U današnje vrijeme zaštita brenda trebala bi biti prva i osnova misao vodilja, a većina poduzetnika u praksi se primarno fokusira na kapital, a onda na promociju brenda. No internet, a pogotovo razvijanje AI alata, mogu dovesti do problema na koje nitko nije računao da su mogući do prije samo nekoliko godina. Potrebno je proširiti vlastite horizonte kako bismo mogli poslovati u moderno doba kapitalizma.
Ovdje smo pisali o tome koliko je važno poboljšati komunikaciju EU s potrošačima, jačati nacionalne mjere i zakonodavstvo protiv krivotvorenja, izraditi politiku za učinkovitije praćenje i kontrolu te uvesti nove metode za lako prepoznavanje lažne robe. No postoje tri pojma koja bi baš svaki moderni poduzetnik trebao znati, pa čak i oni, bilo početnici bilo profesionalci, koji samo možda koketiraju s idejom plasiranja novog proizvoda ili ideje na ovoliko zasićeno tržište.
'Know-how' = znanje i iskustvo
Ovaj vrijedni neformalni oblik intelektualnog vlasništva poduzeća dokumentiran je u opisu poslovnih procesa, u planovima, propisima i recepturama te kao takav najčešće opisan u dokumentaciji sustava upravljanja kvalitetom poduzeća. "Know-how" predstavlja sustav različitih znanja i iskustava o poslovanju, koja mogu biti komercijalne ili tehničke naravi.
Kako biste zaštitili svoj "know how", potrebno je formalno propisati obvezu nerazotkrivanja ovih vrijednih podataka, a unutar tvrtke putem ugovora o radu sa zaposlenicima (i vanjskim suradnicima i partnerima) i putem ugovora o nerazotkrivanju tajnih poslovnih informacija.
'Licencija/licenciranje' = komercijalizacija intelektualnog vlasništva
Kad zaštitite svoj izum, kao što je, primjerice, novi proizvod, postajete jedina osoba koja ima pravo na njegovo korištenje ili reproduciranje. Nitko to više ne smije činiti bez vašeg dopuštenja. Drugim riječima, to znači da vi posjedujete prava intelektualnog vlasništva, što znači da možete dodijeliti prava korištenja drugoj pravnoj osobi, tzv. licenciranje intelektualnog vlasništva, a ako želite, možete ostvariti i prihod prodajom prava, što je poznato kao prijenos intelektualnog vlasništva.
Stručnjaci savjetuju kako je u određenim slučajevima korisno da ipak neke informacije ostanu povjerljive, recimo tehnologija koja još nije patentirana, ili neka druga poslovna tajna, ili tzv. predmetno intelektualno vlasništvo. Također je potrebno u tu svrhu sklopiti ugovor o povjerljivosti s potencijalnim stjecateljem licencije ili primateljem.
Kad govorimo o broju stjecatelja licencije (drugi subjekti kojima dajete dopuštenje za korištenje svojeg intelektualnog vlasništva), možete imati jednog (isključiva ili ekskluzivna licencija) ili više njih. Franšize, primjerice, pripadaju u kategoriju "više licencija" i one mogu biti neograničene ili ograničene na određene industrije ili geografska područja.
Vi kao davatelj licencije plaćeni ste za korištenje, i to u obliku "tantijema", koje podrazumijevaju određeni postotak prodaje. Također, zadržavate pravo nad intelektualnim vlasništvom, što znači da nema prijenosa vlasništva, i dalje ste odgovorni za održavanje (i moguće postupke) u vezi s predmetnim pravima intelektualnog vlasništva.
'Poslovna tajna = značajna informacija'
Ovaj izraz označava ustvari bilo kakvu značajnu informaciju koja može imati znatnu gospodarsku vrijednost, a koje često ne ispunjavaju uvjete za zaštitu formalnim pravima intelektualnog vlasništva. Poslovna tajna može predstavljati i način postupanja, poslovnu praksu, neki "know-how" ili bilo koju drugu značajnu informaciju koja ustvari pomaže da se poslovni subjekt natječe s konkurencijom na tržištu, drugim riječima – poslovne informacije koje imaju potencijalnu ili stvarnu gospodarsku vrijednost zbog toga što nisu poznate ili lako dostupne konkurentima.
U poslovne tajne spadaju i dokumenti vezani za poslovne i proizvodne procese, što osim tehnološkog "know-howa" može uključivati liste dobavljača, vanjskih suradnika, kontakte kupaca i poslovnih suradnika, a za koje uprava poduzeća procjenjuje da predstavljaju važnu prednost u odnosu na konkurente na tržištu. Što sve predstavlja poslovnu tajnu, određuje se unutar poduzeća, a obaveza čuvanja tajnosti regulira se unutar poduzeća ili s vanjskim suradnicima ugovorom o čuvanju tajnosti podataka.
Do nedavno su samo veliki poslovni igrači i kompanije formalno i neformalno štitili svoje intelektualno vlasništvo. No danas je takva praksa obavezan korak za sve koji razmišljaju o modernom poduzetništvu. Zaštita intelektualnog vlasništva znači zaštitu izuzetno vrijedne imovine, a više informacija o tome kako prepoznati i zaštititi intelektualno vlasništvo potražite ovdje.
Sve dodatne informacije o ovoj temi potražite na web stranicama Informacijskog centra za intelektualno vlasništvo – INCENTIV, javnog informacijsko-uslužnog centra Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Više ovakvog sadržaja pročitajte u rubrici EUsmart.