Profesionalni put kojim je kročio naš sugovornik Marjo Muslim primjer je punokrvnog majstorskog puta. Još davne 1989., nakon školovanja i odrađene prakse u istoj firmi, Marjo se zaposlio u Termofrizu kao serviser rashladnih uređaja. Potom se zaposlio u Hrvatskom Telekomu, gdje se tad formirao odjel za klimatizaciju.
- Zaposlen sam tad odmah kao voditelj odjela jer sam već tad bio dobar 'meštar' za frižidere i klima-uređaje. Imao sam tek 25 godina, ali sam imao vrlo veliko poslovno iskustvo rada za druge u tom trenutku - počinje priču Marjo.
Majstora sve manje - posla sve više
Biti vlasnik firme, držati sve pod kontrolom i brinuti o svim segmentima posla nije nimalo lako. Kad se osvrne na karijeru do ove točke, Marjo danas razmišlja drugačije nego u početku.
- Danas radim mnogo manje nego prije 10-ak godina. Radio sam po cijele dane, a vikendom bih se zatvarao u ured i završavao uredske poslove, koje nisam stizao preko tjedna obaviti. Svelo se sve na posao, tri kutije cigara, 5-6 kava na dan... Uglavnom, hodao sam po rubu infarkta. Onda sam odlučio drastično promijeniti život, a danas pronalazim vremena za trčanje svaki dan. Dan je dug i može se naći vremena i za posao i za sebe - otkriva nam Marjo te nastavlja:
- I dalje je moj najveći izazov odgovoriti na nove trendove i zahtjeve u poslu, pa se stalno prilagođavati zakonskim obavezama, ali i na vrijeme ispunjavati zahtjeve klijenata, jer posla je sve više, a majstora koji su spremni raditi i zaraditi sve manje - navodi naš sugovornik.
- Mislim da majstora ima puno, ali malo je kvalitetnih, jer nisu kompletni u svom znanju. Prije svega jer se većina nije školovala za ono što radi. Gleda se na brzu zaradu, a kupci gledaju da prođu što jeftinije, bez obzira na rad i popravak. Vrlo brzo početno oduševljenje cijenom prijeđe u razočaranje kad posao nije dobro obavljen. Također, zbog ovako jake ekspanzije turizma vrlo malo učenika upisuje škole za obrtnička zanimanja. Čini mi se da bi radije vozili taksi ili bilo što drugo osim rada. Mislim da je do države, koja ne stimulira dovoljno upise u deficitarna zanimanja.
Pravi meštar zna s djecom
Ako govorimo o iskustvu prakse, koje je prošao naš sugovornik, ali koje moraju proći i svi učenici koji se odluče na taj profesionalni put, Marjo ima savjet za njih:
- Mladi koji se odluče na put majstora zanata svakako moraju proći proces učenja i osamostaljivanja u svom poslu. To je proces koji traje oko sedam godina, a tad se postane kompletan majstor, koji može ići u samostalne vode. Dosta djelatnika je radilo kod nas, a nakon puno godina rada otvorili su svoj obrt i danas su vrhunski majstori s kojima surađujemo – otkriva nam ovaj majstor instalater grijanja i klimatizacije te nastavlja:
- Sjećam se kad sam ja bio učenik pa sam morao ići na praksu. To su bili vrhunski meštri, ali prije svega ljudi koji su, osim svog posla, znali raditi s djecom: pravilno ih odgajati, kako u poslu tako i u životu. Zbog toga sam toliko i zavolio svoj posao. Danas nastojim na isti način prenositi znanje i sve drugo što mogu prema mlađim kolegama i učenicima koji k nama dođu na praksu.
- Meni je moj posao donio sve, a prije svega komociju da mogu normalno živjeti bez borbe za preživljavanje, koju vodi velik dio naših sugrađana. Donio mi je hrpu poznanstava: bankara, liječnika, sportaša, novinara, ali i puno krasnih ljudi s kojima sam dobar dulje od 30 godina i koji su moji dugogodišnji korisnici. Ako radite svoj posao kako treba, cijenjeni ste i voljeni svugdje, ne trebaju vam nikakve političke veze. A i svaki dan kod obrtnika je različit i izazovan, nekad pun adrenalina. Mene to zaista ispunjava - otkriva nam za kraj ovaj cijenjeni splitski majstor.