Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, prošle je godine izdano ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj, od toga u najvećem broju za industriju graditeljstva (68.912) te u turizmu i ugostiteljstvu (45.868). U istom razdoblju najviše dozvola izdano je državljanima Bosne i Hercegovine (38.236), Srbije (24.028) i Nepala (23.493).
Međutim, s obzirom na rast broja stranih radnika postavlja se pitanje kako se oni integriraju u Hrvatskoj. O tome smo razgovarali sa socijalnim psihologom i poduzetnikom Filipom Gospodnetićem, koji kaže da je glavni preduvjet za integraciju stranog radnika poznavanje jezika jer će njegovim svladavanjem strani radnik lakše upoznati i razumjeti kulturu zemlje i njezinih stanovnika.
Prihvaćamo li strane radnike?
Filip je vlasnik obrta Datafit, u kojem hrvatskim poduzećima pomaže da se lakše nose s problemima integracije stranih radnika.
- U svojem poslovnom subjektu nudim usluge kojima utvrđujem potencijal poduzeća da prihvati stranog radnika u svoj radni kolektiv, edukaciju kojom se domaći radnici osnažuju za suradnju sa stranim radnicima te edukacije na kojima strani radnici uče o hrvatskoj kulturi da bi se lakše integrirali u poduzeće i šire društvo. Ovo je posebno izazovan dio posla jer u svakom poduzeću postoje specifični obrasci ponašanja i problemi, pa prvo treba utvrditi što o hrvatskoj kulturi treba podučiti stranog radnika kako bi se lakše uklopio u radnu sredinu - opisuje nam Filip.
Često, kaže, slušamo o tome da se strani radnici trebaju integrirati, ali čini mu se da zaboravljamo kako se nitko ne može integrirati u zatvorenu okolinu.
- Ako nemamo razumijevanja za potrebe stranih radnika, osjećat će se odbačeno i njihova će integracija biti otežana. Posljedica toga može biti njihovo grupiranje u zatvorene zajednice, što dodatno pojačava osjećaj odvojenosti i pojačava negativne stavove prema strancima, među kojima ima dobrih ljudi i marljivih radnika koji ne zaslužuju takav tretman - smatra naš sugovornik.
'Zahvalni su za svaki znak dobrodošlice'
Za uspješnu integraciju, ističe, važan je dobar pravni okvir, poput različitih zakona i strategija. Dobrom imigracijskom strategijom može se utemeljiti put za skladne odnose među ljudima različitih kultura, ne samo Hrvata i stranih radnika, nego i stranih radnika različitih nacionalnosti i jezika koji žive u Hrvatskoj.
- Najzanimljivija iskustva sa stranim radnicima nastaju kad ste otvoreni i spremni učiti o tuđoj kulturi i načinu života. Tad zaista možete shvatiti koliko je nekima od njih život bio težak, što su morali žrtvovati i kakvim su se rizicima izložili da bi došli u Hrvatsku. To su situacije u kojima možete bolje upoznati radnika, ali i osjetiti njegovu zahvalnost za pomoć koju je dobio - navodi nam sugovornik iz vlastitog iskustva.
Mišljenja je da se u našem društvu iz senzacionalističkih razloga prenaglašavaju rijetki sukobi Hrvata i stranih radnika, a posljedica toga je, kaže, da se strane radnike neopravdano percipira kao problematične.
- Naravno, i među stranim radnicima ima onih koji ne poštuju uvriježena društvena pravila, ali uzmimo u obzir da većina stranih radnika ovamo dolazi da bi uzdržavala svoju obitelj na drugom kraju svijeta te im nije u interesu raditi nerede jer riskiraju svoju budućnost i sigurnost svoje obitelji. I dalje vjerujem da strane radnike percipiramo u pozitivnom svjetlu, ali ako im ne pomognemo da se integriraju, ako budemo nekorektni prema njima, strani će radnici početi otvoreno, na konstruktivan ili destruktivan način, izražavati svoje nezadovoljstvo. To će postati širi društveni problem, a u toj situaciji i tom kontekstu zaista će se naći opravdanje za neutemeljen strah od stranih radnika – pojašnjava sugovornik.
'Pet kvadrata prostora po osobi'
Prilikom zapošljavanja stranih radnika važno je napomenuti, upozorava sugovornik, i da postoji velika razlika između agencija za posredovanje u zapošljavanju i agencija za privremeno zapošljavanje.
- Agencija za posredovanje u zapošljavanju povezuje stranog radnika i potencijalnog poslodavca te se naplaćuje isključivo od poslodavca u fiksnom iznosu, a ugovor o radu potpisuje se između stranog radnika i poslodavca. Agencija za privremeno zapošljavanje pronalazi stranog radnika i sklapaju se sljedeći ugovori: ugovor o radu između stranog radnika i agencije za privremeno zapošljavanje te ugovor o ustupanju između agencije za privremeno zapošljavanje i poduzeća u kojem strani radnik radi. U takvom slučaju agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac stranom radniku. Važno je istaknuti da agencija za privremeno zapošljavanje ne smije naplatiti radniku naknadu za njegovo ustupanje poduzeću. Problem nastaje u tome što se traže rupe u zakonu da se strane radnike zaposli na crno, što je kažnjivo djelo, koje se nastoji korigirati promjenama u Zakonu o strancima - objašnjava nam sugovornik.
A osim, nerijetko, pogrešne percepcije i "straha" od stranih radnika, Filip upozorava na još jedan problem o kojem treba otvoreno govoriti.
- Radno okruženje također igra značajnu ulogu (kolege s posla, neposredni nadređeni, način rada), kao i stručnost regrutacijskog i selekcijskog postupka. Ako je agencija za posredovanje u zapošljavanju stranih radnika regrutirala radnika prema svim pravilima struke, onda postoji temelj da će se stranac lakše snaći na poslu nego ako je agencija radnika pronašla slučajnim izborom. Ostali životni uvjeti, poput stambenih uvjeta, dobronamjernosti domaćeg (hrvatskog) stanovništva, također utječu na produktivnost stranog radnika - kaže Filip.
Nastavljajući se na prethodno pitanje, način na koji se sada ponašamo prema stranim radnicima vratit će nam se, smatra sugovornik, u bližoj ili daljoj budućnosti.
- Primjerice, u strogom centru Zagreba živjela su 32 strana radnika u ukupno 180 m2, što je oko 5 m2 prostora za svakog stranog radnika. U takvim uvjetima bio je jedan sanitarni čvor, a čajna kuhinja bila je premala, pa su ljudi jeli na krevetu. Ovo je samo jedan od primjera koji pokazuju da je stranim radnicima omogućen život s minimumom dostojanstva. Ova bi se situacija mogla već sad poboljšati i mogli bi se prevenirati problemi u budućnosti, ali je potrebna suradnja niza institucija, kako gradskih tako i državnih, koja često izostaje - ističe Filip te poručuje da uključivanje stranih radnika u poslovanje ima mnoge prednosti.
- Budući da strani radnici nose sa sobom drugačije životno iskustvo, znanja, vještine i pogled na rješavanje problema, mogu biti važan kotačić u cijelom poslovnom procesu. Također, mogu pomoći hrvatskim zaposlenicima da obogate i prošire svoj uobičajen način razmišljanja o raznim životnim, ali i poslovnim temama - zaključuje socijalni psiholog i poduzetnik Filip Gospodnetić.
Filip Gospodnetić član je HUP - Udruge malih i srednjih poduzetnika te vlasnik poduzeća Datafit. Tekst je dio plaćenog sadržaja nastalog u okviru partnerske suradnje HUP-a i 24sata na poduzetničkoj platformi Kvaka24.