Potpisivanje ugovora ili drugih pravnih dokumenata često je neizbježan dio poslovnog i svakodnevnog života. No, koliko pažnje posvećujete sitnim slovima i napomenama? Takvi mali, često zanemareni detalji imaju velik utjecaj na vašu budućnost. Zato, prije nego što potpišete dokument, pažljivo pročitajte sve dijelove, uključujući i sitna slova. Ako ne razumijete neki dio, nemojte se ustručavati pitati stručnjaka za pravne savjete kako biste bili sigurni da znate što potpisujete.
Ne potpisujte ono što ne razumijete
Vrlo često se događa da ljudi potpisuju ugovore bez da ga razumiju ili čak bez da ga čitaju, a to nikad ne može dobro završiti, ističe Larisa Silvija Marić, odvjetnica i partnerica odvjetničkog društva Marić Stajčić & Perkov. Poslije kažu, dodaje, da su mislili da je to tako trebalo pisati ili da to piše tako u svakom ugovoru, da nisu ni znali da su mogli pregovarati, a i da su pregovarali, da ne bi znali na što moraju paziti.
- Jedan klijent je tako potpisao ugovor o zakupu s vrlo lošim uvjetima. Ugovoreno je da zakupnik snosi baš sve troškove održavanja prostora, a otkazni rok je bio vrlo dug. Zakupnik je međutim potpisao takav ugovor jer mu je zakupodavac rekao da je to samo „špranca“ i da ga sigurno neće tražiti nikakve dodatne troškove, a ako ne bi bio zadovoljan, „pustit“ će ga iz prostora uz puno kraći otkazni rok. Vrlo brzo se ispostavilo da je zakupljeni prostor pun nedostataka. Zakupodavac se je najednom počeo pozivati na ugovor i inzistirati da zakupnik popravi sve kvarove za koje zapravo uopće nije odgovoran. Zakupnik je vrlo brzo shvatio da ga zakupodavac koristi ne samo za ubiranje zakupnine, nego i za renovaciju čitavog prostora, pa je odlučio raskinuti ugovor te je tražio kratki otkazni rok kojeg je zakupodavac ranije spominjao. Zakupodavac se na to samo slatko nasmijao i uputio zakupnika na sklopljeni ugovor. Samo nakon dugih i teških pregovora te uz puno obostranih prijetnji sudom, ugovorne strane uspjele su dogovoriti donekle miran razlaz – priča sugovornica.
Isto tako, opisuje odvjetnica, jedan klijent potpisao je ugovor bez detaljnijeg čitanja i nije uzeo u obzir da je kao način rješavanja sporova ugovorena međunarodna arbitraža.
- Koliko god je arbitraža prilično efikasan, pravičan i brz način rješavanja sporova, ona može biti poprilično skupa. Klijent nije bio zadovoljan poslovnom suradnjom koja je nastala na temelju ugovora i htio je tužiti poslovnog partnera. Međutim, izgledni troškovi arbitraže su ga odvratili od te ideje te je bio primoran iz te suradnje izaći sa određenim gubicima – dodaje odvjetnica.
Na ovo posebno obratite pozornost
Sugovornica Marić savjetuje da bi prilikom svakog potpisivanja ugovora što jasniji sadržaj trebao biti bitniji od forme. Naime, ljudi često misle da pravni posao mora zvučati na određen, „pravnički“, način. Međutim, ono što je doista bitno je da već iz prvog čitanja dokumenta bude jasna stvarna volja ugovornih strana. Ali, za određene pravne poslove doista je bitna forma i određen obvezni sadržaj, zato u slučaju sumnje, obratite se pravniku.
- Imajte u vidu da vas ono što potpišete ujedno i obvezuje. Rokovi, uvjeti, plaćanja, sredstva osiguranja – sve su to stvari koje su bitne. Ako sami pišete ugovor, znajte da su u pravilu temelj svakog ugovora činidba i protučinidba (npr. kod kupoprodaje su to predaja stvari koja se kupuje te plaćanje ugovorene cijene). Bitno je da činidba i protučinidba budu detaljno opisane – ističe Marić i dodaje:
- Primjerice ako je činidba pružanje neke usluge, tada treba predvidjeti u kojim rokovima se ta usluga pruža, tko daje upute za način izvršenja usluge, kako se vrši nadzor kvalitete i sl. I uvjeti protučinidbe (u pravilu plaćanja) su bitni: kada se mora platiti? Što ako usluga nije u potpunosti izvršena? Što ako naknadno dođe do neke štete? Prema tome, morate vizualizirati čitavu transakciju, od početka pa sve do željenog kraja, ali uz to morate predvidjeti i eventualno neželjene situacije (npr. prijevremeni raskid, padanje u stečaj koje od ugovornih strana, nastup više sile i sl.) – savjetuje Marić.
Čitanje ugovora svakako nije lako i zahtijeva određenu dozu iskustva. No naravno, nismo svi pravnici, i ponekad se bacamo u nepoznate pravničke vode. U takvim slučajevima, kaže Marić, ako vam pravnik iz kojeg već razloga nije pri ruci, prva pomoć mora vam biti zdravorazumsko razmišljanje. Dakle, ono što je sumnjivo, valja propitati, ono što je nejasno, valja razjasniti, ono što nije napisano (a dogovoreno je), valja upisati.
- Pravnik sa dovoljno utakmica u nogama znat će provjeriti sve činjenice po raznim javno dostupnim registrima, ali uz to znat će primijetiti fraze poput „može“ gdje bi zapravo trebalo pisati „mora“, isto kao što će znati prepoznati neprovedive i slabe fraze poput „obvezuje se uložiti svoje najbolje napore“. Također će znati prepoznati kada niz pitanja jednostavno nije ni spomenut u ugovoru, te će procijeniti rizik koji takav tekst možebitno nosi sa sobom – kaže Marić.
Više ovakvog sadržaja pročitajte u specijalu Kvaka24.
Prije potpisivanje provjerite - SVE
Da sve uvijek treba detaljno provjeriti, i to nekoliko puta, potvrđuje i naša sugovornica. Ono što primjećuje u praksi je da ljudi u pravilu ne provjere ni ono najosnovnije, a to su podaci iz javno dostupnih registara. Dakle, ako ugovor sklapa pravna osoba, podatke o tvrtki, sjedištu, direktoru ovlaštenom za potpisivanje valja provjeriti u online sudskom registru. Također se na stranicama e-oglasne ploče može provjeriti je li nad tom pravnom osobom pokrenut postupak stečaja ili predstečaja.
- Za obrtnike, postoji obrtni registar, a za udruge registar udruga. Ako ugovor ima ikakve veze s nekretninama, iste se provjeravaju u online zemljišnim knjigama. Ako se ugovor odnosi na motorno vozilo, a na web stranicama FINA-e postoji upisnik založnih prava. Kako god bilo, postoji niz besplatnih i javno dostupnih registara koji su zaista vrijedan izvor relevantnih informacija – rekla je Marić.
Još jedan dobar savjet je provjeriti ima li ugovor priloge. To ponekad može značiti samo pozivanje u tekstu ugovora na neki drugi dokument.
- U zadnje vrijeme tako su postali popularni vrlo kratki ugovori s minimalnim sadržajem, ali koji se uredno pozivaju na neki drugi dokument, npr. opće uvjete poslovanja. U takvom slučaju znači da je i taj drugi dokument dio samog ugovora, i da ono što piše u tom drugom dokumentu vrijedi jednako kao da je napisano u samom ugovoru. To za vas dakako znači da ćete morati pažljivo proučiti odredbe tog drugog dokumenta, pa ako iste sadrže neki dio koji vam je neprihvatljiv, morat ćete inzistirati da se u vašem ugovoru izričito isključi primjena odredaba iz tog drugog dokumenta – dodaje.
A kad je riječ o pregovaranju o ugovorima, svakako treba znati da ako ste vi strana koja je sastavila ugovor, sve što je u tom ugovoru nejasno, tumačit će se vama na teret. Prema tome, upozorava Marić, ako već sastavljate ugovor, pobrinite se da bude kvalitetno sastavljen i da vam ide u korist, a ne suprotno.
- Jednom potpisan ugovor je sklopljen i time postaje važeći te obvezujući pravni posao. Postoje opcije rješavanja nepoželjnih situacija pred sudom, pogotovo kada postoji očiti nesrazmjer između obveza ugovornih strana, ali pravda pred sudom nažalost je spora. Ono što je također potencijalno opasno, a mnogima nepoznato, jest činjenica da ugovor nije nužno uvijek komad papira. Ugovor koji je pravno obvezujući može biti postignut i usmenim putem. Samo za neke pravne poslove postoji obveza pisanog oblika ugovora. Ipak, svaki pravnik će vam savjetovati da ugovori budu pisani, jer je naknadno teško dokazivo što je usmeno dogovoreno – upozorava odvjetnica.
S druge strane, mnogi ljudi nisu ni svjesni da su sklopili ugovor – upravo radi neobvezatnosti oblika. Tako je nedavno odjeknula vijest o zanimljivom slučaju iz Kanade, u kojem su se dva trgovca dopisivala u vezi nekog posla putem mobitela.
- Potencijalni prodavatelj poslao je ponudu, na što je potencijalni kupac odgovorio emojijem „palac gore“. Prodavatelj je to shvatio tako da kupac pristaje na ponudu, a kupac je zapravo htio poručiti „ponuda primljena, javim se“. Došlo je do štete u vidu troškova za prodavatelja koji je kupcu isporučio robu po ponudi pa je ovaj slučaj završio pred sudom. Sud je za pravo dao prodavatelju! Dakle, taj „palac gore“ pravno je tumačen kao prihvat ponude, što znači da je ugovor sklopljen, bez obzira ne samo na odsutnost papirnatog oblika, već čak i na odsutnost riječi – pojašnjava sugovornica.
I na kraju, kada govorimo o dobrim ugovorima, oni nisu nužno ni dugi ni kratki, kaže Marić.
- Dobar ugovor bi trebao biti ugovor koji je jasan, što znači da je već iz prvog čitanja nedvojbeno jasno tko su ugovorne strane, zašto sklapaju ugovor i na koji način žele ostvariti namjeravani pravni posao – zaključuje odvjetnica Larisa Silvija Marić.