Kad mi je uslijed kemoterapije počela ispadati kosa, to mi je bio najmanji problem. Znam da je mnogim ženama teška pomisao na to i uglavnom se o tome priča, no kad se prisjetim bezbroj drugih nuspojava kemoterapije koje je bilo puno teže izdržati, ni ne sjetim se kose. Imala sam valjda sve druge nuspojave kemoterapije koje su moguće – priča Daliborka Rogina, jedna od deset žena iz Udruge 'Nismo same' koje su na veličanstven način usred borbe s rakom dojke odlučile pokazati svoju snagu. Usred ciklusa kemoterapija, ćelavih glava stale su pred fotoobjektiv mladog fotografa Vjekoslava Skledara, koji je napravio deset predivnih umjetničkih portreta.
POGLEDAJTE VIDEO: S otvaranje izložbe 'Ja sam snaga'
Ispalo je to puno više od umjetničkog projekta i izložbe pod nazivom 'Ja sam snaga', koja je prošli tjedan otvorena u Galeriji Kranjčar, na zagrebačkom Kaptolu. Baš su pravi primjer toga kako pogled teškoj bolesti u oči ne mora biti tužan i obojen depresijom, jer osmijesi i životni žar koji je fotograf uspio uhvatiti u očima tih žena svjedoče o nevjerojatnoj ženskoj snazi snazi pred kojom bolest mora posustati. Daliborka kaže kako je u svim nevoljama u životu navikla gledati ono pozitivno, pa je tako bilo i s rakom dojke.
- S dijagnozom sam se suočila polovicom siječnja 2022. godine. Otad sam prošla operaciju, 16 kemoterapija i 19 zračenja, a sada završavam 5. ciklus kemoterapije tzv. 'pametnim lijekovima'. Čini mi se jako važnim naglasiti da sam i prije dijagnoze, dok sam još obavljala pretrage, imala jaku intuiciju da će 'to biti to'. Jako je važno da žene slušaju sebe i budu svjesne da ne smiju odmahnuti rukom ako imaju osjećaj da imaju problem sa zdravljem - ističe. Kad je dobila dijagnozu, već bila napola spremna na borbu i umjesto negativnih misli, pomislila je: 'Dobro je, moglo je biti nešto fatalno pa da me više nema. Tu sam, idemo u borbu', priča. Glavni motiv za to da ne posustane bio je sin, koji je tad tek napunio osam godina. S njim je od prvog dana razgovarala otvoreno, na njemu primjeren način, priča. On je i jedini koji ju je baš viđao ćelavu nakon kemoterapija.
- Moje predivne prijateljice odmah su mi nabavile periku i poticale me da zadržim dozu ženstvenosti kroz cijelo liječenje, tako da sam se za izlazak iz kuće znala baš urediti. No, zapravo bih jedva čekala doći kući da mogu skinuti periku. Bilo je ljeto, glava se pod njom znoji i neudobno ju je nositi, tako da sam radije nosila maramu i kod kuće bila bez ičega – priča Daliborka. Kao i drugim ženama s fotografija, danas joj raste nova kosa i pred svoj je umjetnički portret stala s novom kratkom frizurom.
- Istina, sad mi je lakše gledati tu fotografiju, no vjerujem da pogled na njih mnogim ženama može olakšati nošenje s posljedicama liječenja – kaže Daliborka. Bitno joj je da podsjetimo žene na važnost samopregleda i redovitih preventivnih pregleda, jer od šest prijateljica iz njenog užeg društva, njih četiri su otišle na pregled odmah nakon što je ona dobila dijagnozu i potaknula ih. Jedna je to učinila kasnije, a jedna još nije - odgađaju pregled zbog straha.
- To je najgori mogući razlog, jer ako se problemi otkriju rano, lakše ih je pobijediti – poručuje Daliborka.
- Sretna sam jer sam iz svoje bolesti i sudjelovanja u ovom projektu mnogo toga naučila – kaže Ljiljana Čačko, još jedna od žena koje su ranjive stale pred fotoobjektiv.
- Ljudi često previše tragično doživljavaju gubitke. Izgubite posao, pa vam se sruši cijeli svijet, jer se poistovjećujete s tim poslom. Žene izgube kosu zbog bolesti, pa to teško doživljavaju, jer se poistovjećuje sa svojim izgledom, zanemarujući druge aspekte. Dijagnozu sam dobila lani u svibnju, prošla sam 2 operacije i 5 mjeseci kemoterapija i zračenja i kad je sve završilo shvatila sam: Ja nisam ni moj posao, ni moj izgled. Morala sam ponovo pronaći sebe. Još radim na tome, no čini mi se da sam na dobrom putu i zato sam presretna – kaže. Umjesto tuge zbog gubitka kose i straha kako će drugi gledati na to puno važnije osvijestiti ono na što se svako jutro podsjeća: Imam sreću da sam danas živa, kosa će izrasti!, dodaje Ljiljana.
Koliko je važno govoriti o tome, i pokazivati bolešću ogoljene glave, najbolje, možda, svjedoči priča koju priča Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge Nismo same: Jedna od žena koje su se javile u udrugu rekla joj je da joj kosa nije bila važna sve dok joj sin na povratku iz škole nije rekao: 'Mama, molim te, nemoj skidati periku, djeca u školi mi se smiju'. Stoga je projekt 'Ja sam snaga' svojevrsni pokušaj da se potakne destigmatizacija žena koje se nađu u toj situaciji.
- Iskreno, ja se nisam htjela fotografirati bez kose, ali me prvo bilo sram reći Ivani da neću. A onda mi je kći rekla da moram i nije bilo druge – kaže Suzana Krstić, jedina koja na Skledarovim portretima ima ukras na glavi. Kaže kako se nije osjećala ugodno posve gole glave, činilo joj se da je tako ugroženo njeno žensko dostojanstvo.
- Tako smo se Vjeko i ja dogovorili da stavim barem ukrasnu traku, kaže Suzana, danas neizmjerno ponosna na tu fotografiju.
- Ni sa jednom od ovih predivnih žena nisam imao dojam da imaju problem s tim što će se posve ogoliti pred fotoaparatom, naprotiv, bile su iznimno hrabre. Važno je reći da ni jednu od njih nisam nasmijavao prije fotografiranja, niti sam ih puno namještao. Tražili smo sami čisti bijeli zid u stanu i nakon kratkog razgovora one bi same birale pozu, tako da su osmijesi i sjaj u očima doista odraz njihove duše u tom trenutku – ističe Vjekoslav Skledar, autor fotografija.
Poruke 10 žena iz projekta 'Ja sam snaga'
Željka Mikuličić: Gubitak kose je 'kamilica' prema onome što slijedi
Suzana Krstić: Trebala mi je ukrasna traka, nisam se osjećala dobro gole glave
Daliborka Rogina: Kosa je opet narasla, ispalo je da je to najmanji problem
Ponekad se nisam mogla suočiti s licem bez kose koje me gledalo u ogledalu, s boli i patnjom kroz koju su prolazili moj um i tijelo. Ponekad nisam vidjela svjetlo, izgledala sam si užasno i nisam vidjela smisao u borbi. Danas sam zahvalna na lekcijama koje sam dosad naučila i na snazi za koju nisam ni znala da je imam. Kosa je opet narasla, ispalo je da je ona bila najmanji problem.
Mihaela Jozić: Rodila sam zdravog dječaka i nastavila kemoterapije
Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće kada sam saznala da imam rak dojke. Bilo je to dan prije vjenčanja. Dijagnoza je meni i mojoj obitelji pala jako teško. Bila sam trudnica s rakom dojke i prvih nekoliko dana u meni su se miješale emocije, a prevladavali su plač i tuga. Primila sam dvije kemoterapije prije porođaja. Rodila sam zdravog dječaka i nastavila kemoterapije.
Ljiljana Čaćko: Ja nisam bolest koja mi je dijagnosticirana, nisam tek ona koja je ostala bez kose
Sve što si nekad mogao, više ne možeš. Promjene su bile toliko rapidne i brze da nisam stigla ni zastati ni prožvakati jednu po jednu. Sada, šest mjeseci nakon završetka liječenja, vidim da je to zapravo bilo dobro. Jer ja nisam ta bolest koja mi je dijagnosticirana, nisam tek ona koja je ostala bez kose, nisam zbir simptoma poput crvenila lica, valunga, mučnina, suhoće…
Ivana Čuić: Promjene u mlijeku ukazale na dijagnozu
Kada je moja djevojčica napunila šest mjeseci, odlučila sam prestati dojiti jer zaista više nisam mogla. Nakon toga morala sam se puno izdajati. Tada sam primijetila da mlijeko nije bijele već tamnije boje, na kraju i smećkasto. Dijagnoza je glasila: rak dojke. Morala sam hitno na operaciju jer je tumor bio velik 13 centimetara!
Anita Buškulić: Zaboravila bi da sam ćelava, dok me ne bi počeli promatrati
Moj dalmatinski dišpet, tvrdoglavost i upornost nisu dopustili da izgubim ženu u sebi. S ponosom, osmijehom i dostojanstvom nosila sam se s gubitkom kose. Čak bih i zaboravila da sam ćelava sve dok me ljudi ne bi promatrali - neki znatiželjno, neki tužno, a bilo je i onih koji su me ohrabrivali pogledom. Svim ženama stoga poručujem: naša se snaga ne ogleda u kosi nego u stavu i ovakve nam situacije daju snagu da pobijedimo.
Ana-Marija Brebrić: Karcinom je samo dijagnoza, hrabro - jedan je život!
Gubitak kose me ogolio pred cijelim svijetom, ali ubrzo sam shvatila da moja snaga nije u kosi. Moja prava snaga je u predivnoj obitelji bez koje mi život ne bi imao smisla. U mom životu karcinom je samo dijagnoza. Stavila sam osmijeh na lice i bila sam jaka jer
život je predivan i samo je jedan..
Jelena Zver: Znala sam da itekako imam razloga za život!
Kada sam dobila dijagnozu, znala sam jedno: itekako imam razloga živjeti! Pa ja se još trebam smijati i radovati, biti nekome oslonac u životu, biti supruga i majka, dočekati da budem i baka. Biti prijatelj, inspiracija i nečije rame. Da budem nečije sve! Da sebi budem sve! Danas, nakon godinu dana, pozdravljam sve svoje misli vodilje, zahvaljujem snazi što me nije izdala u borbi, radujem se svakom novom danu.
Andreja Fabijanić: Sviđa mi se moja nova frizura i sretna sam jer sam živa!
Još dva dana za razgled fotografija
Izložba fotografija 'Ja sam snaga', autora Vjekoslava Skledara, postavljena je u Galeriji Kranjčar, na zagrebačkom Kaptolu i može se besplatno pogledati do 20. travnja.