Ako pitamo Andrijanu, i nakon toliko iskustva u svojoj branši, ona će kategorički tvrditi da je jedini ispravni put za mladog obrtnika onaj na kojemu mladi prvo peku zanat kod majstora, a onda krenu u samostalne vode, bez obzira na potražnju na tržištu.
- Nakon četverogodišnjeg školovanja zaposlila sam se kod privatnika, gdje sam i naukovala, te radila potom sljedećih 11 godina. Tek kad sam položila majstorski ispit, otvorila sam svoj obrt, što je danas ukupno 19 godina staža samostalne obrtnice. Imala sam priliku odmah nakon naukovanja otvoriti svoj obrt, ali to jednostavno nije bilo u skladu s mojim uvjerenjima. I danas govorim da je neizmjerno važno dobro 'ispeći zanat' u kvalitetnom okruženju pa tek tad krenuti u samostalne vode - govori nam na početku Andrijana te nastavlja:
- Privatnik kod kojeg sam naukovala u početku, a poslije radila kao frizerka, naučio me neprocjenjivim stvarima: odgovornosti, disciplini, preciznosti, dosljednosti... Sve sam to usvojila i tako se ponašam do danas. Prvi poslovi, dok smo mladi i bez iskustva, znaju biti svakakvi, a i ponašanje prema mlađim kolegama zna prijeći neke granice. No i takve situacije možemo zapamtiti i djelovati prema njima poslije. Primjerice, ja sam sebi rekla da ću jednog dana, kad budem vlasnica salona, itekako paziti na to kako se ophodim prema svojim djelatnicima, sjećam se kako su se meni neke situacije urezale u pamćenje. Danas su vremena, doduše, drugačija nego onda, poslovođe se moraju puno više prilagođavati mladima, nekad je to bilo obrnuto.
Bez obrtnika nema gospodarstva
Danas je industrija ljepote u itekakvom fokusu, a važnosti estetike pridonose društvene mreže. Naime, zadnjih nekoliko godina bilježi se blagi porast i planiranih i upisanih u srednje strukovne škola, ali to nije dovoljno da bi zadovoljilo potrebe tržišta rada;
- Smjer frizera u obrtničkoj školi oduvijek je bio zanimljiv djeci, i prije i sad. To je jedno od najstarijih zanimanja i nikad neće izumrijeti! I ja sam svjedok nužnosti postojanja ovog zanimanja. Posla sam imala dok je trajao Domovinski rat, ali i odmah nakon rata, u vrijeme Oluje, mirne reintegracije, a u novije vrijeme posla sam imala i prije i poslije Covid-19 situacije. Hoću reći, za nas posla uvijek ima! Zato želim promicati važnost upisa djece u strukovne škole, jer je obrtništvo važna sastavnica svakoga gospodarstva i društva. Ako se dijete odluči za neki zanat, važno je da bude svjesno koliko dobro taj zanat mora izučiti. Tad je lakše zavoljeti posao i raditi najbolje što možemo. Uspjeh je u tom slučaju neizostavan.
- Svoj posao obožavam i nastojim tu ljubav prenijeti na mlađe naraštaje. Tu je potrebno, prije svega, mnogo strpljenja, ali ja volim tu energiju koju nose mladi i smatram da im treba pružiti šansu i iz njih izvući ono najbolje. Na početku naukovanja obvezno obavljam razgovor i jasno obećavam da ću svakog naučiti raditi ako to želi. No to podrazumijeva redovit dolazak i zalaganje. Drugim riječima, ako se netko trudi i stalo mu je da nauči, ja ću nastojati maksimalno prenijeti svoje znanje. Vještina je nešto što se stječe s vremenom i iskustvom – kaže nam sugovornica te nastavlja:
- Danas imamo posla s nekim novim generacijama djece, koja su odrastala u drugačijim okolnostima, a rezultat je drugačiji pogled na život. Imam osjećaj da su nekadašnje generacije bile skromnije. Mi nismo baš imali puno izbora, nije bilo interneta i nismo znali za 'bolje' (što god to predstavljalo), zapravo smo bili zadovoljni i sretni s malim stvarima. Znali smo koračati malim koracima da bismo nešto postigli. Danas se to jako promijenilo i mladi žele sve sad i odmah, ali kako to baš ne ide uvijek tako, često bivaju razočarani.
A iako je žalosti ta pogrešna percepcija unutar našeg društva kad je riječ o obrtničkim zanimanjima, Andrijana ima savjet za mlade koji razmišljaju o strukovnim školama, ali i njihove roditelje:
- Novo vrijeme sa sobom nosi nove mogućnosti izbora zanimanja, tako da je pred djecom od 14-15 godina velika odluka kojim putem krenuti i što izabrati. Roditelji, ustvari, imaju ključnu ulogu, kroz savjete i razgovore poticati djecu na razmišljanje. Žalosti me to pogrešno poimanje vrijednosti zanata u našem društvu, doživljavanje obrtnika kao 'građana drugog reda' i podcjenjivački stav koji ide s tim. Smatram da bi prvo roditelji trebali mijenjati svoje mišljenje o strukovnim školama i na taj način usmjeravati svoju djecu prema zanatu jer zanat nije sramota! Kad se upoznam s nekim, već nakon prvog predstavljanja obavezno naglasim kako sam frizerka, ponosna na svoje zanimanje!