca će uvijek rado odgovoriti na ovo, jer ste pokazali da razumijete i cijenite ono što im je važno.
9. Djeca prihvaćaju upute jer vjeruju da donosimo pravila koja su dobra za njih
To povjerenje se uspostavlja načinom na koji svakodnevno komuniciramo s njima.
'Počistili smo igračke kako ne bismo stali na neku od njih i slomili je. Tako ćeš i sutra imati sve one koje voliš' - rečenica je koja otvara mnoga vrata u dječjem srcu.
10. Djeca prihvaćaju naše 'NE' jer čuju naše 'DA'
Djeca će učiniti gotovo sve što zatražimo ako zahtjev uputimo s ljubavlju. Pronađite način da kažete 'DA' umjesto 'NE', čak i kad postavljate granice.
'DA, vrijeme je da očistimo. I DA, pomoći ću vam i DA, možemo ostaviti vaš toranj i DA, možete malo urlati zbog toga; i DA, ako požurimo, možemo pročitati dodatnu priču i DA možemo ovo učiniti zabavnim, i DA obožavam te i DA, kako sam imao toliko sreće da postanem baš tvoj roditelj?'
To je način da kažete ne kroz nešto što pisac Scott Noelle naziva 'Da! Energija'. Kad budete u mogućnosti reći ne, jasno, ali uz svu toplinu i ljubav koju osjećate prema svom djetetu, u tome je jedno veliko DA upućeno njemu. To će pomoći djetetu da osjeti vašu ljubav i reagira, vjerojatno velikodušnošću koja odgovara vašem pristupu, tvrde stručnjaci.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: