Poveću skupinu medicinskih stručnjaka sa sveučilišta u Oregonu, Marylandu i iz Chicaga zanimalo je koliko su doista opravdane i djelotvorne rutinske medicinske prakse u današnjem zdravstvu. U svom konačnom izvještaju za elifescience.org ne navode koliko dugo su rudarili po medicinskim člancima u vodećim američkim znanstvenim žurnalima, ali rezultat je iznenađujuć.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kopali su po Journal of the American Medical Association, po Lancetu i po New England Journal, sveukupno kroz 34 sezone da bi ušli u trag 3017 kontrolnih istraživanja objavljenih u tim izdanjima. Ono za čime su tragali dokazi su da neke medicinske prakse koje se primjenjuju u zdravstvenom sustavu u SAD-u nisu najbolje, pa čak da neke uopće nisu djelotvorne.
To bi značilo da određeni lijek, terapija, metoda postupanja ili slično uz višu cijenu donosi otprilike iste rezultate ili da je riječ o potpunoj zabludi, da je riječ o neučinkovitoj praksi.
Od 3017 kontrolnih istraživanja ispalo je da je nakon njih 415 došlo do privremenog mijenjanja statusa istraživanih medicinskih praksi. A nakon što su dodatno proanalizirali sve njih, otkrili su da su kontrolna istraživanja provalila 396 neučinkovitih praksa. To znači da su nasumična kontrolna istraživanja u 14 posto slučajeva otkrila prakse u kojima medicinari, koji su ih utvrdili prije tko zna koliko godina, nisu bili u pravu.
Stvar se, istina, može prikazati i tako da je čaša 86 posto puna, odnosno da je od 2003. do 2017. utvrđeno da je 86 posto metoda opravdano. Problem je u tome što neučinkovitost metoda, bez obzira koliko se često zamjenjuju novima, preispituju, kontroliraju, u onim slučajevima kad pacijent shvati da mu ne pomaže, podrivaju povjerenje u medicinu.
A to je jako opasno u dobu u kojem internet vrvi profesionalnim teoretičarima zavjera i dezinformacijama na svim razinama. Primjerice kad je riječ o cijepljenju, o transfuziji krvi, o kemoterapijama...
Ovo istraživanje popratila je Gina Kolata, New York Timesova novinarka za znanost koju je povijest žurnalizma u SAD-u upamtila po tome što je dvaput bila finalistica izbora za Pulitzerovu nagradu. Kolata je prošla gomilu podataka iz istraživanja i izvukla 10 primjera najbližih svakodnevnom iskustvu ljudi. Neki od tih primjera posljednjih godina polako ulaze u medicinsku praksu, ali neki od njih uporno se održavaju, iako je dokazano da je najvjerojatnije riječ o mitovima.
Srećom pa je u pravilu riječ o stvarima zbog kojih nitko ne bi trebao trpjeti neke posebne zdravstvene posljedice. Njena ljestvica ide ovako:
1. Kikiriki
Pedijatri su jako dugo upozoravali roditelje da svoje mališane drže podalje od kikirikija u prve tri godine života, jer se smatralo da time umanjuju mogućnost da djeca izgrade alergičnost na tu mahunarku. Logika je bila da mala djeca još nisu do kraja izgradila imunološki sustav, što je činjenica, te ga nije dobro prerano izazivati. Sada su se pojavila istraživanja koja upućuju na to da izlaganje djece mlađe čak i od jedne godine života kikirikiju, ne povećava učestalost alergičnosti na kikiriki.
2. Riblje ulje
Logično je bilo pretpostaviti i to da masnoće iz ribe u prehrani nauštrb drugih masnoća, preveniraju srčane bolesti. Istraživanja su govorila da ljudi čija prehrana sadrži puno ribljih masnoća, manje obolijevaju od srca. Odatle se razvio običaj dodavanja omega-3 masnih kiselina u prehranu, sve kako bi se time snižavale razine triglicerida koji, to je činjenica, povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti. Usto, omega-3 smanjuje rizik od upalnih procesa.
No, tada je na scenu stupilo istraživanje nad 12.500 ljudi sa srčanim bolestima koje su tretirali s omega-3 i – rezultata nije bilo. To je upućivalo na to da vas omega-3 neće zaštititi od bolesti srca. S druge strane, to je značilo da je kvaka najvjerojatnije u tome da će masnoće iz ribe koristiti u onim slučajevima ako osoba istodobno iz prehrane izbacuje masnoće životinjskog porijekla.
3. Povezanost igranja tinejdžerica s lutkama i prijevremenih trudnoća!?
Da, postojala je teorija po kojoj će djevojčice koje se igraju s lutkama-bebama biti svjesnije koliko je brige potrebno oko prave ljudske bebe, pa će biti pažljivije. Kako da ne. Ispalo je da su takve djevojčice čak za nijansu i izloženije riziku od prijevremene trudnoće od onih drugih. Zašto je tome tako, uzrok očito leži u nekim okolnostima koje nisu bile obuhvaćene istraživanjem.
4. Oralni opioidi protiv aspirina i ibuprofena protiv bolova
Opioidi jesu moćna sredstva protiv bolova. Ali, klinička istraživanja su pokazala da su, barem u hitnim slučajevima, sredstva protiv bolova koja sa sobom ne nose takvu opasnost od predoziranja, često jednako učinkovita. To se posljednjih godina također već primjenjuje u praksi, a i u skladu je s načelom da se primjenjuje terapija čim niže razine intenzivnosti, ali da je ipak djelotvorna. Onda kad ne djeluje slabije sredstvo protiv bolova, izbor je jasan, ide se na snažnije.
5. Testosteron i očuvanje pamćenja
Sve je počelo kad je netko davno iz svijeta medicine uspostavio vezu između sredovječnih muškaraca koji imaju niske razine testosterona i naglog gubitka pamćenja. Teza je bila da testosteron pridonosi očuvanju neuronskih veza u nekim dijelovima mozga. Zbog toga su neki stali prepisivati testosteronske tretmane. Međutim, klinička istraživanja su pokazala da nadomjesni testosteron ne pomaže ništa više od placebo pilule od šećera. A podudarnost niskih razina testosterona i gubitka pamćenja moguće je da je posljedica procesa starenja koji uzrokuje obje pojave, ali one međusobno nisu povezane.
6. Laboratorijski počistiti zbog astme
Miševi, žohari, grinje... Nikad ih nije zgodno imati oko sebe. Tako pojavila teorija da izloženost prašini takvog porijekla može biti okidač za alergijsku reakciju, a onda i napadaj astme. I dok doista jest ljepše i zdravije živjeti u temeljito počišćenom domu, intenzivno čišćenje doma do razine laboratorijske čistoće u odnosu na prosječno obiteljsko gnijezdo radnih ljudi, uopće nije dovelo do promjene u učestalosti astme kod djece koja su tu živjela.
7. Brojači koraka i brži gubitak težine
Smatralo se da će ljudi koji vježbaju hodanjem ili trčanjem, a pritom mjere broj koraka što su ih napravili, biti svjesniji aktivnosti i brže se oslobađati pretjeranih kilograma. Odlično, osim što se pokazalo da oni koji koriste mjerače prijeđenih koraka, kilograme gube čak i nešto sporije u odnosu na one koji se u sportske aktivnosti upuštaju manje opsesivno.
8. Ozljeda meniskusa i operacija
Oseoartritis u SAD-u svake godine na operacijski stol otjera 460.000 ljudi kako bi im se koljeno ili koljena kirurški popravili. Razlog za to je bojazan da će odlaganje operacije dovesti do još gore ozljede i još gorih i dugotrajnijih bolova. Istraživanje odnosa fizikalnih terapija i operacija, pokazalo je, međutim, da ako vam je stradao meniskus uslijed artritisa, nakon šest mjeseci oporavak je približno isto uspješan. Operacijom se oporavak možda ubrza, ali je invazivnija, dok je fizikalna terapija manje invazivna, ali traje dulje.
9. Puknuće vodenjaka kod trudnice i hitan porod
Imalo je logike i ovo, da u slučaju rupture vodenjaka i iscurenja amniotičke tekućine trudnicu treba odmah voditi na porod kako bi se izbjeglo prodiranje bakterija u inače sterilno okruženje fetusa. Ovo istraživanje, zbog prirode teme, vrlo je osjetljivo, ali je pokazalo da je bolje da liječnici u takvim slučajevima nastavljaju pratiti trudnicu do krajnosti strogo, te čekaju na početak prirodnih trudova, a tek onda idu s porodom. Nalaz istraživanja je da su takva djeca kasnije boljeg zdravlja.
10. Ginko i zaštita od gubitka pamćenja i demencije
Još od antičkih vremena u Kini ljudi su primjećivali da mentalno bolje funkcioniraju ako uživaju lišće ginka. Iz toga se razvila industrija dodataka prehrani na bazi ginka kako bi se spriječilo mentalno propadanje starijih. Na ginku se u SAD-u godišnje zaradi 249 milijuna dolara. I onda iznenađenje. Veliko istraživanje u SAD-u iz 2008. pokazalo je da ginko ne sprečava gubitak pamćenja, da ne zaustavlja niti usporava demenciju. Ono u čemu jest djelotvoran to je da pomaže u ostvarenju postojećih potencijala. Ali, vrijeme ne može zaustaviti.