Od autorskog prava, preko žigova i industrijskog dizajna, do patenata i poslovnih tajni - svaki segment videoigara na neki način je zaštićen pravima intelektualnog vlasništva. No kako to izgleda u praksi te kako umjetna inteligencija utječe na ovu industriju i prava intelektualnog vlasništva, doznali smo na još jednoj radionici 'Zaštitite svoje intelektualno vlasništvo – Gaming i ICT industrije', koja je bila u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Stručnjaci za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, ali i oni iz svijeta biznisa, sudionicima su na primjerima iz prakse objasnili kako prepoznati i zaštititi intelektualno vlasništvo u svijetu gaminga i ICT industrija. Osim toga, dotaknuli smo se i specifičnih izazova i potreba onih koji se bave razvojem softvera, videoigara i digitalnih rješenja.
'Jedna od najrizičnijih industrija'
U uvodnom dijelu radionice mr. sc. Tanja Milović, načelnica Sektora za potporu inovacijskim i kreativnim djelatnostima iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, objasnila je polaznicima radionice kako svaki pojedini segment videoigara, kao što su računalni programi, zvukovi, zvučni efekti, likovi, dizajni, imena igara i slično, mogu biti zaštićeni nekim od oblika prava intelektualnog vlasništva, a prvenstveno autorskim pravom.
Nakon osnovnih pojmova koji se tiču zaštite prava intelektualnog vlasništva u industriji videoigara počela je panel rasprava o tome kako zaštititi i iskoristiti intelektualno vlasništvo u svijetu gaminga. Moderator je bio konzultant Vanja Prahić, a sudjelovali su mr. sc. Tanja Milović, načelnica Sektora za potporu inovacijskim i kreativnim djelatnostima iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković, voditeljica poslijediplomskog studija Intelektualno vlasništvo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Martin Žagar s fakulteta RIT (Rochester Institute of Technology) Croatia i Aleksandar Gavrilović, glavni tajnik Klastera hrvatskih proizvođača videoigara.
Aleksandar Gavrilović upozorio je kako je industrija videoigara među najrizičnijima, iako ima, primjerice, veće prihode od filmske industrije. Ali problem nastaje u golemim rashodima.
- Investitorima danas nije privlačno ulagati u industriju videoigara, osim u periodima u kojima su kamatne stope povijesno niske, kao što je bio slučaj prije nekoliko godina. Razvoj jedne visokokvalitetne videoigre često zahtijeva višemilijunska ulaganja unaprijed, što predstavlja velik rizik u usporedbi s drugim sektorima. U filmskoj industriji, primjerice, taj rizik ublažavaju privatna ulaganja, koja imaju i kulturnu vrijednost, kao što su investicije iz Saudijske Arabije. Ti investitori često imaju motive koji nadilaze čisto financijski dobitak, kao što je sudjelovanje na prestižnim događanjima, poput Cannesa. Filmovi također uživaju snažnu podršku javnog sektora u Europi te u tome industrija videoigara uvelike izostaje - rekao je Gavrilović.
Kad je riječ o zaštiti intelektualnog vlasništva, u Hrvatskoj je samo 16% studija registriralo neku vrstu zaštite s ukupno 33 prijavljena oblika zaštite, od kojih čak 20 potječe iz jedne tvrtke. Ovi podaci upućuju na to da sektor, iako obećavajući, i dalje ima prostor za daljnji razvoj, posebice u području pravne zaštite i podrške, a s tim se složila i Romana Matanovac Vučković.
- Moramo znati da su mnoge stvari u svijetu zaštite intelektualnog vlasništva zapravo pristupačne i dostupne. Zaštita poslovnih tajni, primjerice, ne zahtijeva registraciju niti posebne troškove, besplatna je i uključuje jedino trošak pravnog savjetovanja. Autorska prava također ne zahtijevaju registraciju, a dodatni savjeti omogućuju usmjeravanje njihovoga korištenja. S druge strane, registracija žiga za cijelo područje EU košta do 1000 eura, a patenti su složeniji, ali nude dovoljno vremena za komercijalizaciju prije ozbiljnijih ulaganja – istaknula je Matanovac Vučković i dodala:
- Jednako kao što investitori pažljivo procjenjuju svoje pozicije, tako i pristup zaštiti intelektualnog vlasništva mora biti promišljen. Potencijala i znanja imamo, ali potrebno je više pažnje posvetiti ovoj vrsti zaštite. To što imamo 33 registracije različitih oblika intelektualnog vlasništva u ovoj industriji odraz je aljkavosti. U svakom poslovanju trebamo imati svijest o zaštiti intelektualnog vlasništva, pa tako i u ovoj industriji – istaknula je.
A koliko je kroz obrazovanje u ovoj industriji pokriven aspekt zaštite intelektualnog vlasništva, bilo je pitanje za Martina Žagara.
- Nažalost, vrlo slabo. Naš mindset je 'nisi ti toliko pametan da bi trebao nešto zaštititi'. Iako je to potpuno netočno, to tako funkcionira. Također, uz aljkavost, mislim da je tu riječ o lijenosti i da se što prije, kad je riječ o intelektualnom vlasništvu u gaming i ICT industrijama, ali i ostalima, treba djelovati preventivno – rekao je Žagar.
A u današnjem svijetu, u kojem smo svi međusobno povezani i informacije se šire nevjerojatno brzo, tajming je vrlo važan, istaknula je Tanja Milović.
- Iz našeg iskustva, kad razgovaramo s malim i srednjim poduzećima iz različitih industrija, oni se s konceptom intelektualnog vlasništva upoznaju tek kad netko povrijedi njihova prava ili kad oni povrijede tuđa prava. Ono na što bismo svi trebali obraćati više pažnje je da intelektualno vlasništvo postoji, da o njemu treba voditi računa i da nam se to ne smije oduzeti, ali i da znamo koji nam oblik intelektualnog vlasništva treba za našu industriju. U videoigrama, kao što sam rekla i u uvodu, to su većinom autorska prava, a patenata ima najmanje. Također, važno je napomenuti da intelektualno vlasništvo nije samo sebi svrha, to je alat u poslovanju – rekla je Milović.
'AI usisava kreativne podatke'
Umjetna inteligencija pogađa sve kreativne industrije, pa tako i industriju videoigara, ali Matanovac Vučković upozorava da, nažalost, toga nismo ni blizu svjesni.
- AI naprosto usisava kreativne podatke. A iako su oni možda zaštićeni intelektualnim vlasništvom, apsolutno nitko nema kontrolu nad tim i to je ogroman problem. Ono što moramo shvatiti je da je intelektualno vlasništvo u poslovanju alat uz pomoć kojeg se postižu gospodarski i osobni ciljevi. To je ono o čemu moramo govoriti - upozorila je Matanovac Vučković.
Žagar je upozorio na još jedan problem koji nastaje prilikom, primjerice, pisanja projekata čiji se podaci uploadaju u sustave kao što je ChatGPT.
- Jedan od primjera vam je da imate projekt od nekoliko stotina stranica. Ubacite ga u ChatGPT i zamolite umjetnu inteligenciju da provjeri je li taj vaš projekt u skladu s nekim europskim procedurama. I tu dolazimo do problema. Zamislili ste nešto, ali kad to uploadate u ChatGPT, to više nije vaše nego postaje kolektivno znanje. Ljudi, nažalost, toga nisu svjesni, ali poznajem i slučajeve u kojima su u sustave umjetne inteligencije uploadane i poslovne tajne, koje nakon toga više nisu niti poslovne niti tajne. No postavlja se pitanje što će biti nakon toga - zaključuje profesor Žagar.
Više ovakvog sadržaja pročitajte u rubrici EUsmart.